Promjena klime s čestim prodorima vlažnog zraka, koje u ljetnim mjesecima na kontinent donose olujna nevremena s jačim vjetrovima i velikim količinama oborina (nerijetko s tučom) sigurno pridonose učestalijoj pojavi plamenjače u vinogradima.
Ove smo sezone u kontinentalnim vinorodnim regijama zabilježili uvjete za primarne zaraze plamenjacom vec sredinom zadnje dekade travnja pa ce u slabije zašticenim nasadima od ove bolesti biti vidljive štete vec na cvjetnim organima kod cvatnje.
Pojava bolesti „kasna“ plamenjača vinove loze
Osim gubitaka uroda grožđa sve je više izražena posredna štetnost bolesti „kasna plamenjača“ vinove loze. Zbog gubitka lišća krajem kolovoza ili početkom rujna. To negativno utječe na diferencijaciju pupova i pripremu rodnog drva za prezimljenje.
Jace epifitocije plamenjačom se očekuju kad nakon vlažne zime slijede kišoviti proljetni mjeseci. Tkođer vruće ljeto s povremenim grmljavinskim pljuskovima u razmacima 8-15 dana. Sve sorte Vitis vinifera su vrlo osjetljive na zarazu plamenjačom. Zaštita je moguća samo pravovremeno primjenom fungicida u određenim intervalima.
Prema višegodišnjem iskustvu, u Međimurskom je vinogorju potrebno provoditi u prosječnim godinama 6 usmjerenih zaštita. Kako bi se spriječile ekonomski značajne izravne i posredne štete od plamenjače. Primarnu ili prvu godišnju zarazu očekujemo od razvojnog stadija, kad su mladice dugačke 10-12 cm. Promjer listova 3 do 5 cm. Kad tijekom 24 sata padne barem 8-10 mm kiše, uz temperature veće od 10°C. Lišće bi pritom trebalo biti navlaženo barem 4-6 sati. Zimske bi oospore uzročnika bolesti trebale u vinogorju biti zrele. Praćenjem srednjih dnevnih temperatura mjernim uređajima u vinogradima od početka kalendarske godine i zbrajanjem njihovih vrijednosti većih od 8°C, smatra se da pri sumi 160-170° prezimljujuće oospore dozrijevaju.
Pojavu prvih simptoma nakon primarne zaraze određuju prosječne dnevne temperature prema Müllerova krivulji za inkubaciju. Nakon pojave prvih „uljanih pjega“ optimalni uvjeti za fruktifikaciju su ostvareni kada tijekom noćnih sati bilježimo visoku relativnu vlažnost zraka (barem 92%), uz minimalne temp. 11,5-13°C. Nakon toga su sekundarne infekcije moguće već u jutarnjim satima. Ako umnožak temperature i vlaženja lišća iznosi najmanje 50.
Usmjerena tretiranja
Prva usmjerena tretiranja protiv plamenjače se provode prije isteka primarne inkubacije, odnosno prije pojave prvih simptoma. Prve primarne zaraze ciljano suzbijamo samo u sezonama kad nakon vlažnih proljetnih mjeseci. Druga polovica ožujka, travanj. U relativno kratkom vremenu (7-15 dana) tijekom svibnja, prema najavama meteorologa, očekujemo više kišnih dana s dnevnim oborinama većim od 8-10mm. Broj naknadnih suzbijanja određuje količina i raspored oborina tijekom ljetnog razdoblja.
U vinorodnim područjima gdje se plamenjača pojavljuje svake godine. Uzgajaju se osjetljive sorte, primjena fungicida je jedina učinkovita mjera zaštite.
Sasvim slučajnim pronalaskom djelotvornosti „Bordoške juhe“ bakarni su pripravci bili jedini izbor do otkrića površinskih organskih pripravaka iz skupine ditiokarbamata, ftalimida i sulfamida. Daju dobru preventivnu zaštitu tretiranih organa u trajanju 7-10 dana. Zadnjih godina razvijene zemlje u okruženju primjenu bakra u integriranom vinogradarstvu ograničavaju na najviše 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone. Sedamdesetih i osamdesetih godina proteklog milenija proširila se primjena penetrirajućeg cimoksanila i 2 skupine sistemičnih fungicida. Al-fosetila i fenilamida (metalaksil, benalaksil, oksadiksil i ofurak).
Kombiniraju se s organskim površinskim fungicidima i bakrom. Takvi su pripravci otporniji na ispiranje kišom, prate porast mladica (Al-fosetil i fenilamidi). Imaju određeni kurativni učinak (fenilamidi i cimoksanil). Razmaci tretiranja su povećani na 12-14 dana. Krajem 1990-ih i početkom novog milenija pojavljuju se nove skupine i djelatne tvari. One daju nove mogućnosti u strategiji kemijske kontrole plamenjače vinove loze. Najvažniji su dimetomorf, ciazofamid, fenamidon, azoksistrobin, famoksadon, iprovalikarb, zoksamid, piraklostrobin, fluopikolid i mandipropamid.
Pripravci iz najvažnijih kemijskih skupina za suzbijanje plamenjače vinove loze su korišteni u poljskim mikro-pokusima u Međimurskom vinogorju. Najbolji su rezultati dobiveni primjenom Al-fosetila u kombinaciji s folpetom (Mikal Flash i dr.), folpetom & iprovalikarbom (Mikal Premium), fluopikolidom (Profiler) i fenamidonom (Verita). Zbog sinergizma s površinskim djelatnim tvarima, vrlo je učinkovita mješavina cimoksanila sa bakrom, folpetom i propinebom (Curzate-B, Curzate-F i Antracol Combi), ali značajno manje sa trifloksistobinom (Eclair) i famoksadonom (Equation PRO). Pouzdanu zaštitu daju iprovalikarb (Melody Duo), mandipropamid (Pergado) i metalaksil- M (Ridomil Gold MZ) i benalaksil (Fantic M i F, Galben M i F), a najbolja anti-sporulirajuća svojstva su dobivena primjenom dimetomorfa (Forum Star, Acrobat MZ) i ciazofamida (Mildicut).
Isključivo preventivna, ali relativno dugotrajna zaštita je dobivena primjenom azoksistrobina i piraklostrobina, uz folpet (Universalis) i metiram (Cabrio Top). Zoksamid (Electis) ima isključivo preventivna svojstva, ali u vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti ne podnosi razmake tretiranja veće od 8-10 dana. U takvim su uvjetima također značajno slabiji rezultati dobiveni primjenom samo pojedinačnih djelatnih tvari: azoksistrobina, diklofluanida i mankozeba. Broj i razmaci tretiranja Od sredine svibnja do početka kolovoza obavljeno je 6-7aplikacija. 2-3 tretiranja prije cvatnje i 4-5 tretiranja nakon cvatnje.
Prosječni razmak tretiranja u istraživanim je godinama iznosio 13,7 dana. Zbog ekstremnih meteoroloških uvjeta izuzetak je 1.i 2.tretiranje nakon cvatnje tijekom 2004. kada je razmak iznosio samo 7 dana. Treće i četvrto tretiranje nakon cvatnje tijekom 2007. kada je razmak tretiranja iznosio čak 36 dana. Utrošak škropiva: leđnim motornim raspršivačem 250-520 lit./ha. Leđnom prskalicom 400- 1.400 lit./ha (prilagođeno volumenu lisne površine vinograda).
