Vrganji – najomiljenije gljive

128

Ljetni vrganj
(Boletus aestivalis Paulet ex Fr.)
Klobuk je promjera 10 – 18 cm i prekriven baršunastom kožicom boje lješnjaka, iako nisu rijetki primjerci sa smeđežuto pa čak i prljavobijelo obojenim klobukom. Za suha vremena kožica često ispuca, tako da je površina finom mrežom svijetlih kanalića podijeljena na tamnija područja. Cjevčice su okrugle, duge 8 – 30 mm. Kod mladih gljiva su sivobijele, a poslije postaju žutozelene, a kod starih poprime maslinastozelenu boju. Stručak je dug 7 – 15 cm, čvrst, pun, u početku trbušast, a poslije izdužen. Površina stručka je bijela ili svijetlosme đa, prekrivena sitnom mrežicom od bijelih vlakana.
Kod mladih primjeraka meso ove gljive je čvrsto, a poslije postaje spužvastim. Bijele je boje, a kod sušenja izrazito aromatično.
Ljetni vrganj raste od svibnja do jeseni i vrlo je čest. Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, bukve, kestena i graba. Čest je i na rubovima šuma.
Vrlo kvalitetna gljiva, ali često napadnuta crvima.
Borov vrganj
(Boletus pinicola Vitt.)
Jedan je od najranijih vrganja koji se javlja u našim krajevima.
Klobuk je poluloptast i vrlo mesnat. Kožica klobuka je sitno naborana, crvenkastosmeđe boje, a kod mladih primjeraka na klobuku se nalaze svjetlija područja. Cjevčice su okrugle, duge 10 – 25 mm, u početku bijele, poslije žute, a kod starijh primjeraka pozelene. Uz stručak cjevčice su kraće, tako da je trusište od stručka odijeljeno uskim žljebom.
Stručak je trbušast poput jajeta, čvrst pun, svijetlosmeđe ili crvenkastosmeđe boje. Površina stručka prekrivena je bijelom mrežicom.
Meso je bijelo, debelo i vrlo tvrdo, ugodna okusa.
Borov vrganj počinje se pojavljivati već u travnju i svibnju, a poslije i ujesen.
Raste u nizinskim i višim predjelima, crnogoričnim i bjelogoričnim šumama bukve. Voli mjesta obrasla mahovinom.
Vrlo cijenjena prvorazredna gljiva.
Hajdinski vrganj
(Boletus aureus Bull. ex Fr.)
Jedan je od vrlo lijepih vrganja s poluokruglim, crnosmeđim do čokoladnosmeđim klobukom. Kožica klobuka je fino baršunasta, suha, bez sjaja. Cjevčice su okrugle, 8 – 12 mm duge i od stručka odvojene uskim kanalom. U početku su bijele, poslije zelenožute, a u starijih primjeraka žutomaslinaste.
Stručak je trbušast, pri dnu zadebljao, a prema klobuku sužen. Vrlo je čvrst, mesnat i prekriven crvenkastosmeđom mrežicom.
Meso je debelo, čvrsto, bijelo, ugodna mirisa i okusa.
Hajdinski vrganj počinje rasti već od svibnja pa sve do rujna. Dolazi u listopadnim šumama hrasta, bukve i kestena, kao i u crnogoričnim šumama. Nalazimo ga u kontinentalnim i primorskim šumama.
Izvrsne je kakvoće i može se priređivati na razne načine.
Šiljastonogi vrganj
(Boletus appendiculatus Schiff. ex Fr.)
Klobuk je promjera 7 – 20 cm, polukuglast, mesnat, a poslije se izravna. Kožica je suha, hrapava, žutosmeđe boje ili svijetlokestenjasta. Cjevčice su sitne, okrugle, duge 8 – 25 mm, žute, poslije smeđe boje. Na dodir poplave.
Stručak je cilindričan i pri bazi šiljasto izdužen kao u korijen. Površina stručka je pri klobuku žuta, a pri dnu crvenkasta. Stručak je prekriven sitnom mrežicom. Na dodir meso stručka poplavi.
Meso je ispod kožice klokuba žuto, a na dnu stručka crvenkasto. Na pritisak poplavi. Ugodna je mirisa i okusa.
Šiljastonogi vrganj raste već od svibnja pa sve do rujna. Dolazi u miješanim listopadnim šumama hrasta i bukve.
Vrlo ukusna jestiva gljiva, iako se slabo koristi. Vrlo rijetko napadnuta crvima.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakGlodavce je potrebno redovito suzbijati
Sljedeći članakKalcifikacija – prijeka potreba naših tala
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.