Povrćarstvo Cvjećarstvo

Oleander (Nerium oleander) je zimzeleleni grm ili manje stablo iz porodice zimzelenovki (Apocynaceae). Rasprostranjen je na području Mediterana, a kod nas je samonikao kod Dubrovnika, no uzgaja se duž Jadrana.

Bilje je u uređenju interijera prisutno već desetljećima, a uglavnom ga se doživljava kao ukras. Međutim, osim dekoracije prostora, biljke imaju i druge funkcije. Kao što je poznato, bilje obogaćuje zrak kisikom i, u presuhim suvremenim prostorima, povećava relativnu vlagu zraka, te smanjuje količinu prašine. Nadalje, zabilježeno je da ukrasno bilje zajedno s mikroorganizmima tla znatno doprinosi snižavanju koncentracije brojnih otrovnih i kancerogenih spojeva koji se pojavljuju u interijerima, a poznati su kao uzročnici stanja poznatog kao ‘sindrom bolesnih zgrada’. U interijerima bilje ima tehničke funkcije poput usmjeravanja kretanja, otkrivanja vizura, odbijanja odbljesaka, prikrivanja arhitektonskih nedostataka, odijeljivanja prostora, reguliranja akustike.

Dobri i loši susjedi u vrtu te njihov odnos od velike su važnosti u povrtnjaku. Povrtne i druge vrste posađene međusobno blizu mogu imati dobar i loš međusobni utjecaj jedna na drugu.

Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka i jedna od najraširenijih namirnica na svijetu. Danas je krumpir na četvrtom mjestu kao uzgojna biljka iza riže, pšenice i kukuruza. Suvremena proizvodnja krumpira zahtijeva puno tehnoloških operacija i primjenu suvremene mehanizacije. Samo tako se određene radne operacije (priprema tla, sadnja, navodnjavanje, gnojidba, zaštita i berba-vađenje) mogu obaviti pravovremeno i kvalitetno. Konkurencija na tržištu je nemilosrdna. Troškove proizvodnje krumpira treba svesti na minimum (cca. 0,80 kn/kg) kako bi se uz kvalitetu, količinu i kontinuiranu opskrbu tijekom cijele godine opstalo na tržištu.

Ukrasni vrt, ako se dobro isplanira, može biti dekorativan tijekom cijele godine. Od kraja zime kad počinju cvasti prvi vjesnici proljeća poput šafrana, visibaba, jaglaca, bude se stabla i grmovi te do izražaja dolazi način njihovog rasta, ljepota kore, ali i najranija cvatnja; preko raskošne proljetne cvatnje i bujanja travnjaka; zelenila, boja i mirisa ljeta do vatrometa jesenjih boja listova, bogatstva plodova ukrasnog drveća i grmlja, ali i klasastih cvatova trava i štitastih cvatova tustika pod prvim mrazom i do vrta ušuškanog ispod snijega. Naravno, dekorativno će sve to biti pod uvjetom da se vrt i održava na ispravan način.

Sve značajnije klimatske promjene proteklih godina uglavnom negativno utječu na poljoprivrednu proizvodnju. Ipak, postoje biljne vrste koje su se prilagodile tim promjenama, odnosno kojima su te promjene omogućile širenje. Jedna od takvih vrsta je i batat, višegodišnja tropska kultura, koja se u našim uvjetima uspješno uzgaja kao jednogodišnja kultura.

"Cherry" rajčica je, uz kultivare rajčice krupnih plodova, sve češća u kućnim vrtovima, posebice zbog prepoznatljivih kvalitativnih svojstava. Hrvatski naziv za „cherry“ rajčicu je trešnjolika ili trešnjasta rajčica.

Izbor biljaka koje se mogu uzgajati na kiselim tlima prilično je velik, a navest ćemo tek neke, najčešće uzgajane.

Zaštićeni prostori su svi načini zaštite biljaka od nepovoljnih klimatskih uvjeta, čime se omogućava proizvodnja na određenom prostoru i u određenom vremenu dok ista ta proizvodnja nije moguća na otvorenome. Njihova je glavna svrha očuvanje topline koja se akumulira od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja. Ovisno o tipu i opremljenosti, u zaštićenim je prostorima moguće do određenog stupnja regulirati pojedine vegetacijske čimbenike (temperaturu, relativnu vlagu zraka, trajanje i intenzitet osvjetljenja, koncentraciju CO2).

Dok je još hladno čeznemo za toplinom sunčevih zraka i bujnim zelenilom vegetacije. Čežnju nam može ublažiti stručak nježnih ranunkula s laticama poput oslikane svile.

Za uspješan uzgoj i kvalitetan urod povrća i za izradu plana sjetve potrebno je poznavati tehnologiju proizvodnje odabranih vrsta povrća i zahtjeve uzgajanih vrsta za klimom (temperatura, voda) i tlom (fizikalna i kemijska svojstva, opskrbljenost hranivima), duljinu vegetacije odabrane sorte, mogućnost uzgoja u monokulturi ili potrebu za plodoredom itd. Uz dobar plan, na istoj površini moguće je često imati dvije, a ponekad čak i tri proizvodnje tijekom godine.

Neke drvenaste ukrasne vrste (npr. smreka, šimšir, divlji kesten, tuja i dr.) zadnjih godina postaju sve češći predmet biljnog zdravstva, te se njihovo održavanje u budućnosti bez izravnih mjera zaštite vjerojatno više neće provoditi.

Iako Hrvatska ima malo površina pod lubenicama, po prinosima koje naši proizvođači ostvaruju, konkurentni smo ostalim državama u Europskoj uniji i u svijetu. Iako ju zbog slatkog okusa mnogi smatraju voćem, ona je zapravo povrtna vrsta koja pripada istoj obitelji kao i krastavci i tikvice.

Krastavci se mogu uzgajati na golom tlu, na malču od crne polietilenske folije i na armaturi. Uzgoj na armaturi je u kombinaciji s malčiranjem crnom folijom i postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem najintenzivniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi.