Uzgoj pilenki

0
0

Prihvat jednodnevnih pilića

Dobra priprema objekta za prihvat jednodnevnih pilića ima odlučujuću ulogu za uspjeh uzgoja pilenki. Kompletan peradnjak s opremom treba biti temeljito očišćen, opran, dezinficiran i “odmoren” minimalno desetak dana prije unosa pilića. Kada se koristi stelja, ista se unosi nekoliko dana prije prihvata pilića i rasprostre se u sloju debljine 7-10 cm.

Da bi spriječili piliće da se hrane steljom (ako je presitna), dobro je nekoliko dana krug ispod umjetne kvocke pokriti kartonom, te po njemu rasporediti pojilice i hranilice. Savjestan peradar će prvi dan boravka pilića u peradnjaku proboraviti zajedno s pilićima i tako najlakše uočiti eventualne probleme i na vrijeme ih otkloniti.

Dan prije dolaska pilića grijalice moraju biti upaljene, pojilice napunjene vodom, a hrana se daje pilićima nakon što su nekoliko sati boravili u peradnjaku, do kada su već gotovo svi naučili piti vodu. Peradnjak, odnosno prostor za uzgoj pilenki, mora biti termički dobro izoliran i opremljen sustavom grijanja, kako bi se jednodnevnim pilićima omogućila optimalna temperatura zraka. Kako jednodnevni pilići ne mogu uspješno regulirati svoju tjelesnu temperaturu potrebno im je osigurati toplu okolinu. To se može postići grijanjem ukupnog prostora za uzgoj ili samo dijela gdje će boraviti pilići. Parcijalno grijanje je primjenom električnih ili plinskih grijalica (umjetna kvočka), gdje se grije samo zona boravka pilića, a ostali dio prostora može imati nešto nižu temperaturu.

U prvih nekoliko dana uzgoja poželjno je da relativna vlaga u peradnjaku bude 70-75%, a kasnije 65%. Održavanje ovakve vlažnosti je kombinacijom provjetravanja, grijanja i kontrolom rada pojilica, kako ne bi došlo do curenja vode i vlaženja stelje. Poželjno je da u prvim danima života relativna vlažnost zraka nikako ne padne ispod 55%.

""Kontrolu temperature zraka prostora u kojem borave pilići treba biti pomoću pouzdanih termometara, a treba pratiti ponašanje samih pilića. Ako su pilići podjednako raspoređeni unutar ograđenog kruga, temperatura je optimalna. Grupiranje i međusobno stiskanje pilića znak je da im je hladno, a bježanje prema rubu kruga uz dahtanje, znak je da je pilićima prevruće. Napajanje i hranjenje pilenki na obiteljskim gospodarstvima najčešće se provodi pomoću okruglih hranilica i ""pojilica raznih izvedbi. Uz održavanje čistoće i ispravnosti hranilica i pojilica bitno je podešavati njihovu visinu sukladno porastu pilenki. Nedopustivo je da iste budu na podu, u blatu, jer tada dolazi do onečišćenja hrane i vode te nekontroliranog rasipanja. Uz to podizanjem hranilica i pojilica u razinu visine leđa pilenki iste potičemo na stajanje, a time učvršćuju noge. Utjecaj svjetla na rast i sazrijevanje pilenki, a time i na njihovu nesivost, jedan je od ključnih faktora u uzgoju budućih nesilja. Svjetlosni režim podrazumijeva duljinu i jačinu svjetla u 24 satnom ritmu tijekom uzgoja, unutar prostora u kojem se nalaze pilenke. Uzgajati pilenke možemo primjenom dva osnovna sustava osvjetljenja – prirodnog i umjetnog. Korištenje prirodnog osvjetljenja u peradnjacima s prozorima daje dobre rezultate samo u određenim godišnjim dobima, te je često potrebno i nadosvjetljenje umjetnim svjetlom. Bez obzira na osvjetljenje, treba upozoriti na jedno pravilo u primjeni osvjetljenja u uzgoju pilenki. Od prvog dana pa do dobi od 17 tjedana, duljina i jačina svjetla se nikada ne povećavaju, već smanjuju. To praktično znači da od 1.-3. dana života pilićima pružamo 23- 22 sata svjetla putem običnih žarulje čija ukupna snaga po m2 površine poda iznosi 3-4 watta, i koje su postavljene na visini 2,0-2,5 metara od pilenki. Zatim, do kraja prvog tjedna, skraćujemo osvjetljenje na 18 sati, a snagu žarulja smanjujemo na 2 watta/m2. Sljedećih 2-4 tjedna skraćujemo svjetlosni dan za 20 minuta dnevno, da bi u šestom tjednu došli na 8 – 10 sati svjetla. Sljedećih 10-11 tjedana održavamo postignutu duljinu svjetlosnog dana uz snagu žarulja od 1 watt/ m2 podne površine. Počevši od početka 18. tjedna, pa nadalje, produljujemo svjetlosni dan za 20 minuta dnevno, dok ne dostigne 16 sati, uz prijašnju snagu žarulja, i s takvim svjetlom završavamo uzgoj pilenki.

Hranidba pilenki

Maksimalni proizvodni kapacitet, razviti će samo pilenke hranjene kompletnim krmnim smjesama, optimalnog sastava i u optimalnim konzumiranim količinama. U uzgoju od 18 tjedana, pilenke se hrane s tri do četiri vrste krmnih smjesa. Prvih 6 tjedana dobivaju starter (17 % S.B.), zatim grower I (15% S.B.) do 12. tjedna, grower II (14% S.B) do 18. tjedna, te prijelaznu krmnu smjesu (17% S.B.) do 20 tjedna. Ukoliko uzgajivači na obiteljskim gospodarstvima nisu u mogućnosti kupiti gotove krmne smjese, moguće je obroke za hranidbu pilenki sastavljati uz kupnju tzv. superkoncentrata za kokoši nesilice, te ih razrjeđivati s ugljikohidratnim krmivima (kukuruz, pšenica i ječam). Jedan dio hranjivih tvari pilenke će pronaći i u ispustima, u kojima ih se može ispuštati kad za to postoje adekvatni mikroklimatski uvjeti.

Tokom cijelog uzgoja pilenkama se najčešće omogućava neograničeno konzumiranje hrane (ad libitum), a samo u slučaju prebrzog rasta, odnosno povećanja tjelesne mase iznad predvi đenog maksimuma, pribjegavamo ograničenju povećanja obroka (nikada obrok ne smanjujemo) i to samo do dobi od 16 tjedana. Tada naime, počinje intenzivniji rast unutarnjih organa pilenki i ograničena ishrana bi stvorila više štete nego koristi.

Prethodni članakBakin kolač
Sljedeći članakNewsletter 15/2014
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.