Uzgoj uljanog lana

63

U svijetu sjetva raste

U svijetu korištenje lana u ljudskoj prehrani brzo raste zbog visokog sadržaja dijetetskih vlakana, omega-3 masnih kiselina i antikancerogenih lignana. Budući da se u Hrvatsku uvozi sjeme lana jer ga se može naći na policama trgovina “zdrave” hrane i trgovačkih lanaca, očito je da interes na tržištu za njim postoji. Sjemenke lana imaju izuzetnu nutritivnu vrijednost i svestranu primjenu, sadrži 38 – 45 % ulja. Tradicionalni visoko linolenski lan ima smeđe sjeme, dok lan s manje od 5 % linolenske kiseline (solin) ima žuto sjeme. Ulje uljanog lana “linola” je bogat izvor omega-3 masnih kiselina od kojih je najvažnija linolenska kiselina. Ovo je jedna od dviju esencijalnih masnih kiselina koju ljudski organizam ne može sintetizirati, te ju je nužno uključiti u svakodnevnu prehranu. Hladnim prešanjem sjemena dobiva se visokokvalitetno laneno ulje. Laneno ulje se koristi prvenstveno za tehničke svrhe, ali se upotrebljava i u prehrani. Pogače, kao nusproizvod u proizvodnji ulja, vrijedan su koncentrirani, proteinski sastojak stočne hrane, osobito za preživače. Cijelo sjeme rado jedu ptice, te stoga nalazi masovnu upotrebu kao komponenta u smjesi sjemenja za ptičju hranu. Kao lijek koriste se sjeme, ulje, lanene pogače i lanena sluz – protiv kašlja, promuklosti, upale želuca, žučnih kamenaca i dr.

Sjeme uljanog lana u hranidbi kokoši povećava količinu omega- 3 masnih kiselina u jajima.

Danas se lan uzgaja u dva pravca: za vlakno (predivi lan) i za sjeme (uljani lan). Obično se od lana za vlakno dobiva i manja količina sjemena (kombinirana proizvodnja).

Zahtjevi lana prema tlu – uljani lan ne zahtjeva tla velike prirodne plodnosti. Dobro uspijeva na tlu pogodnom za žitarice. Najbolje mu odgovaraju ilovasta tla koja dobro zadržavaju vlagu. Općenito za uzgoj uljanog lana najprikladnija su plodna, duboka, rahla i vlažna tla, čista od korova.

Osnove tehnologije proizvodnje uljanog lana

""Proizvodnja ove kulture je nešto teža od proizvodnje žitarica. Lan ne podnosi uzgoj u monokulturi jer dolazi do nakupljanja štetnika i bolesti, te štetnih bakterija i gljivica u tlu. Na istu se površinu može sijati svakih 6 – 7 godina. Odgovara mu svaka predkultura koja rano napušta tlo i tako omogućuje kvalitetnu obradu tla. Najpovoljnije predkulture lanu su strne žitarice. Osnovna i predsjetvena obrada tla obavljaju se po sustavu obrade za jarekulture. Za prinos sjemena od 2,5 t/ha lan treba 125 kg/ha N, 60 kg/ha P2O5 i 136 kg/ha K2O. Potreba za hranivima preciznije se može utvrditi na osnovi kemijske analize tla. Za sjetvu treba odabrati sorte uljanog lana otporne na bolesti. U nas nema registriranih sorata uljanog lana, već treba koristiti sorte koje se nalaze na EU sortnoj listi (vidjeti http://www:hcphs.hr). Sjeme treba uvesti iz Francuske, Poljske ili drugih europskih država gdje se uzgaja uljani lan. Za sjetvu treba koristiti čisto i zdravo, deklarirano sjeme visoke klijavosti. Sjetvu treba započeti kada je tlo umjereno toplo i kad nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Optimalni rok sjetve lana je između 15. ožujka i 15. travnja. Kako bi u žetvi ostvarili optimalan sklop od 600 – 650 biljaka/m2, treba zasijati 750 – 800 sjemenki po m2. Računa se da od posijanih sjemenki ostane do žetve oko 75 – 80 %. U rjeđem se sklopu stabljika bolje grana, ali je lan slabo konkurentan korovima. Količina sjemena za sjetvu iznosi 55 – 70 kg/ha, ovisno o krupnoći i uporabnoj vrijednosti sjemena. Lan se može sijati žitnom sijaćicom ili sijaćicom za sitnosjemene kulture. Razmak između redova trebao bi biti od 15 – 30 cm. Dubina sjetve na težim tlima iznosi 1 – 2 cm, a na lakšim 2 – 3 cm.

Pri kombajniranju je vrlo važno podesiti razmak između bubnja i podbubnja, te brzinu okretaja bubnja da ne dođ e do pucanja sjemena. Nakon kombajniranja sjeme treba očistiti od primjesa i dosušiti. U našim ekološkim uvjetima prinos sjemena uljanog lana najčešće iznosi od 1,5 do 2,0 t/ ha, maksimalno do 2,5 t/ha.

Suzbijanje korova i štetnika

""Korovi koji često predstavljaju problem u usjevu lana, mogu se uspješno suzbijati primjenom herbicida. Za suzbijanje uskolisnih (travnih) korova nakon sjetve, mogu se koristiti preparati na bazi s-metolaklora (Dual Gold 960 EC). Rano uklanjanje korova je nužno kako bi eliminirali konkurenciju samom usjevu. Međutim, mnogi širokolisni korovi čine ozbiljne probleme u usjevu jer nemamo odgovarajući herbicid koji bi primjenili odmah nakon sjetve. Tek u vegetaciji kod visine lana od 5 – 10 cm može se primjeniti preparat na bazi bentazona (Basagran Super).Najčešći štetnik lana u nas je buhač, koji u kratkom vremenu može nanijeti velike štete mladom usjevu lana. Buhač se pojavljuje čim izbiju mlade biljčice lana i u uvjetima toplog i mirnog vremena njegova aktivnost dolazi do punog izražaja. Za suzbijanje ovog štetnika treba koristiti dozvoljene insekticide. Žetva uljanog lana je žitnim kombajnom u tzv. punoj zriobi kada je sjeme potpuno zrelo i stabljika s tobolcima poprimi smeđu boju. Puna zrioba nastupa kad se vlaga sjemena snizi ispod 14 %.

 
 
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPočetak provedbe fitosanitarnih mjera iskorjenjivanja i sprječavanja širenja azijske strizibube Anoplophora chinensis (Forster)
Sljedeći članakTvrtka Alltech Hrvatska organizirala je predavanje prof. dr. Juda Heinrichsa
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).