Pšenica zauzima oko trećinu svih površina zasijanih žitaricama. Iako se povećanjem standarda prehrane potrošnja kruha smanjuje, ipak se može očekivati daljnje povećanje površina zasijanih pšenicom jer je ona osnovna sirovina u farmaceutskoj, pivarskoj, konditorskoj industriji i dr. Osim povećanja površina pod pšenicom, nove sorte su većega genetskog potencijala što osigurava i veće urode.
Kako bi se iskoristio visoki potencijal rodnosti današnjih sorti, ishrana i gnojidba neizostavne su mjere u njezinu uzgoju. Pšenica u svom rastu i razvoju koristi velik broj makro i mikro hranjiva. Pomanjkanje bilo kojeg hranjiva poremetit će njezin rast i razvoj te smanjiti urod. Zato joj se moraju osigurati hranjiva potrebna u svim fazama rasta i razvoja. Gnojidba se nesmije određivati napamet nego prema plodnosti tla (sadržaj fiziološki aktivnih hranjiva i humusa) i planiranom urodu, uzimajući u obzir predkulturu. Plodnost tla se određuje na temelju agrokemijske analize uzoraka tla.
Da bi se osigurali dobri prinosi pšenice i tlu osigurala daljnja plodnost, potrebna je uravnotežena gnojidba. Za ostvarenje navedenog u gnojidbi pšenice treba primijeniti 140 – 200 kg/ha dušika (N), 70 – 130 kg/ha fosfora (P2O5) i 80 – 140 kg/ha kalija (K2O).
Dušik je hranjivo čija količina određuje urod. Premalo dušika uvjetuje naglo starenje stanica te prijevremeno sušenje lišća i sazrijevanje, a time i nizak urod zrna. Previše dušika pak produljuje vegetaciju te slabi otpornost na polijeganje, mraz i bolesti, što u konačnici opet rezultira smanjenjem uroda. Fosfor je hranjivo koje potiče razvoj korjenova sustava, ubrzava razvoj, cvatnju i zriobu. Dovoljne količine fosfora i dušika pospješuju oplodnju, pa klasovi budu puniji i zrno teže. Kalij je najvažniji za stabilizaciju kakvoće. Sudjeluje u reguliranju primanja i otpuštanja vode tako da povoljno djeluje na nedostatak kao i na suvišak vlage. Njegova važna uloga je i u povećanju otpornosti biljaka na mraz, polijeganje i sušu.
Biljka pšenice u pojedinim fazama svoga razvoja ima različite potrebe za pojedinim hranjivima. Da bi se ishrana mogla pravilno organizirati, potrebno je poznavati potrebe pšenice. U početku se ozima pšenica sporo razvija i apsorbira male količine osnovnih hranjiva, a od posebnog joj je značaja u početku razvoja ishrana dušikom i fosforom. Budući da su fosfor i kalij u tlu slabo pokretni te se neznatno premještaju u dubinu, potrebno ih je obradom rasporediti do dubine u kojoj se razvija glavnina korijena. Ukoliko se samo plitko unesu u tlo, korijen pšenice ostaje na površini što je negativno jer dolazi do polijeganja i smanjene sposobnosti korištenja vode iz dubljih slojeva.
