Zimi je aktivnost pčela svedena na minimum. Uzimaju vrlo malo hrane i troše neznatne količine kisika, pa je i proizvodnja ugljičnog dioksida i vodene pare minimalna. Temperatura u središtu zimskog klupka je oko 20° C, a može biti i manja.
Tijekom veljače mnogo toga se mijenja. Pčelinje leglo – Matica počinje polagati jajašca, iako su pčele još stisnute u klupko. Prvo polaže u sredini klupka, a položena površina saća je mala. Kasnije, kad nastupe topliji dani površina legla se povećava. Za normalan razvoj potrebna je ujednačena temperatura od 35° C. Pčele radilice tada su mnogo aktivnije. Uzimaju više hrane kako bi proizvodile potrebnu temperaturu. Mlade pčele koje su u razdoblje zimskog mirovanja ušle u dobi do dva tjedna starosti počinju leglo hraniti matičnom mliječi.
Naime, njima je ostala razvijena mliječna žlijezda i jedino su one sposobne proizvoditi prvu matičnu mliječ, bez koje nema razvoja legla. Zbog toga počinje i potrošnja zaliha peluda koji do sada nisu trošile. Zbog te živosti u košnici troše znatno više kisika i izlučuju veće količine ugljičnog dioksida i vodene pare, pa treba obratiti pozornost na prozračivanje košnice. Opisane promjene i živost u košnici možemo ujutro prepoznati na letu po kapljicama vode koje se ponekad cijede kroz njega.
Sada je više posla i za pčelara. Nagle promjene temperature općenito su štetne za pčele zimi, a pogotovo za leglo na rubovima klupka. Zbog toga nije dobro prerano i naglo skinuti utopljavajući materijal, već postupno i ujednačeno sukladno vremenskoj prognozi. Na taj način reguliramo razvoj legla da ne prijeđe veličinu klupka. Također je važan i mir na pčelinjaku. Uznemiravanje pčela daleko je štetnije kad se u košnici nalazi leglo, nego u razdoblju bez njega. Stalno treba provjeravati zalihe hrane i peluda, i dodati pogače s nekom zamjenom za pelud kad to dopuste vremenske prilike. Peludne paše od lijeske i proljetnica jako su dobro došle.
