Govedarska proizvodnja po svojoj naravi treba biti raznovrsna te može biti isplativa u gotovo svim agrookolišnim uvjetima. Naravno, tehnologija proizvodnje treba biti usklađena s područjem u kojem se odvija te tržištem (potrebama potrošača ili druge gospodarske grane).

Govedarska se proizvodnja danas često gleda kroz intenzivnu proizvodnju koja bi po mliječnoj kravi trebala biti od 8 do 10 tisuća kg mlijeka godišnje, a po tovnom govedu trebali bi biti ostvareni visoki dnevni prirasti i randmani. Međutim, upućeniji i snalažljiviji stočari znaju da se pristojan prihod može ostvariti i u sustavima ekstenzivne, ekološke ili drugih vidova manje intenzivne proizvodnje. Ako se uz to može ostvariti i određena mjera državne potpore, time proizvodnja postaje još isplativija. No, treba imati u vidu da državna potpora ne bude motiv i glavni prihod, jer je takva proizvodnja dugoročno neodrživa. Ekstenzivno govedarstvo jedan je od zanemarenih oblika proizvodnje. Njemu se ne pridaje veliki značaj te se uglavnom drži da bi se njime mogao svatko baviti. No, je li zbilja tako?

Što sve trebaju znati uzgajivači u ekstenzivnom govedarstvu?

Ekstenzivno govedarstvo temelji se na načelu da se goveda drže u što prirodnijem okruženju, da koriste krmiva kakva zateknu u prirodi (paša, brst, suha trava/ sijeno), te da se krepka krmiva i/ili mineralni dodatci daju u minimalno potrebnoj količini. Smještajni uvjeti u ekstenzivnom govedarstvu su naizgled skromni, no znajući da goveda više vole jednostavan pašnjak nego dobru staju, skroman i jednostavan smještaj ponekad je prednost. U ovakvim sustavima držanja treba koristiti sve pogodnosti okoliša. U vrijeme ljetnih vrućina goveda svakako trebaju neku „hladovinu“ za zaštitu od sunca, a tijekom zime trebaju zaklon od snijega i hladnog vjetra. Umjesto vakcina i preventive medikamentima, zdravlje životinja održava se primarno preventivom. Budući da pašnjaci nose određene rizike, posebice od nametnika (parazita), potrebno ih je svakako suzbijati medikamentima, ali i održavanjem pašnjaka.

Odabir pasmine

Hranidba goveda

Ekonomski (gospodarski) motivi ekstenzivne govedarske proizvodnje

Gdje primijeniti ekstenzivno govedarstvo?

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 4/2019

 class=
Prethodni članakPovećali smo sredstva za mlade poljoprivrednike – osigurano dodatnih 165 milijuna kuna
Sljedeći članakCijepljenje sorti kestena za dobivanje visokokvalitetnog ploda
prof.dr.sc. Ante Ivanković
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.