Ekološka poljoprivreda (poznata i pod nazivom organska) je sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i ekonomski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. Europska unija je ovaj oblik proizvodnje zakonski regulirala davne 1991. godine, Uredbom (EEZ) br. 2092/91, dok je u Hrvatskoj prvi Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda donesen 2001. godine (NN 12/01).

Republika Hrvatska ima povoljne agroekološke uvjete za razvoj ekološke poljoprivrede radi raznolikosti regija od kojih se sastoji pa sve do relativno malog opterećenja u pogledu raznih vrsta onečišćenja. Osim toga, kako se u RH ruralni prostori sve više depopulariziraju i deruraliziraju, ekološka poljoprivreda može biti jedan od činitelja očuvanja ruralnih zajednica i ruralne kulture, budući da je radno intenzivnija i zahtjeva više radne snage, ali i omogućuje ostvarenje većih prihoda (uz pravo na veće iznose potpora). U trenutnim uvjetima Republike Hrvatske upravo ta potreba za dodatnom radnom snagom može biti i ograničavajući faktor, budući da je do nje izuzetno teško doći.

 Trend rasta

U razdoblju od 2012. do 2016. g. najveći porast površina pod ekološkom proizvodnjom u Europskoj uniji imale su Hrvatska i Bugarska (više od 100 %). Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, broj ekoloških proizvođača i dalje raste (u 2018. g. bilo ih je 4.374, što je 9 % više u odnosu na prethodnu godinu). Korištene površine za ekološku proizvodnju također rastu, iako znatno sporije nego ranije (7 % su veće u odnosu na 2017.g.). Dok su prije najbrže rasle površine pod trajnim travnjacima, u zadnjem razdoblju one se lagano smanjuju (za 3 %), a rastu površine oranica i vrtova (14 %) i trajnih nasada (13 %).

Kad se gledaju postoci povećanja proizvedenih količina, može se zaključiti da značajno raste proizvodnja povrća (s 1.427 tona 2017. godine na 2.151 tonu 2018.g.). Koliko god se to u postotku čini značajno, zapravo je riječ o zanemarivim količinama, dok se i dalje najviše površina upotrebljava za pašnjake, što nije praćeno adekvatnom proizvodnjom mesa. Ipak, treba napomenuti da je u posljednjem razdoblju došlo do povećanja proizvodnje stoke, i to najviše svinja (29 %), ali i goveda, ovaca, koza i kopitara. U isto vrijeme za 12 % je smanjena proizvodnja ekoloških konzumnih jaja. Nažalost, domaća proizvodnja ekoloških proizvoda i dalje ne može zadovoljiti domaću potražnju i potreban je uvoz. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede godišnja vrijednost hrvatskog tržišta ekoloških proizvoda iznosi oko 99 milijuna eura (prosječno oko 23,6 eura po stanovniku), a učešće potrošnje ekoloških proizvoda u ukupnoj potrošnji iznosi 2,2 %. Potrošnja ekoloških proizvoda u Europskoj uniji bilježi godišnji rast od 12 % , a u posljednjih 10 godina ukupno je porasla za 112 %. Tržište ekoloških proizvoda, kako na razini Europske unije tako i u Hrvatskoj u stalnom je porastu te je opravdano očekivati da se ovaj trend nastavi.

Iako je posljednjih godina došlo do značajnog širenja površina pod ekološkim sustavima proizvodnje, nikako ne možemo biti zadovoljni s proizvedenim količinama ekoloških proizvoda. Veliki poticaj proizvođačima da sa standardnih pređu na ekološke prakse i metode čine potpore koje se daju u okviru mjere 11 (Ekološki uzgoj), podmjere 11.1 (plaćanja za prijelaz na prakse i metode ekološkog uzgoja) i 11.2 (plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja).

Tako u okviru podmjere 11.1, oni koji prelaze na ekološki uzgoj mogu dobiti potpore od: 347,78 EUR /ha za oranice, 868,18 EUR/ha za trajne nasade, 576,94 EUR /ha za uzgoj povrća i 309,94 EUR /ha za trajne travnjake. Oni koji s ekološkom proizvodnjom nastavljaju u okviru podmjere 11.2 ostvaruju potpore od: 289,92 EUR /ha za oranice, 723,48 EUR /ha za trajne nasade, 480,78 EUR /ha za uzgoj povrća i 258,28 EUR/ ha za trajne travnjake.

