Voćarstvo

Che voće ili kineski dud ((Cudrania/Maclura tricuspidata) potječe iz istočne Azije i pripada porodici dudova, zajedno s vrstama crni i bijeli dud (rod Morus), smokva (rod Ficus), maklura (Maclura pomifera), jackfruit (Artocarpus heterophyllus).

Hrvatska je zemlja s vrlo dugom tradicijom u proizvodnji voća u kojoj autohtone i udomaćene sorte zauzimaju važno mjesto. Njihova zastupljenost i značaj u prošlosti su bili vrlo veliki, međutim u posljednje vrijeme došlo je do znatnog propadanja starih autohtonih stabala i jedan dio naše baštine nepovratno nestaje.

Malina (Rubus idaeus) je grmolika ili jagodasta voćna vrsta iz porodice ruža čiji je sortiment dosta širok. U svijetu je poznato nekoliko stotina sorata malina koje se razlikuju ovisno o namjeni, te dali su jednorodne ili dvorodne.

Iako su i tijekom prosinca bile izražene iznadprosječne temperature, primjerenije ranoj jeseni, zima može i do travnja pokazati pravo lice, uz hladnoću „debelo“ ispod ništice. Voćkama su tijekom zimskog mirovanja potrebni hladni dani, kako bi se razgradili hormoni koji potiču biljku na mirovanje. No, nisu sve voćne vrste jednako otporne na hladnoću. Neke vrste mogu podnijeti i temperature od oko -20° C bez većih šteta. U novije vrijeme pojavile su se neobične voćne vrste koje u nazivu imaju pridjev „sibirska“, što sugerira njihovu otpornost na niske zimske temperature.

Limeta i limun su dvije različite vrste zajedničkog roda Citrus. Plod limete je sličan manjem, nezrelom plodu limuna, pa otuda i potječe naziv zeleni limun.

Rogač je vrlo korisna vrsta, sa širokom mogućnošću primjene. U 20. stoljeću je zanemaren, a u današnje vrijeme se ponovo afirmira kao nezaobilazan proizvod, kao zdrava energetska hrana, pa se povećava interes potrošača, prehrambene i ostalih industrija.

U svjetskoj proizvodnji bresaka i nektarina Kina sudjeluje s 57% udjela. U Europi najveće prinose po hektaru površine ima Francuska (23,11 t/ha), dok je najveći proizvođač Italija. Od ukupne proizvodnje bresaka i nektarina u Hrvatskoj 25% se uzgaja u ekstenzivnim voćnjacima, za vlastite potrebe, a 75% otpada na proizvodnju za tržište. Prinosi koji se ostvaruju po jedinici površine u Hrvatskoj su daleko ispod svjetskih i europskih prosjeka, pa je svakako potrebno raditi na poboljšanju agrotehnike i većoj intenzivnosti proizvodnje.

U posljednje vrijeme sve je popularniji trend sadnje novih bobičastih voćnih vrsta. Mnoge su prednosti ovih kultura, čiji plodovi imaju vrlo kvalitetna užitna i ljekovita svojstva i doprinose osvježenju ponude voća na tržištu. Moguće ih je uzgajati ekološki i na manjim parcelama i imaju svakako izgled za uspjeh kod nas, jer ih je moguće uzgajati praktično na području cijele države, osobito na malim obiteljskim gospodarstvima.

Sadnice voćaka mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje, s nekoliko razvijenih postranih grančica, s više razvijenih postranih grančica, a dijele se i prema načinu cijepljenja i sl. Bitno je znati kakve nam trebaju s obzirom na očekivanu rodnost. Jednogodišnje sadnice se lakše primaju, no treba ih čekati i duže od 3 godine da daju rod.

Azijska strizibuba (Anoplophora chinensis) prvi je puta pronađena u našoj zemlji 2007. godine u rasadniku u Turnju, u Zadarskoj županiji. To je karantenski štetni organizam, podrijetlom iz Azije, koji se nalazi na EPPO A2 listi, a napada više od 100 vrsta bjelogoričnog drveća i grmlja, te nekoliko voćnih vrsta od kojih su mnoge u velikoj mjeri zastupljene u Hrvatskoj.

Zahvaljujući novim znanstvenim dostignućima u selekciji podloga, suvremenim sortama, te uvođenjem novih tehnologija u uzgoju (posebno prikladnih uzgojnih oblika), trešnja nakon dugotrajne stagnacije i/ili nazadovanja postaje zadnjih desetak godina jednom od najrentabilnijim voćnih vrsta. Tome pogoduje spoznaja da su plodovi trešnje rano i kvalitetno voće koje na tržištu postiže visoke prodajne cijene.

Šljiva je u pogledu uzgojnih i ekoloških uvjeta nezahtjevna voćna vrsta, a zbog brojnih mogućnosti korištenja (svježa, sušena, prerađena u rakije, kompote i pekmeze) prisutna je u skoro svakom voćnjaku i dvorištu.

Orah, lijeska, kesten i badem su važan izvor čitavog niza tvari koje imaju blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje. Također se koriste u mnogobrojnim industrijama, od industrije abraziva, pa sve do farmaceutske i kozmetičke industrije. Mnogobrojni kozmetički pripravci teško se mogu zamisliti bez bademova ulja ili ekstrakata badema, lješnjaka ili kestena. Stoga neka i ovaj prilog bude poticaj proizvođačima, ali i stručnjacima na aktivniji rad na unaprjeđenju uzgoja i širenju površina pod lupinastim voćnim vrstama.

Lupinasto voće je prisutno gotovo u svakom dvorištu, a najpoznatiji kontinentalni predstavnik je orah, po kojemu je i cijela skupina dobila ime – orašasto voće. Iako prisutni u dvorištima, u ozbiljnijem plantažnom uzgoju su bili izbjegavani zbog brojnih razloga (dugog čekanja na rod, kasnijeg povrata ulaganja, cijepljenih sadnica iz uvoza,…). Međutim, poticaji (državni, županijski, lokalna zajednica) i jednostavnost održavanja nasada potaknuli su brojne neodlučne vlasnike zemljišta (često i zapuštenog) da se odluče na sadnju oraha, badema, lijeske ili kestena.

Većina voćaka izvrsno reagira na natapanje, povećanjem uroda i kvalitete ploda. Procjenjuje se da se primjenom natapanja povećavaju prosječni urodi voća za 30 do 60% u kopnenom dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske čak 2 do 3 puta.

Ljetna rezidba obavlja se u razdoblju vegetacije i često se zove još i rezidba ‹›u zeleno››. Njome se popravljaju i dopunjuju učinci zimske rezidbe i pojačava osvijetljenost krošnje kako bi se osigurala kakvoća plodova i zametanje rodnih pupova za sljedeću vegetaciju.