Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth.) je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Amerike (Kalifornije). U Europu je introducirana početkom 19. stoljeća, prvenstveno kao ukrasna i medonosna biljka.
U kontinentalnoj Hrvatskoj može se uspješno uzgajati kao glavna jara kultura, ali i u postrnoj sjetvi. Međutim, u Kaliforniji se uglavnom uzgaja kao ozima kultura jer relativno dobro podnosi mrazeve, odnosno niske temperature i do -8 °C. Kod nas bi mogla jednim dijelom prezimiti samo u iznimno toplim zimama. U povoljnim uvjetima usjev facelije može narasti i do 90 cm visine. Jedna od glavnih značajki usjeva facelije je obilata i duga cvatnja plavo ljubičastim cvjetovima, što ju čini interesantnom ornamentalnom (ukrasnom) i medonosnom biljkom.
Gospodarski značaj
Može se uzgajati za različite namjene, i to za proizvodnju zelene krme, silaže, sijena, kao zaštitni usjev i usjev za zelenu gnojidbu (siderat), te kao odlična pčelinja paša. U praksi je najčešće kombinirano korištenje kao medonosne i zaštitne kulture odnosno siderata. Nadalje, facelija se često smatra nematocidnom biljkom pa je veoma korisna za očuvanje pedohigijene tla. U prilog toj tvrdnji idu rezultati nedavno provedenih istraživanja u Njemačkoj, koji ukazuju da je uzgoj facelije kao međuusjeva smanjio broj repine nematode u tlu za 20-30 posto. Međutim, treba reći da taj povoljan učinak facelije na smanjenje broja nematoda u tlu nije utvrđen u svih istraživača. Kao krmna kultura spominje se u njemačkoj i engleskoj literaturi. Radi velikog učešća lisne mase u ukupnoj suhoj tvari (više od 50%), daje malo sijena, te se preporučuje njeno korištenje u zelenom stanju ili za siliranje (nakon mraza). Po hranjivoj vrijednosti slična je slabijim djetelinama.
Zaštitni usjev
U novije vrijeme facelija se najčešće koristi kao zaštitni usjev s ulogom akumulacije dušika na oraničnim površinama kada na njima ne uzgajamo glavnu kulturu. Za tu svrhu facelija se sije kao naknadni ili postrni usjev jer tijekom svoje vegetacije usvoji značajne količine dušika (i do 150 kg dušika po ha). To je moguće zato što u kratkom vremenu formira relativno veliku nadzemnu biljnu masu (3 do 5 tona suhe tvari/ha). Zbog visokog sadržaja dušika u biljci, nakon zaoravanja izuzetno brzo se razgrađuje u tlu. Stoga se zaorava dva tjedna prije sjetve naredne ozime kulture, odnosno kasno u jesen (studenom) u slučaju da nam je naredna kultura jarina. Kasnim oranjem u jesen kada temperature padnu ispod 8 °C onemogućena je mikrobiološka aktivnost u tlu i posljedično ispiranje mineralnog dušika koji nastaje razgradnjom zaorane biljne mase.
Tehnologija proizvodnje
Facelija nema velikih zahtjeva u proizvodnji. Podnosi gotovo sve tipove tala, iako najbolje uspijeva na lakšim tlima. Međutim, zbog sitnog sjemena zahtijeva vrlo kvalitetno pripremljeno tlo za sjetvu.
Sije se na dubinu od 1,5 do 2 cm, širom ili u redove razmaka do 20 cm. Jedna od specifičnih osobina facelije jest da je klijanje sjemena inhibirano sunčevim svjetlom zbog čega ono ne smije ostati na površini. Za sjetvu se obično koristi od 5 do 10 kg sjemena po ha, ovisno o roku sjetve i kvaliteti predsjetvene pripreme tla. Pri uzgoju facelije za zelenu gnojidbu (sideraciju) siju se nešto veće količine sjemena. U kasnim rokovima sjetve (početkom lipnja), poželjno je tlo nakon sjetve povaljati kako bi se osigurao bolji kontakt sjemena i čestica tla.
Gnojidba usjeva mineralnim gnojivima u pravilu se ne provodi zbog dobrog korjenovog sustava facelije. Nakon što nikne, usjev ima vrlo brzi vegetativni porast tako da u pravilu zaguši sve korove. U slučaju da je usjev jako zakorovljen jednogodišnjim ili višegodišnjim travnatim korovima, za njihovo suzbijanje mogu se uspješno koristiti graminicidi poput Fusilade super/forte, Focus ultra i dr.
. U Europu je introducirana početkom 19. stoljeća, prvenstveno kao ukrasna i medonosna biljka.){kind=link}