Problem nedovoljne edukacije poljoprivrednika

S obzirom da je riječ o značajnim iznosima potpora, može se pretpostaviti da je dio proizvođača prešao na ekološku proizvodnju radi njih, a bez dovoljno edukacije oko same ekološke proizvodnje, što rezultira niskom proizvodnošću. Da bi se spriječile eventualne protupravne koristi, dobivanje potpora za trajne travnjake dovodi se u vezu s posjedovanjem stoke (što je i glavna ideja trajnih travnjaka jer su oni pašna osnova za držanje stoke). Stoga u okviru mjere 11 postoji obveza držanja stoke na trajnom travnjaku. Prihvatljive životinje su goveda, kopitari, ovce i koze, a moraju se uzgajati sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 834/2007 i Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008. Potrebno je držati najmanje 0,5 UG/ha (na krškim pašnjacima najmanje 0,3 UG/ha). Oni koji uđu u sustav ekološke proizvodnje u njemu moraju ostati pet godina.

Proizvodnja ekoloških konzumnih jaja u nas je smanjena

Cilj – barem 20 % zemljišta pod ekološkom proizvodnjom

Na sajmu organske proizvodnje BIOFACH u njemačkom gradu Nurnberg-u, koji se održao u veljači 2020.g, predsjednik EU IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements) Jan Plagge je izjavio da se strategija „Od polja do stola“ treba graditi na uspjehu organskog uzgoja, kako bi se europskim građanima omogućila vjerodostojna i privlačna vizija održive proizvodnje hrane. Ciljne površine i potrošnja organskih proizvoda, u kombinaciji s novim akcijskim planom, trebaju osigurati da strateški planovi Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) doprinose uravnoteženom rastu organske proizvodnje i potražnje i razviju cijeli organski lanac opskrbe. Stoga, IFOAM EU poziva da se 70 % proračuna ZPP-a u budućem razdoblju namijeni djelovanju za klimu, okoliš i dobrobit životinja. Kao strateški cilj navode 20 % zemljišta pod organskim sustavima proizvodnje u Europskoj uniji.

Iz ovoga možemo vidjeti da EU i u budućem razdoblju stavlja naglasak na održivu ekološku proizvodnju. Za očekivati je da će potražnja i dalje biti velika, u svjetlu sve veće osviještenosti o povezanosti zdravlja i prehrane te utjecaju konvencionalnih oblika poljoprivredne proizvodnje na okoliš. Hrvatski ekološki proizvođači su stoga pozvani da sve površine koje već imaju u sustavu ekološke proizvodnje, kao i one koje će ući u narednim godinama, stave u funkciju povećane proizvodnje, kako bi mogli zadovoljiti potrebe domaćeg i europskog tržišta ekološke hrane.

Da bi i potrošačima bili dostupni podaci o svakoj fazi proizvodnje ekoloških proizvoda te da bi na taj način bili zaštićeni i imali više povjerenja u oznaku ekološkog proizvoda Ministarstvo poljoprivrede je izradilo Pravilnik o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede (NN 11/2020), koji vrijedi od siječnja 2020. g. Ovaj Pravilnik uređuje sustav evidencije i kontrole te omogućuje sljedivost proizvoda.

Zadnjih je nekoliko godina povećan trend rasta ekoloških nasada u nas
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPorez na kuće za odmor
Sljedeći članakŠto sa žetvenim ostacima?
dr. sc. Vesna Očić
Vesna Očić radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni novak-viši suradnik. Vesna Očić je rođena 1. studenog 1977. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstvo na kojem je diplomirala 12. rujna 2002. Po završetku studija zapošljava se kao znanstveni novak na Sveučilištu u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Akademski stupanj doktora znanosti stječe 29. ožujka 2012. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Utjecaj krmnoga slijeda na dohodak proizvodnje kravljega mlijeka”. U suradničko zvanje asistenta izabrana je 01. prosinca 2003, a u zvanje viši asistent 2012. godine. Suradnica je u nastavi na dva modulu na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se stručno se usavršavala na Montana State University, SAD i Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.