Posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj primjetan je interes za uzgoj uljanog maka na većim površinama. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi u 2017. godini prijavljene površine maka iznosile su 42,4 ha, a mak se uzgajao na 40 poljoprivrednih gospodarstava.

Procjenjuje se da su potrebe za sjemenom maka u nas između 200 i 300 tona, a podmiruju se uvozom. Najvećim dijelom se uvozi sjeme maka za kućanstva (kolače), ali se sve više uvozi i sjeme maka koje se koristi u pekarskoj i konditorskoj industriji.

Zakonska regulativa za uzgoj maka u RH

Zbog sadržaja alkaloida u tobolcima, pravna ili fizička osoba koja uzgaja mak dužna je najkasnije u roku od 30 dana od datuma sjetve uzgoj maka prijaviti Ministarstvu poljoprivrede RH, odnosno poljoprivrednoj inspekciji. Prijavu uzgoja maka na Obrascu 2 iz „Pravilnika o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu“ (NN 18/12, 57/16) proizvođač treba dostaviti poljoprivrednoj inspekciji najkasnije do 1. svibnja tekuće godine.

Prema Zakonu o suzbijanju zlouporabe opojnih droga (Narodne novine broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13), članku 14., uzgajivač maka koji nije namijenjen za izradu droge dužan je uzgoj maka najkasnije u roku od 30 dana od dana sjetve prijaviti poljoprivrednoj inspekciji te preostale dijelove biljke (makova slama) koji bi mogli služiti za izradu droge, uništiti odmah po ubiranju biljke. Uzgajivač maka dužan je obavijestiti policijsku postaju i poljoprivrednu inspekciju o svakoj okolnosti koja ukazuje na sumnju da je biljka ili dijelovi biljke upotrebljeni ili bi mogli biti upotrebljeni za nedopuštenu izradu opojnih droga.

Biološka svojstva maka

U kontinentalnom području uljani mak se pretežno uzgaja kao jara kultura (jare sorte), a manjim dijelom kao ozima (ozime sorte). Na području sjeverozapadne Hrvatske vegetacija jarog maka traje 110 – 120 dana. Ozimi mak ima vegetacijsko razdoblje od 240 – 250 dana i žanje se 15 dana ranije od jarog. Pri povoljnim vremenskim uvjetima i dobroj agrotehnici prinos sjemena iznosi 800 – 1000 kg/ha. Vrijeme sjetve je odlučujuće za visinu prinosa. U područjima gdje su zime blaže, a u proljeće temperature veće i oborine manje, jesenska sjetva maka osigurava veći prinos sjemena i suhih tobolaca. Pri kasnijoj sjetvi i kasnom nicanju u listopadu, postoji rizik od izmrzavanja usjeva ako biljke do nastupa niskih temperatura ne uđu u fazu lisne rozete.

Sorte i kvaliteta sjemena

U Hrvatskoj nema selekcioniranih sorata maka pa se uzgajaju lokalne populacije ili se certificirano sjeme suvremenih sorti uvozi iz Austrije, Mađarske, Slovačke ili Češke. S obzirom da je mak gotovo „nestao“ s naših polja, vrlo je važno sačuvati sjeme starih lokalnih populacija jer su one prilagođene našim uvjetima uzgoja. S tom svrhom prije nekoliko godina na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pokrenuto je prikupljanje sjemena naših „starih populacija“ maka u okviru Nacionalnog programa očuvanja i održive uporabe biljnih genetskih izvora za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj. Do sada je prikupljeno sedam populacija maka koje se čuvaju u kolekciji, a temeljem procjene agronomskih svojstava bit će odabrane interesantne populacije za eventualno korištenje u proizvodnji.

Proizvodnja jarog uljanog maka u kontinentalnom području RH

U ovom će prilogu biti opisana tehnologija proizvodnje maka na „industrijski“ način uz žetvu kombajnom. S obzirom da su bazični zahvati obrade tla i gnojidbe za jari mak trebali biti obavljeni još u jesen, ovdje će se prikazati samo predsjetvena pripremu tla, gnojidba, sjetva i žetva maka.

Predsjetvena obrada tla

Za sjetvu maka pravilna obrada ima veliki značaj jer na loše obrađenom tlu mak teško niče. Tlo se mora obraditi tako da bude očišćeno od korova, površina usitnjena i poravnata, a sjetvena posteljica tvrđa da bi se sjeme posijalo plitko i na istu dubinu. U proljeće, kad se površinski sloj tla prosuši, obavi se drljanje, a pred sjetvu pripremi se tlo sjetvospremačem. Predsjetvenu obradu treba obaviti vrlo kvalitetno i plitko, maksimalno do 5 cm dubine.

Za sjetvu maka vrlo je važno upotrijebiti sjeme iz zdravih, krupnih tobolaca, odabranih još na polju. Najbolju klijavost i energiju klijanja ima sjeme iz prethodne berbe. Ne treba upotrebljavati sjeme starije od tri godine. Klijavost sjemena ne smije biti ispod 80 %, a čistoća ispod 98 %. Prije sjetve sjeme treba tretirati fungicidima i insekticidima registriranim za tu namjenu.

Gnojidba

Količine i vrijeme unošenja gnojiva treba uskladiti s plodnošću tla, klimatskim uvjetima i planiranim prinosom. Za jednu tonu sjemena i odgovarajući prinos tobolaca sa stabljikom uljani mak iznosi iz tla 83 kg N, 37 kg P2O5 i 112 kg K2O. Od makroelemenata za uljani mak najveći značaj imaju dušik i fosfor. U nedostatku stajskog gnoja u tlo se unosi 25 – 30 % više mineralnoga gnojiva. Polovica fosfornih i kalijevih gnojiva te oko četvrtina dušičnih primjenjuje se prije oranja, a druga polovica fosfornih i kalijevih gnojiva te polovica dušičnih u predsjetvenoj pripremi tla. S ostatkom od oko 1/4 dušičnih gnojiva treba obaviti prihranjivanje u fazi 5 – 6 listova maka. Mak se prihranjuje najčešće dušičnim gnojivima, KAN-om u količini od 200 kg/ha.

