Za prehranu je kelj pupčar najkvalitetniji nakon prvih mrazeva, kad gubi gorkast okus. Zato jer se u pupovima i listovima povećava sadržaj disaharida. 50 – 100 posto, ali i sadržaj ukupnog sladora, posebice u listovima.

U dobrim uvjetima proizvodnje i kakvoći hibridnog kultivara kelj pupčar može na dugačkoj stabljici visine 40-100cm razviti isto toliko pupova, zelene do plavozelene boje. Pupovi su u svakom pazuhu lista, od dna do vrha.

Kelj pupčar otporniji je na niske temperature od kupusa, podnosi mrazeve i temperature i do -12° C. Zbog toga u kopnenom području na otvorenim gredicama može prezimjeti na dosta područja. Njegovo razdoblje vernalizacije traje 33 – 65 dana na temperaturi 4 – 7° C. Berba i potrošnja počinju u kasnu jesen, cijelo zimsko razdoblje, a završavaju u rano proljeće. Ponekad oko sredine travnja, računajući oba naša klimatska područja (kopneno i priobalno).

Za prehranu se može prirediti vrlo brzo i jednostavno. Najviše se jede svjež, oćišćen od starog i žutog lišća, skuhan u slanoj vodi pa topao začinjen majonezom i vrhnjem, paniran ili malo pržen s mrvicama na otopljenom maslacu, ili margarinu. Međutim, pupovi kelja pupčara mogu se izvrsno konzervirati u otopini soli i vode s vinskom kvasinom. Dobro konzervirani pupovi kelja pupčara zadržavaju sve posebnosti delikatesnog povrća, vrlo primamljiva zdravog proizvoda.

Hranidbena vrijednost kelja pupčara veća je od ostalih vrsta povrća iz skupine kupusnjača. To se posebice odnosi na bjelančevine, ugljikohidrate, kalij i vitamin C. Za kelj pupčar kažu da posjeduje dobra antikancerogena svojstva. Zdravstvena vrijednost kelja pupčara nije manja, ako nije i veća od ostalih kupusnjača.

Za klijanje sjemena i nicanje mladih biljčica, uz potrebnu vlažnost tla, potrebna je temperatura tla od 1 do 5° C. Za kasniji rast i stvaranje pupova potrebna je temperatura od 18-20°C, uz dobru opskrbu tla vodom, hranjivim tvarima i razmjerno visokom vlagom zraka. Za visokih ljetnih temperatura rast stabljike se usporava. Ako su se donji pupovi već počeli razvijati, brzo se otvaraju dajući male rozete.
Za niskih temp., lisna peteljka postaje mekana, listovi se objese od gornjih prema donjim. Tada pupovi na stabljici dobiju višeslojnu zaštitu.

Prethodni članakPropolis – „prirodni antibiotik”
Sljedeći članakBolesti ukrasnoga grmlja
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.