Bakterijska trulež
Od najčeščih bolesti ljetnica – na pelargonijama ne smijemo izostaviti bakterijsku trulež (Xanthomonas campestris p.v. pelargonii), koja podjednako napada viseće i uspravne pelargonije. Bakterija napada listove, stabljike neukorijenjenih i ukorijenjenih reznica i matične biljke. Do zaraze dolazi i kasnije na razvijenim biljkama kada ih iznesemo na vanjske površine. Prema mjestu na kojem je došlo do infekcije razlikujemo simptome bakterijsku trulež stabljike, bakterijsku pjegavost listova i venuće biljaka.
Bakterijsku pjegavost i trulež stabljike vrlo često prati naglo venuće biljaka. Kod bakterijske pjegavosti na listovima razlikujemo dvije vrste različitih simptoma, od kojih se prvi ne nalaze na naličju listova u vidu malih, poluprozirnih okruglih pjega, nalik na mjehuriće. Kad pogledamo takav list prema svjetlu, na mjestu pjega, vidljive su poluprozirne, vodenaste točke. Za nekoliko dana pjege se pretvore u velike utonule zone, koje potamne, otvrdnu i posuše se. Zaraženi listovi uvenu i ostaju visjeti na stabljici, ali mogu i otpasti neposredno po uginuću.
Druga vrsta simptoma je venuće rubova listova uz žućenje tkiva između nervature u obliku slova V. Požutjeli dijelovi lista nekrotiziraju i suše se, na njima nastaju velike uglate nekroze ograničene nervaturom, a peteljke ostaju čvrste. Bakterijska trulež ulazi u stabljiku kroz peteljke zaraženih listova i širi se u druge dijelove biljke, u veći broj listova. Ako Češće bolesti ljetnica Vrtno cvijeće koje cvate cijelo ljeto, zvane ljetnice, uzgajamo najčešće na balkonima ili terasama.
Među najpopularnijim ljetnicama to su svakako viseće i uspravne ili zonalne pelargonije, petunije, viseće petunije surfinije, milion bells i dr.. Karanfili, verbene, begonije, fuksije, vodenike, bacope i još mnoge druge manje popularne vrste. se zaraza proširi na vršne dijelove biljaka javlja se trulež stabljike na mjestima, gdje su zaraženi listovi pričvršćeni na stabljiku. Takve biljke najčešće ugibaju. Na stabljici bolest se očituje u tamnjenju provodnih snopova, koji ubrzo pocrne. Kako trulež napreduje kroz stabljiku, zaraženo tkivo postaje suho, crno i naborano. Na biljkama nalazimo nekoliko pocrnjelih grana, bez listova, osim nekoliko deformiranih listića na samom vršnom dijelu izboja. Infekcija se može spuštati niz stabljiku, no trulež korijena se rijetko javlja.
Na zaraženim biljkama ponekad se razviju zdravi izboji, no i oni uskoro obole i uginu. Reznice uzete s oboljelih biljaka slabo se ukorjenjuju. Na donjem dijelu stabljike javlja se suha trulež, izazivajući boranje i promjenu boje u tamno smeđu do crnu. Trulež širi prema gore, pa se na listovima javlja venuće i pjegavost. Bolest se širi ukorjenjivanjem reznica uzetih sa zaraženih biljaka, zaraženom zemljom, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim priborom. U sandučićima gdje se ukorjenjuje reznica, zaraza se širi s bolesnih na zdrave. Osobito ako je vlaga supstrata suviše visoka i kod pregusto posađenih biljaka. Bakterije se prenose dodirom s bolesnih na zdrave listove. Prenose je insekti poput lisnih uši, tripsa i cvjetnih štitastih moljaca, a ulaze i kroz ozljede na biljci.
Kada jednom uđu u biljku bakterije se šire provodnim snopovima. Suzbijanje je vrlo upitno. Kod proizvodnje pelargonija koriste se mjere sprečavanja pojave zaraza. Zaustavljanje postojeće zaraze može se donekle postići primjenom nekih bakarnih fungicida ili antibiotika kojih nema na našem tržištu. U kućnim uvjetima najbolje je sve zaražene biljke uništiti, a cvjetne lonce dezinficirati s Meno Florades ili slično.
Siva plijesan – bolesti ljetnica
Siva plijesan ili botritis – napada sve vrste petunija, surfinija, pelargonija, fuksija, vodenika i karanfila, a uzročnik je svuda prisutna gljivica Botrytis cinerea.
