Čičoka ili topinambur (Helianthus tuberosus) je gomoljasta biljka, a pripada porodici suncokreta. Za razliku od krumpira kod kojeg se samo gomolj koristi u hranidbi malih životinja, čičoka se daje u obliku gomolja, ali i u obliku lišća pa je tako dvostruko korisna. Osim toga, zeleni dio čičoke se može silirati.
Hranjivost
Ova dvostruka iskoristivost ima međutim jednu ‘kvaku’. Tko polaže vrijednost na hranidbu lišćem i stabljikama, neće postići velik prinos gomolja. I obrnuto, ako se prioritetno daje gomolj, onda nije uputno davati zelene dijelove biljke ili tek u veoma malim količinama. Ali u oba slučaja dobro je pravovremeno čičoki, koja izraste 2 do 3 metra, odrezati glavu da se u cijelosti razviju bočne mladice, pa ćete tako dobiti veću lisnatu masu, a to će biti dobro i za rast gomolja. U oba slučaja to uzrokuje povećanje mase lišća i stabljika ili povećanje gomolja. Gomolji čičoke imaju 80% vode i 20% suhe tvari, kod lisnate mase omjer iznosi 70 i 30%.
Sukladno tome kod lisnate mase sadržaj bjelančevina je nešto viši (3,4%), a kod gomolja on iznosi 1,5%. Udio ugljikohidrata odnosno masnoća kod lisnate mase iznosi 17,4 odnosno 1,1%, a kod gomolja 16,9 odnosno 0,2%. Iz toga proizlazi da je kod lisnate mase omjer hranjivih tvari 1:5,8, a kod gomolja 1:11,5. Vidimo da je zelena masa hrana razmjerno bogata bjelančevinama dok je gomolj bogat ugljikohidratima. Dijeta bogata ugljikohidratima može kod jednostrane hranidbe brzo uzrokovati debljanje.
Mraz im ne škodi
Kunići jedu svježe i sušeno lišće čičoke. Za sušenje odnosno proizvodnju sirove hrane mladice čičoke se vežu u svežnjeve i vješaju se na mjesto u hladu. Gomolje treba davati svježe da ne bi u podrumu ili drugdje predugo stajali. Mraz im ne može naškoditi, pa ih ne treba nužno pohraniti u trap. Mogu se uvijek uzimati svježi iz zemlje, ako tlo baš nije posve smrznuto. Ako je prognoza dugotrajni mraz, savjetujemo da si stvorite zalihu gomolja. Tko ih unatoč tome tijekom hladnog dijela godine želi uskladištiti izvan mjesta rasta, trebao bi ih staviti u podrum u pijesak ili u neku mješavinu pijeska i zemlje. Samo se tako gomolji neće osušiti. Naime, bez kontakta sa zemljom gomolj neće dulje vrijeme ostati svjež.
Jednim se je znanstvenim istraživanjem utvrđeno da usporednom hranidbom kunića sa zelenom lisnatom masom čičoke i smjesom trave i djeteline bolje rastu kunići hranjeni čičokom, a kod angora kunića takva je hranidba dovela do povećane količine krzna (vune). Uzgajatelji peradi mogu davati lišće čičoke kokicama ovješeno u svežnjevima na dvorištu gdje će ih one kljucati. Naravno da i jasle za zelenu hranu imaju svoju svrhu ako ih uzgajatelj peradi ima pri ruci. Gomolj se može naribati i dodati mekoj hrani. Budući da sadrži visok udio vode, veoma je prikladan za hranu. Međutim, gomolj možete i prepoloviti i dati kokicama za kljucanje. Svaki uzgajatelj treba isprobati što je dobro za njegove životinje. Ponekad se nastrugane čičoke mogu umiješati zajedno s koncentratom za nesilice. Perad će ih rado pojesti u takvu stanju. Zbog vlažnosti nasjeckanih komadića, minerali i vitamini će se također dobro održati.
Tlo
Čičoka je, s obzirom na svoj uzgoj, nezahtjevna, može uspijevati i na manje vrijednim tlima kao i na pijesku, a dat će značajan prinos. Na visokovrijednim tlima daje visok prinos osobito ako ih dobro pognojimo. Kod uzgoja malih životinja sve je lančano uzajamno povezano, jer izmet tih životinja pomiješan sa slamom izvrsno je organsko gnojivo pa pridonosi visokom prinosu čičoke. U fazi rasta prikladno je biljku gnojiti gnojnicom.
Čičoka najbolje uspijeva na lakim tlima, teškim tlima (masna glinovita tla su manje prikladna). Kod ove druge vrste tla treba ljeti postaviti nešto nasjeckano između biljaka ili ih pokriti malčom kako biste potisnuli rast korova. Na lakim tlima sama čičoka sprječava rast korova. Ta je biljka inače veoma otporna na bolesti i štetnike.
Pčelinja paša
Zahvaljujući svojoj visini, ali i bočnom rasprostiranju, svojim bujnim lišćem i bočnim mladicama vrlo je prikladna za zaštitu od pogleda i od vjetra ili kao ukrasni oblikovni element vašeg vrta. Ali baš zbog svoje visine i širenja nije prikladna za male vrtove. U pravilu bi ju trebao uzgajati samo vlasnik većeg vrta. Mali žuti cvjetovi često se neće rascvjetati, odnosno cvjetat će samo u klimama s toplim ljetima. Čičoka je također pogodna i kao pčelinja paša.
Gusta sadnja
Iako razmjerno dobro podnosi suhe klimatske uvjete, bolje ćete prinose dobiti ako ju dobro zalijevate. Međutim, ona ne voli ni prevlažno tlo, jer tada sva snaga ode u listove i stabljike, a ne u gomolj. Kod ove biljke nije nužan plodored, možete ju više godina uzastopno saditi na istom tlu. Čičoka se može saditi u jesen ili kao i krumpir u proljetnom roku. Uzgajatelji gomolja trebaju ju saditi u razmacima od 50×50 cm. Oni koje žele bujnije lišće i stabljike mogu saditi takoreći gomolj do gomolja, tako da na jedan četvorni metar stave oko deset gomolja. S vremenom će nastati cijeli busen gomolja. Preporučujemo da ovu kulturu zagrćete kao i krumpire. Dubina biljke iznosi oko 20 cm ili manje. Početkom travnja ili krajem listopada gomolji se vade iz zemlje.
Prinosi
Općenito, uz dobar rast čičoke, dobiva se oko 1,5 kg prinosa po četvornom metru gomolja i 15 kg lisnate mase. Na odličnom tlu u vrtu i uz dobru gnojidbu prinos je, naravno, još i viši, a na škrtijim, suhim tlima manji. Već se po visini rasta i intenzivnoj zelenoj boji lišća dade prepoznati kvaliteta tla na kojem raste čičoka. Onaj tko krvne izvadi gomolje iz tla, s vremenom će dobiti tanke slabašne biljke. Stoga i pri čistoj žetvi lisnate mase treba obratiti pozornost na odgovarajuće smanjenje gustoće sadnje gomolja. Naime, zahvaljujući manjoj gustoći gomolja iduće godine biljke će biti čvrste i jake.
 je gomoljasta biljka, a pripada porodici suncokreta.){kind=link}