Prvi purani su udomaćeni u Meksiku početkom nove ere, a u Europu su ih donijeli Španjolci u 16.stoljeću. Najveći svjetski proizvođač purećeg mesa danas je SAD sa udjelom od 48% u svjetskoj proizvodnji,. Slijedi ga Europska unija sa 32% udjela u svjetskoj proizvodnji. Najveći proizvođač unutar Unije je Njemačka, dok je Hrvatska proizvodnja u europskim i svjetskim okvirima zanemariva.

Domaći purani

Najpoznatiji purani koji se uzgajaju u Hrvatskoj su zagorski i pazinski puran. Zagorski postiže bitno manju težinu od pazinskog, a uzgaja se u manjim jatima na otvorenom. Uzgoj je počeo još u 16.st. kada su prve jedinke dopremljene iz Italije. Proizvodnja pazinskog purana počinje od 1965.g., kada su prve jedinke uvezene iz Kanade, a odrasli primjerci postižu težinu od 30 kg. Radi zaštite svojih interesa, ali i zaštite i očuvanja ovog autohtonog proizvoda, proizvođači zagorskog purana s područja Hrvatskog zagorja (Krapinsko-zagorske, Varaždinske županije te rubnih dijelova Zagrebačke županije koji graniče s ovim županijama) su se 2003. udružili u zadrugu “Puran zagorskih brega“, čije sjedište je u Krapini.

Ova robna marka jamči potrošačima da su purani uzgojeni u skladu s tradicijom i strogim načelima. Životinje se uzgajaju slobodnim sustavom držanja, a samo im se u nepovoljnim vremenskim prilikama i noću, osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradnjak. Potrebno je napomenuti da su mali purići do tzv. „bobičanja“ ili „brijanja“ jako osjetljivi na vlagu, pa svaka nepažnja u tom periodu može uzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Jedan zagorski puran zahtijeva najmanje 25 m2 zelene površine, odnosno na 1 ha ih može biti najviše 400. Prodaju se purice starosti između 5 i 16 mj., s obavezom da purice ne smiju biti teže od 3,5 kg, a purani od 5 kilograma. Purice u pravilu postižu veću cijenu od purana, a prodajne cijene se kreću od 100-150 kn/kg. Jaja koja se koriste za uzgoj purića moraju biti od pura koje su umatičene u evidenciji Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA).

Ova Zadruga trenutno okuplja 18 zadrugara s oko 3.000 purana u uzgoju. Pretpostavlja se da bi ih se moglo uzgojiti deset puta više, kada bi postojao zajednički distributivni centar. Osim u Hrvatskom zagorju i Prigorju, purani se na ovakav ekstenzivan način mogu proizvoditi u većem dijelu kontinentalne Hrvatske, te u Ravnim kotarima i Zagori. Na području od rijeke Zrmanje do Cetine te nešto južnije oko Vrgorca i Imotskog uzgajaju se dalmatinske tuke po sličnim principima, te one u ovom području imaju gastronomski status koji zagorski puran uživa u kontinentalnom dijelu Hrvatske i svakako ih je potrebno ekonomski valorizirati.

Hranidba zagorskih purana odvija se u dvije faze. U prvoj fazi koja traje do osam tj. starosti purića, moguća je tradicionalna hranidba ili korištenje krmnih smjesa koje sadrže veću koncentraciju bjelančevina, budući da ih purići trebaju u većem postotku od pilića. U kasnijoj fazi uzgoja, u dobi do 32 tj., osnova hranidbe zagorskog purana je zelena ispaša uz dodatak kukuruza i krmnih smjesa.

Ekstenzivan i intenzivan tov Ekstenzivan uzgoj purana može biti vrlo rentabilan jer se troši manje koncentrirane hrane. Maksimalno iskorištava ispaša ili svježe pokošena trava, te kukci koje ptice same mogu naći i iskoristiti u prehrani. Osim toga, takvim načinom držanja postiže se bolja kakvoća mesa i veća prodajna cijena u odnosu na intenzivni tov. U uzgoju je potrebno računati s 4-6kg koncentrirane hrane i 25-30kg žitarica po utovljenoj životinji. Za povećanje ekonomičnosti proizvodnje svakako je poželjno čim veći dio potrebne hrane proizvesti na vlastitom gospodarstvu. Intenzivan tov purana moguć je na dva načina: ranim ili takozvanim brojlerskim tovom i kasnim tovom. Rani tov traje oko 3mj., a počinje odmah nakon valjenja. U toj dobi purići postižu težinu od oko 3,5-8kg, a po kilogramu prirasta troše oko 3kg smjese.

Način tova je isti kao kod pilića, ali uz primjenu specijalnih smjesa za purane. U slučaju intenzivnog tova potrebni je planirati 12 životinja/m2 od prvog do četvrtog tjedna, odnosno od petog tjedna 8purana/m2. Ovakvim načinom tova postiže se niža prodajna cijena mesa nego kod ekstenzivnog uzgoja, ali uz puno kraći proizvodni ciklus. U intenzivnom tovu purića ističe se trošak purića s udjelom od 48% u ukupnom trošku, dok na trošak hrane otpada 19% troška. Trošak purića je moguće smanjiti posjedovanjem vlastitog matičnog stada i valionice. Cijena koštanja kilograma purana u intenzivnom tovu iznosi 30,14kn.

U ovoj kalkulaciji je računat prosječan mortalitet od 10%. S obzirom na prirodno bogatstvo pasmina kojima Hrvatska raspolaže, a tu se prvenstveno misli na zagorskog purana, koji je upisan kao autohtona pasmina u Popis izvornih i zaštićenih pasmina i sojeva domaćih životinja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske, te na dalmatinsku tuku za koju proces identifi kacije tradicionalnih formi još traje, velika je šteta što pureće meso još uvijek u velikom postotku uvozimo. Budući da je nekad izvoz purana bio velik, neosporno je da purani imaju potencijala postati vrhunski hrvatski izvozni proizvod.

""

Prethodni članakŠkotski Božićni kolač
Sljedeći članakInstitucija koja je dobila status mandatnog tijela za EU Twinning
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.