Može se pojaviti u bilo koje doba razvoja biljaka od reznica na ukorjenjavanju do odraslih biljaka. Na svim nadzemnim dijelovima – listovima, stabljici i cvjetovima. Kod petunija i surfinija, a manje kod pelargonija na laticama cvijeta razvijaju se male bjelkaste, poluprozirne pjege. S vremenom latice posmeđe i stanje, a na njima se razviju nakupine sivih pahuljastih spora. Posebno su osjetljivi ostarjeli cvjetovi, koje treba redovno uklanjati. Na listovima se razvijaju pjege žutosmeđe boje i list djeluje pjegavo, kao da je izrešetan. Zaraženo tkivo lista posmeđi i trune, a u uvjetima visoke vlage na zaraženim dijelovima biljnog tkiva razvije se masa pahuljastih sivih spora koje prekriju zaražene dijelove listova, ali i drugih biljnih organa.
Te pjege često nastanu od otpalih cvjetova koji padnu na površinu lista. U hladnim razdobljima s čestim oborinama do zaraze će doći na svim mjestima mehaničkih oštećenja. Ponekad se na listovima pelargonija mogu razviti uglate pjege oivičene lisnom nervaturom, slično kao kod bakterijske truleži. Razvoju bolesti pogoduje suviše visoka vlaga zraka preko 80%. Dok temperatura ne utječe na njen razvoj. Zato jer se uzročnik, gljiva razvija podjednako dobro kod niskih i visokih temperatura. Zaštita od botritisa sastoji se od izbjegavanja preguste sadnje, uklanjanja ocvalih cvjetova i zalijevanja u ranim jutarnjim satima. Da biljke ne dođu u noć vlažne. U proizvodnji osim regulacije relativne vlage zraka i supstrata, zračenja uzgojnih komora i po potrebi zagrijavanjem i cilju sniženja vlage i kemijskog suzbijanja.
Za to suzbijanje koriste se fungicidi-botriticidi kao što su Teldor SC 500, Quadris, Switch 62,5 WG i Dakonil 720 SC.
Hrđa – bolesti ljetnica
Na ljetnicama može doći do zaraze s hrđom čiji su uzročnici gljivice iz rodova Puccinia i Uromyces. Na uspravnim pelargonijama uzročnik hrđe je gljivica Puccinia pelargonii zonalis. Na licu lista nastaju svijetli prsteni, čija je sredina gotovo bez boje, a na naličju listova nalazimo crvenosmeđe do smeđe pustule pune spora, poredane u koncentrične krugove. Češće se hrđa javlja na karanfilima u vrtu poput malih okruglih smeđe crnih pustula na naličju listova, ali i na stabljici koje su izdužene.
Uzročnik je gljiva Uromyces caryophilinus. Pustule pucaju oslobađajući masu spora koje raznosi već i lagano zračno strujanje. Do zaraze dolazi kod visoke zračne vlage i temperature. Hrđa je jedna od rjeđih bolesti na petunijama i surfinijama, a uzročnik je Puccinia aristidae. Do zaraze dolazi gotovo isključivo kod uzgoja u zaštićenom prostoru. Na naličju listova u početku se razvijaju svijetle žutozelene pjege, veličine do 3 mm. S vremenom pjege rastu, postaju žute, na njima se razviju pustule – jastučići puni narančastih spora. Kada pustule puknu, spore raznosi zračno strujanje.
Bolest se javlja kod nižih temperatura i visoke vlage zraka. U kućnim uvjetima zaštita se sastoji od otkidanja zaraženih listova prije pucanja pustula, zalijevanja samo ujutro, izbjegavanja preguste sadnje i samo u krajnjem slučaju kemijske zaštite, za što se koristi folijarno prskanje s Quadrisom ili Ortivom. U proizvodnim objektima nužno je provoditi kemijsku zaštitu uz provođenje preventivnih mjera kao što je održavanje higijene uzgojnih komora, korištenje zdravih reznica, izbjegavanje prejakog zalijevanja i prejake cirkulacije zraka uz uništavanje zaraženih listova prije pucanja pustula.
Virusi
Petunije i surfinije nisu previše osjetljive na zaraze s bolestima, a od češćih je pepelnica s uzročnikom Sphaerotheca fusca. Bolest se vrlo lako prepoznaje po blijedopepeljastoj, gotovo bijeloj prevlaci, nalik na pepeo na licu i naličju listova. Dodirom se lako skida. Zaraženi listovi požute i osuše se. Zaraza se u početku javlja na listovima s kojih se širi na stabljiku, mlade izboje i cvjetove. Pepelnica u zaštićenom prostoru često uzrokuje znatne ekonomske štete, a na vanjskim se površinama javlja kasnije u vegetaciji, kad noći postaju hladnije. Razvoju bolesti pogoduje visoka zračna vlaga.
){kind=link}