Prilog broja: Oprema na farmi

198

Prema pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama, farma je svako domaćinstvo, objekt ili u slučaju držanja životinja na otvorenom, mjesto na kojemu životinje borave i/ili se uzgajaju ili drže. Kako bi njihovo držanje bilo u skladu s navedenim pravilnikom, ali i kako bi uzgajivači imali kompletirane proizvodne sustave i rješenja, ovaj prilog će pružiti pregled značajnije opreme koju bi svaka farma trebala posjedovati sukladno mogućnostima.

Mikroklimatski uvjeti na farmama

Osnovni čimbenici mikroklime u nastambama koji mogu utjecati na zdravlje, proizvodnost i dobrobit životinja su temperaturno-vlažni odnosi, brzina strujanja zraka i osvijetljenost. U zraku nastambi redovito su prisutna onečišćenja koja mogu biti plinovita i korpuskularna. Od plinovitih zračnih onečišćenja u staji nalazimo amonijak, ugljikov dioksid i sumporovodik, a od korpuskularnih prisutni su mikroorganizmi i prašina.

Uvjeti za goveda

Mliječne krave držane na vezu trebaju imati osigurano 6,5 m2 poda, odnosno 10 m2 prostora u staji. Optimalna temperatura zraka za mliječne krave kreće se između 12-16 °C, za telad 15-18 °C, junad u tovu 12- 20 °C, ali goveda izvrsno podnose raspon termoneutralne zone, odnosno od 0 do 20 °C. Govedima puno bolje odgovara relativno suhi zrak od vlažnog, koji potiče respiratorne probleme, stoga relativna vlaga treba biti unutar 50 – 75 %. U stajama za goveda poželjno je difuzno ili turbulentno strujanje zraka, stoga se preporuča brzina strujanja zraka od 0,2 – 0,5 m/s, iznimno 1,0 m/s ljeti, ali bez propuha. Za odrasla goveda potrebno je oko 200 m3/h/uvjetnom grlu zraka. Svjetlo u staji može biti prirodno, preko prozora i vrata, odnosno umjetno, preko rasvjetnih tijela, koja treba ravnomjerno rasporediti. Koncentracija amonijaka ne smije prijeći 20 ppm. Veće količine ugljikovog dioksida u staji znak su loših higijensko sanitarnih uvjeta. Maksimalno dozvoljena koncentracija ugljikovog dioksida u stajama treba biti između 3000 i 3500 ppm.

Uvjeti za svinje

Optimalna temperatura za odbijenu prasad kreće se od 22 do 27 °C. Svinje su pri optimalnoj temperaturi prilagođene na vlagu u rasponu od 50 do 80 %. Optimalna brzina kretanja zraka ovisi o godišnjem dobu; zimi iznosi od 0,05 do 0,3 m/s, a ljeti i do 1 m/s. Preporuča se da maksimalna koncentracija amonijaka u svinjogojskim objektima ne prelazi 10 ppm. Gornja dopuštena koncentracija ugljikovog dioksida u stajskom zraku za svinje iznosi 3000 ppm.

Uvjeti za piliće u tovu

Prvih dana tova pilići se stavljaju u krugove, ispod „umjetne kvočke“, a temperatura se kreće oko 33 °C, kasnije tijekom tova temperatura postupno opada te pred iseljenje iznosi od 18 do 22 °C. Optimalna relativna vlaga treba biti između 60 i 75 %. Prva dva dana prozračivanje nije uključeno, a zatim se postupno i po potrebi počinje uključivati. Zadatak sustava za prozračivanje je ukloniti suvišnu vlagu i kontaminirani zrak iz objekta te dovesti svježi zrak, kako bi najviše dopuštene koncentracije plinskih onečišćenja bile u dopuštenim granicama: amonijak 20 ppm i ugljikov dioksid do 3000 ppm. U početku tova pilićima je dostatna brzina strujanja zraka od 0,15 m/sec, a pri kraju tova može se povećati i na 0,25 m/sec. Važno je da nema propuha. Dužina svjetlosnog dana, prva tri dana tova traje 24 sata, a kasnije najpovoljniji intenzitet osvjetljenja kreće se od 3,0 do 3,5 W/m2. On se smanjuje prema kraju tova svaki tjedan za 0,5 W.

Uvjeti za ovce i koze

Optimalna temperatura zraka kreće se od 6 °C do 18 °C; vlaga zraka 75 %; dopušteni sadržaj ugljikovog dioksida u litri zraka do 3500 ppm. U nastambi se mora osigurati dovoljno svježeg zraka, sa zaštitom od prodora hladnog zraka, i to zimi najmanje 30 m3 na sat po grlu a ljeti i do 120 m3 zraka na sat po grlu. U nastambi treba osigurati svjetlo preko prozora i to najmanje veličine 1/20 podne površine, a noću je potrebno najmanje 60 luksa po m2. Potrebna korisna površina po jednoj ovci jest 1,5 m2 (1,2 m2 za odraslu ovcu, 0,15 m2 za janje i 0,15 m2 za janje izdvojeno u boksu); površina jasala po grlu jest 0,15 m2; dužina jasala po grlu jest 30 cm. U slučaju povećanja preporučenih vrijednosti označenih pokazatelja mikroklime nužno je odmah osigurati prozračivanje i dovod svježeg zraka otvaranjem prozora i vrata, odnosno aktivacijom postojećeg sustava za prozračivanje.

