Ratarstvo

Niz je degradirajućih procesa koji zahvaćaju tla, ne samo u Hrvatskoj, već svuda u svijetu. Upravo je konzervacijski sustav o kojem su na skupu održanom u Osijeku raspravljali eminentni stručnjaci, jedan od krucijalnih sustava...

Gospodarski značaj strnih žitarica: Strne žitarice (pšenica, ječam, zob, raž i tritikale) su uz kukuruz naše najraširenije poljoprivredne kulture. Klimatske prilike u kontinentalnoj Hrvatskoj omogućavaju više i stabilnije prinose u jesenskoj nego u proljetnoj sjetvi pa u strukturi proizvodnje dominira uzgoj ozimih formi strnih žitarica. Međutim, ipak su prosječni prinosi zrna ozimih žitarica u Hrvatskoj osjetno niži od onih u državama sjeverozapadne Europe. U potonjim se u širokoj proizvodnji redovito ostvaruju vrhunski prinosi koji ovisno o uzgajanoj žitarici iznose od šest pa čak do devet i više tona zrna na hektar.

Pod pojmom sjetve pokrovnih usjeva podrazumijeva se više različitih mjera održavanja tla uz prisutnost vegetacije na zemljištu, a s namjerom održanja ili povećanja organske tvari tla, poboljšanja fizikalnih svojstava tla (struktura tla, vodozračni odnosi u tlu), akumulacije dušika u tlu uzgojem leguminoza, poboljšanja mikrobiološke aktivnosti u tlu, suzbijanja korova biološkim mjerama, odnosno, općenito - podizanja plodnosti tla.

Povratak prirodnom načinu gospodarenja, uporabom organskih gnojiva biljnog i životinjskog podrijetla, tlu vraća plodnost i biološku aktivnost. U ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji nije dopuštena uporaba kemijskih sintetičkih gnojiva, te se plodnost i biološka aktivnost tla održava i povećava maksimalnim korištenjem rotacije usjeva (plodoreda), uporabom različitih biljnih i životinjskih ostataka kao gnojiva, sjetvom leguminoza i zelenom gnojidbom, mljevenim stijenama koje sadrže neophodne mikroelemente ishrane i primjenom različitih biodinamičkih pripravaka.

Sve skuplja energija s jedne strane i potreba za proizvodnjom jeftinih ratarskih proizvoda s druge strane, doveli su do potrebe racionalizacije pojedinih elemenata u proizvodnji.

Čovjek je od davnina shvatio kako je njegov život nemoguć bez ovladavanja postupcima primjene i pretvorbe energije. Za dobivanje topline i svjetlosti najprije su se koristila goriva dobivena izravno iz prirode, primjerice drvo i poljoprivredni ostaci, odnosno sve ono što danas poznajemo pod pojmom biomasa.

U poljoprivrednoj proizvodnji se plodnost tla uvjetno definira kao njegova sposobnost da osigura biljci sve potrebe za hranivim tvarima, vodom, zrakom i toplinom odnosno sve čimbenike koji su neophodni za normalan rast i razvoj uzgajanog usjeva.

Dopunska obrada tla započinje zatvaranjem zimske brazde u rano proljeće. Grebenasta površina brazde je vrlo velika i zato se gubi mnogo vlage. Cilj zatvaranja zimske brazde je prekid kapilariteta tla na samoj površini.

Nakon žetve, žitarice kao i ostale kulture ulaze u skladišta i od tog trenutka primjenjuju se različite tehnologije dorade i skladištenja, odnosno posliježetvene tehnologije. Izraz posliježetvena tehnologija je preuzet i dorađen iz engleskog jezika...

U kulturama širokog sklopa korovi imaju dovoljno prostora za neometan rast i razvoj tako da korovne vrste rastu znatno bujnije, a i broj korova po jedinici površine je značajno veći u usporedbi s kulturama...

Poznato je da su krmiva najvažniji pojedinačni trošak u stočarskoj proizvodnji. Krmiva se uobičajno dijele na voluminozna i krepka (koncentrirana). Voluminozna krmiva su nadzemni dijelovi trava, djetelina, kupusnjača i korjenasto-gomoljaste kulture koje se daju u svježem (paša, zelena krma) i/ili konzerviranom obliku (sijeno, silaža ili sjenaža), a prvenstveno služe biljojedima kao glavni izvor energije i vlakana, te promjenjivih količina bjelančevina, vitamina i minerala. U krepka krmiva ubrajaju se visokoenergetska (zrnje žitarica, uljarice, masti, ulja i dr.) bjelančevinasta (sačme i pogače uljarica, mahunarke i dr.) i mineralna krmiva. Većinu ovih krmiva može se uzgojiti na vlastitom gospodarstvu te time smanjiti troškove u stočarstvu. U ovom će prilogu biti opisane osnovne agrotehničke mjere u proizvodnji žitarica i soje, kao naših najvažnijih koncentriranih krmiva.

Uljana repica je danas po proizvodnji druga uljarica u Europi, iza suncokreta. Samo države članice Europske unije proizvode 21,2 milijuna tona sjemena uljane repice (prosjek 2012. - 2016.) što je 30,3 % svjetske proizvodnje (FAOSTAT, 2018.). U Hrvatskoj su posljednjih godina zbog sigurnog otkupa i manjih ulaganja površine pod uljanom repicom značajno povećane.

Posljednjih nekoliko godina na području Republike Hrvatske urod zrna pšenica otkupljuje se prema važećim parametrima kvalitete koji su određeni Pravilnicima.

Suvremena poljoprivreda neracionalnim pristupom obradi tla, prekomjernim korištenjem sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva, te pogrešnom primjenom raznih agrotehnoloških postupaka dovodi do zagađenja i oštećenja plodnog tla.

Pretplatnik u sjeverno-zapadnom dijelu Hrvatske na površini 5 ha uzgaja uljne tikve (Gleisdorf, Rustikal), a posljednjih nekoliko godina na pojedinim parcelama pri mehaniziranoj berbi zbog truleži propada 30-35 % plodova. Sjetva, nicanje, suzbijanje korova...

Nakon žetve strnih žitarica i uljane repice preostaje zbrinuti žetvene ostatke sukladno potrebama svakog pojedinog gospodarstva. Poljoprivredni proizvođači žetvene ostatke odvoze s oranica (koriste ih na svom gospodarstvu ili ih prodaju drugim gospodarstvima ili...