U ekološkoj proizvodnji biljke se tretiraju biljnim pripravcima, korovi uglavnom odstranjuju mehaničkim putem, a biljke dobivaju hraniva iz organskih gnojiva. Jedna od temeljnih razlika ekološke od konvencionalne poljoprivrede jest zabrana primjene tzv. konvencionalnih mineralnih gnojiva. Za suzbijanje štetnika u ekološkoj proizvodnji, osim biljnih pripravaka služe i prirodni neprijatelji štetnika koji su nezamjenjiv dio održive poljoprivrede kao i strategije suzbijanja invazivnih štetnih organizama. Iako su ekološki povoljnije mjere manje učinkovitije, njima se dugoročno postiže bolji uspjeh, a sve što je ekološki povoljno i ekonomski je opravdano.

Gnojidba u ekološkoj proizvodnji

Gnojidba tla ključni je bilinogojstveni zahvat po kojem se najviše razlikuje tijek biljnih hraniva u agroekosustavu u odnosu na prirodne ekosustave, odnosno spontane biocenoze. Hraniva koja biljka uzima iz tla osiguravaju primijenjena gnojiva u biljci pristupačnom obliku. Gnojiva su bilo koji materijal, organski ili anorganski, prirodni ili sintetski, koji biljci osigurava potrebna hraniva za rast u cilju stvaranja optimalnog prinosa, dok je gnojidba tla agrotehnički zahvat unošenja u tlo ili na biljku navedenih gnojiva. Neosporno je da biljkama treba dodati hraniva da bi preživjele i ostvarile prinos. Ako su u tlu zabilježene relativno više količine esencijalnih hraniva, ako je zabilježen veći postotak organske tvari, ako je utvrđena blago kisela do neutralna ili blago lužnata reakcija, većina biljaka ima povoljne uvjete za rast. No, i u takvom tlu, ako se više godina ne dodaju hraniva, biljke će iskoristiti rezerve hraniva u tlu i vrlo brzo će doći do rapidnog pada plodnosti tla. Zbog toga je svake godine potrebno u tlo unijeti tvari iz kojih će uzgajana biljka crpiti sebi potrebna hraniva za ostvarenje optimalnog prinosa, bez obzira da li se bavili konvencionalnom ili ekološkom poljoprivredom. U ekološkoj poljoprivredi postoji nekoliko načina kojima možemo poboljšati plodnost tla, odnosno osigurati biljci što povoljnije uvjete za rast, dodajući tvari koje će joj osigurati hraniva:
1. primjenom organskih gnojiva (tzv. domaća gnojiva) samo s farmi koje gospodare prema ekološkim principima,
2. primjenom „trgovačkih“ organskih gnojiva izrađenih na temelju biljnih i životinjskih sirovina koje izrađuju renomirane tvrtke. U posljednje vrijeme na tržištu je sve više raznih poboljšivača tla koja se prodaju kao gnojiva za ekološku poljoprivredu, iako vrlo često ne postoji sljedivost podrijetla ovih gnojiva i sirovina od kuda i kako su ona stvorena,
3. raznim kompostima koji mogu poslužiti kao gnojivo ili malč,
4. držanjem domaćih životinja u trajnim nasadima ili pregonskim pašnjacima,
5. gnojidbom tla zelenom masom, tj. usjeva uzgojenih samo za ovu namjenu, ne za prinos,
6. biodinamičkim preparatima,
7. što širim plodoredom (tzv. ratarsko- stočarski plodored) u koji su uvršteni krmni i postrni usjevi s bogatom nadzemnom i podzemnom biljnom masom.

Organska gnojiva

Primjena komercijalnih organskih gnojiva

Primjena komposta u ekološkoj poljoprivredi

Tablica 1. Značajke nekih materijala za izradu komposta

Gnojidba tla zelenom masom

Tablica 2. Potencijalni usjevi za zelenu gnojidbu

Tablica 3. Značajke usjeva za zelenu gnojidbu na promjene u tlu

Biodinamički preparati

Ekološki prihvatljiva zaštita bilja od štetnika

Biološke mjere

Klasični način biološke zaštite bilja

Augmentativni način

Konzervativni način

Biopesticidi

Biotehnička sredstva

Zdravstveno stanje biljaka

Fizikalna svojstva uzgojnog područja – okoliša

Dobra poljoprivredna praksa

Otporne sorte kao preduvjet ekološke proizvodnje

Iskustva iz Italije

Držanje biljaka u dobroj kondiciji

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 9/2019

Prethodni članakIndustrijska konoplja – biljka iz davnina kao kultura budućnosti!
Sljedeći članakNewsletter 9/2019
prof.dr.sc. Ivica Kisić, dipl.ing.agr.
Redoviti sveučilišni profesor u trajnom zvanju, djelatnik Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na fakultetu je nositelj modula: Temelji uzgoja bilja, Uvod u ekološku poljoprivredu, te Sanacija i obnova oštećenih tala. Dominantne teme istraživanja u 30-godišnjem znanstvenom i stručnom radu su zaštita i obrada tla, te ekološka poljoprivreda. Prof.dr.sc. Ivica Kisić objavio je znanstvene i stručne radove sa 186 znanstvenika iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Brazila, Crne Gore, Češke, Finske, Hrvatske, Japana, Kine, Mađarske, Makedonije, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, USA i Velike Britanije. Do sada je kao autor ili koautor objavio 10 knjiga, također je autor ili koautor 19 poglavlja u znanstvenim i stručnim knjigama. Utemeljitelj je studija Ekološka poljoprivreda na preddiplomskom studiju, odnosno voditelj diplomskog studija Ekološka poljoprivreda i agroturizam na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dugogodišnji je član Vijeća interdisciplinarnih sveučilišnih poslijediplomskih stručnih studija: Ekoinženjerstvo i Upravljanje gradom, koji se izvode pri Centru za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu. Na navedenim studijima nositelj je modula: Gradska poljoprivreda odnosno Zaštita tla. Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskih voda za najbolju disertaciju u 1998. godini, te godišnje nagrade Hrvatskih voda za najbolje objavljeno znanstveno djelo u 2006. godini. Dobitnik je nagrade (2007. godine): Počasni savjetnik Fakulteta za poljoprivredu i okolišne znanosti, koju mu je dodijelio istoimeni Fakultet iz Gödöllóa, Mađarska. Dobitnik je Priznanja (Eko oskar) prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša koji dodjeljuje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode za dostignuća u zaštiti okoliša u 2012. godini. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta dodijelilo mu je za 2012. godinu Godišnju nagradu za znanost.