Povijest hrvatskog voćarstva

Ekološki uvjeti za uzgoj velikog broja vrsta i sorti voćaka na teritoriju Hrvatske, omogućili su da se od antičkog vremena razvije i proširi voćarska proizvodnja. Na istočnim obalama Jadrana voćarstvo se razvijalo od prvih stanovnika. Od ilirskih plemena, grčke kolonizacije, rimske vlasti, pa sve od dolaska Hrvata do danas, voćarstvu je poklanjana posebna pažnja. U obalnom dijelu i na otocima uzgajane su voćke koje za rast, razvitak, rodnost i kvalitetu plodova trebaju veću toplotnu sumu i koje su osjetljive na niske temperature. U kontinentalnom dijelu uzgajane su vrste koje bolje podnose hladnoću i vole vlažniju klimu, a za postizanje visoke kvalitete plodova ne zahtijevaju posebno veliku sumu topline. Tako je na istočnim obalama Jadrana odavna bio proširen uzgoj maslina, bajama i smokava, a u manjoj mjeri ostalih vrsta kao što su: rogač, šipak, breskva i trešnja. U knjizi se donosi pregled povijesti hrvatskog voćarstva kako bi se pridonijelo boljem poznavanju razvojnog puta i aktivnosti voćarskih znanstvenika, stručnjaka i pedagoga s posebnim osvitom na objavljene knjige, priručnike, znanstvene i stručne radove, stručno popularne članke, izrađene projekte za nove modeme voćnjake i prateće objekte, stručno vođenje poslova u velikim voćnjacima i pratećim objektima, nastavničku aktivnost, odgoj znanstvenih i stručnih kadrova, aktivnost na znanstvenim i stručnim skupovima u domovini i inozemstvu, sustavno održavanje predavanja na terenu itd.