Usjev maka gnojen prevelikom količinom dušika bujno raste, produžuje vegetaciju i donosi manje sjemena. Mak se može gnojiti stajskim i mineralnim gnojivima. Ekonomičnije je stajski gnoj koristiti u manjim količinama (15 t/ha) te gnojidbu dopuniti mineralnim gnojivima. U tom slučaju, zajedno sa stajskim gnojem na srednje plodnom tlu treba primjeniti oko 70 kg/ha N, 60 – 80 kg/ha P2O5 i 100 – 120 kg/ha K2O. (npr. 300 – 400 kg/ha kompleksnih mineralnih gnojiva NPK 7:20:30).

Sjetva

Za sjetvu treba upotrijebiti kalibrirano i tretirano sjeme poznate sorte ili domaće populacije. Za naše ekološke uvjete pogodne su mađarske, češke i slovačke sorte uljanog maka (vidjeti EU sortnu listu, 2017., www.hcphs.hr). U nekim državama koristi se pilirano sjeme maka koje ima povećan obujam te je prikladnije za preciznu sjetvu. Pilirano sjeme može se sijati na razmak u redu od 5 do 6 cm pri čemu se smanjuje sjetvena norma.

Sjetva se mora obaviti u rano proljeće, najkasnije do 1. travnja, odnosno kad se tlo zagrije do 5 oC. Za sjetvu se koriste sijaćice za sitnosjemene kulture ili žitne sijaćice (Amazone, Saxonia, Hassia, Gaspardo i dr.). Optimalna gustoća sklopa za uljani mak je 60 – 80 biljaka/m2 u žetvi. Takav broj biljaka postiže se sjetvom na međuredni razmak 25 ili 30 cm uz upotrebu 1,0 – 1,4 kg/ha sjemena. Sjetva se obavlja na 1,0 -1,5 cm dubine. Mak je vrlo osjetljiv za vrijeme nicanja, zato ga treba posijati u umjereno vlažno, a ne suho tlo.

Suzbijanje korova

Nakon nicanja i tijekom vegetacije, usjev maka se mora održavati čistim od korova. Osobito velike štete korovi mogu nanijeti u početku vegetacije jer mak vrlo sporo raste. U nas su za primjenu u maku registrirana tri herbicida (tablica 1). Osim njih, mogu se koristiti i herbicidi koji su registrirani za druge kulture u nas, uz uvjet da je identično sredstvo u EU registrirano za primjenu u maku. Glavni kriterij za odabir vremena primjene herbicida jest poštivanje faze razvoja kulture i korova te propisane karence. Neki herbicidi izazivaju određenu fitotoksičnost maka.

Bolesti i štetnici

Najčešće gljivične bolesti koje napadaju mak su plamenjača maka ( Peronospora arborescens de Bary), crna pjegavost maka ( Helminthosporium papaveris Saw.) i siva plijesan (Botrytis cinerea Pers. Fr.). Micelij tih gljiva prodire u tobolce, smanjujući tako kvalitetu sjemena. Bolesti pogoršavaju i senzorna svojstva maka, tj. okus i boju, te se takvo pljesnivo sjeme koje se razlikuje po boji u liniji čišćenja ne može u cijelosti odvojiti. Za suzbijanje plamenjače preporučuje se preventivno tretiranje maka dozvoljenim fungicidima u preporučenim koncentracijama (npr. Acrobat MZ). Mladim biljkama štete mogu nanijeti zemljišni štetnici (žičnjaci, sovice pozemljuše, grčice hrušta, rovac i dr.). Tijekom vegetacije na maku se mogu pojaviti makova ili bobova crna lisna uš, makova siva pipa, makova mušica i dr. U slučaju veće pojave nekog od ovih štetnika i opasnosti da dođe do štete, potrebno je primjeniti dozvoljene insekticide za njihovo suzbijanje (npr. Nurelle D, Karate zeon, Chromorel – D, Mospilan 20 SP).

""

Žetva

Žetva uljanog maka je u fazi potpune biološke zrelosti sjemena (tobolci su tvrdi, suhi, tamnožute boje, pri trešenju se „čuje“ sjeme u njima, a vlaga sjemena je oko 10 %. U našim uvjetima žetva se obično obavlja krajem srpnja. Mak mora potpuno dozrijeti jer je nezrelo sjeme loše kvalitete. Na velikim površinama žetva se obavlja žitnim kombajnom, uz određena prilagođavanja.

Sušenje i skladištenje

sjemena Sjeme maka lako se kvari zbog visokog sadržaja ulja. Zato se nakon vršidbe odmah treba očistiti i osušiti u specijalnim sušarama. Sjeme maka se može skladištiti s najviše 8 % vlage. Skladišta u kojima se čuva sjeme moraju biti suha, prozračna i bez stranih mirisa. Sjeme mora biti zdravo, uniformne boje, veličine i oblika, ne smije biti užeglo. Nakon žetve, a prije uporabe sjemena maka u prehrani, sjeme treba očistiti, čestice prašine ukloniti pomoću usisnog stroja te ukloniti i sve druge nečistoće kako bi se naposljetku dosegla čistoća veća od 99,8 %.

Prethodni članakKako ispravno odraditi kalcizaciju?
Sljedeći članakMoram li paćati doprinose iako sam nezaposlena?
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).