Krmno bilje

Pojam "siliranje" označava skladištenje zelene krme u anaerobnim uvjetima, pogodnim za razvoj i aktivnost mikroorganizama koji fermentiraju biljne ugljikohidrate u organske kiseline čime povećavaju kiselost biljne mase koja se tako konzervira u obliku silaže. Gotovo se svi usjevi mogu silirati, a najčešće se siliraju trave, mahunarke, djetelinsko-travne smjese i cijele biljke žitarica, osobito cijela biljka kukuruza. Usjevi koji su pogodni za siliranje sadrže puno šećera, a malo proteina, pa je po pogodnosti za siliranje na prvom mjestu cijela biljka kukuruza, zatim trave, mahunarke, a gomoljače i kupusnjače su najmanje pogodne za siliranje. Preporučljivo je usjeve manje pogodne za siliranje provenuti prije siliranja, silirati ih zajedno s visokoenergetskim krmivima (kukuruz, melasa) i/ili tretirati aditivima prilikom siliranja. Korištenje aditiva u obliku mliječno-kiselinskih inokulanat

Općenito, sjetva nakon oranja i predsjetvene pripreme tla najuspješniji su način sjetve, jer se novoposijanim biljkama omogućavaju najbolji uvjeti rasta i razvoja. Klasičnom sjetvom travnjaka (oranje+predsjetvena priprema+sjetva) uklanjamo postojeću vegetaciju, a time i kompeticiju s novozasijanim vrstama, te osiguravamo dobre uvjete za razvoj novog travnjaka.

Čičoka ili topinambur (Helianthus tuberosus) je gomoljasta biljka, a pripada porodici suncokreta. Za razliku od krumpira kod kojeg se samo gomolj koristi u hranidbi malih životinja, čičoka se daje u obliku gomolja, ali i u obliku lišća pa je tako dvostruko korisna. Osim toga, zeleni dio čičoke se može silirati.

S obzirom na nedostatak oborina koji karakterizira ljeto, ali i proljeće ove godine, a suho se vrijeme nastavlja i u prvim jesenskim danima, mnogi će stočari „muku mučiti“ kako da prehrane stoku. Za poljoprivrednike koji nisu uspjeli posijati djetelinsko-travne, travno-djetelinske i/ili travne smjese, jedno od rješenja za proizvodnju rane voluminozne krme koja za korištenje dospijeva potkraj travnja-svibnja iduće godine, jest mogućnost sjetve ozimoga stočnog graška.

Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth.) je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Amerike (Kalifornije). U Europu je introducirana početkom 19. stoljeća, prvenstveno kao ukrasna i medonosna biljka.

Od ukupnih poljoprivrednih površina u RH više od 50% čine travnjaci (najviše pašnjaci oko 40%, a ostatak su livade). Travnjaci su u nas nedovoljno iskorišten potencijal za osiguranje jeftine krmne baze i intenziviranja stočarstva. Razlozi sijanja novog travnjaka Većina najkvalitetnijih livada pretvorena je u oranične površine, ostale su samo površine koje zbog otežavajućih čimbenika nije bilo moguće pretvoriti u oranice. Ovi travnjaci se uglavnom odlikuju niskom produktivnošću i slabom kvalitetom krme, odnosno nepovoljnim botaničkim sastavom. Sijani travnjaci nastaju zbog sve većih potreba za kvalitetnom voluminoznom krmom u stočarskoj proizvodnji.

Crvena djetelina dobro uspijeva na svježim do vlažnim srednje teškim do teškim tlima slabo kisele do neutralne reakcije, u nizinskom i brdskom pojasu. Podnosi teška zbijena tla, više oborina i hladnije uvjete od lucerne.

U rujnu započinje sezona ubiranja silažnog kukuruza pa je korisno podsjetiti se najvažnijih čimbenika koji određuju prinos i kakvoću.

U proizvodnji sijena od najboljih biljnih vrsta i sorti i pognojenih na najbolji mogući način još uvijek možemo dobiti samo osrednje sijeno, ukoliko postupci pri njegovom spremanju nisu bili pravilni.

Daju kvalitetnu krmu, koja se može koristiti na više načina i to kao zelena krma u slijedu, a višak proizvedene krme može se sušiti za sijeno u krajevima gdje je to moguće (Mediteran), odnosno silirati prema opremljenosti i potrebama gospodarstva.

Stočni sirak
Površine pod sirkom kod nas nisu velike, ali postoji mogućnost da ih povećamo na područjima gdje kukuruz slabije uspijeva. Iskoristiti manje plodna tla.

Kukuruz se kod nas najviše koristi za prehranu ljudi i domaćih životinja. Na zrnu kukuruza u polju tijekom vegetacije, pogotovo kasnije tijekom skladištenja, javlja se veći broj fitopatogenih gljivica, koje značajno mogu utjecati na urod a osobito na kakvoću ploda.

Obična grahorica najpoznatija je i najraširenija od svih vrsta grahorica. Najproširenija je u umjerenom klimatskom pojasu. Njezina puna vrijednost uočena je kad je počela proizvodnja krmnog bilja na oranicama. Može dati visokokvalitetnu krmu koja se koristi u zelenu stanju, kao sijeno ili silaža. Osobito je vrijedna jer se može koristiti i za zelenu gnojidbu, daje prilično veliku nadzemnu masu.

Obična grahorica najpoznatija je i najraširenija od svih vrsta grahorica. Početkom prošlog stoljeća bila je kod nas raširenija, jer se koristila za hranidbu konja. Smanjenjem broja konja i uvođenjem mehanizacije, neopravdano je smanjeno zanimanje za ovu kulturu. Osim za konje, daje izvanredno kvalitetnu krmu i za ostale vrste stoke, osobito krave muzare.

Ovogodišnja kišovita jesen i visoka relativna vlažnost zraka nepovoljno utječu na dozrijevanje kukuruza te otpuštanje vlage klipa.

Silaža cijele kukuruzne biljke (silaže kukuruza) glavno je voluminozno krmivo obroka visokomliječnih krava i intenzivno tovljene junadi u SAD-u, Europi i Hrvatskoj. Silažu kukuruza, u odnosu na silaže drugih voluminoznih krmiva, odlikuje laka i fleksibilna proizvodnja i spremanje, visoka ješnost i sadržaj suhe tvari, te najviša i ujednačena koncentracija neto energije u obliku škroba. Hranjivost silažnog kukuruza kazuje koliko se mlijeka može proizvesti kad ga krava jede po volji.