Oprema u peradarstvu

Današnja industrijska proizvodnja mesa i jaja peradi gotovo je nezamisliva bez modernih objekata i opreme koji moraju pružati što prirodnije i udobnije uvjete za normalno odvijanje fizioloških funkcija peradi kako bi ona bila u što boljoj zdravstvenoj kondiciji i proizvodnoj sposobnosti.

""

Oprema u proizvodnji konzumnih jaja

Obogaćeni kavezi omogućuju nesilicama dovoljno prostora za kretanje i u potpunosti zadovoljavaju njihove prirodne potrebe. Svi metalni dijelovi obogaćenih kaveza najčešće su galvanizirani. Svaka nesilica mora imati na raspolaganju najmanje 750 cm2 podne površine od čega 600 cm2 iskoristive površine. Visina kaveza na mjestima osim iskoristivog prostora mora biti najmanje 20 cm u svakoj točki. Minimalna površina kaveza mora iznositi 2.000 cm2. U kavezu kokošima treba osigurati gnijezdo odijeljeno visećim trakama, prostirku za kljucanje i „kupanje“, prečku za sjedenje dužine najmanje 15 cm po kokoši te pribor za skraćivanje/brušenje noktiju. Prolaz između dva reda kaveza mora biti razmaknut najmanje 90 cm, a najmanja visina od poda do prvog reda kaveza mora biti 35 cm. Svaki kavez mora imati žlijeb za hranjenje dužine najmanje 12 cm po životinji i kontinuirani nipl sustav napajanja po cijeloj dužini kaveza. Hranilice su smještene s vanjske strane svakog reda kaveza. Raspodjela hrane u hranidbene žljebove provodi se lancem. Usipni koševi za hranu nalaze se na početku sustava. Lanac klizi po žljebovima duž baterija, što osigurava distribuciju hrane do svih životinja i sprječava razgradnju sastojaka smjese. Svakom redu kaveza pripada po jedan usipni koš. Nipl sustav za napajanje kokoši sastoji se od plastične cijevi smještene duž gornjeg dijela svakog reda kaveza u koju su učvršćene niple. Na početku svake baterije nalazi se vodokotlić koji osigurava stalni pritisak vode u pojidbenom sustavu, a on je preko filtera i medikatora spojen na vodovod. Izmet iz svake etaže kaveza pada kroz žičani pod na horizontalnu polipropilensku traku ispod svakog reda kaveza. Traka klizi na specijalnim nosačima i bočno je zaštićena pregradama koje onemogućavaju ispadanje gnoja u hranidbene žlijebove. Na kraju svake etaže nalaze se noževi od inoksa za čišćenje polipropilenskih traka. Svaki red baterija ima svoj pogon za izgnojavanje. Pokretne trake iznose gnoj na kraj baterije gdje pada u poprečni kanal. U kanalu se nalazi kružna traka kojom se gnoj izbacuje iz peradarnika.

Svježi gnoj nesilica sadrži oko 75 % vlage, jako je agresivan i znatno opterećuje okoliš zbog emisije amonijaka i ostalih plinova. Zbog toga se može instalirati oprema koja će gnoj posušiti na oko 30 % vlage, pa će biti mnogo manje agresivan, ali što je još važnije, oko svake balege će se stvoriti korica koja će znatno smanjiti emisiju štetnih plinova i neugodnog mirisa. Sustav funkcionira tako da se iznad traka za izgnojavanje instaliraju plastične cijevi promjera 120 mm. Cijevi na sebi u razmaku od 200 mm imaju rupe okrenute prema traci (Ø 8 mm). U cijevi se pomoću jednog snažnog ciklona upuhuje zrak koji izlazi kroz rupice na cijevima i prosušuje gnoj. Za sušenje se koristi zrak isisan iz objekta te se ne koristi dodatna energija.

Sa svake strane kaveznih baterija nalaze se košarice za skupljanje jaja. Na dnu tih košarica nalazi se polipropilenska traka za automatsko sakupljanje jaja. Na početku baterije nalazi se kružna traka – lift. Lift je pomičan po okomici i skuplja jaja iz svake etaže posebno, ali i za sve redove baterija istovremeno. Rasvjetna tijela se postavljaju centralno duž svakog prolaza. Zbog bolje ujednačenosti svjetla rasvjetna tijela se naizmjenično vješaju na veću ili manju visinu od poda te su vezana preko preklopnog satnog mehanizma i reostata za regulaciju dužine i jačine svjetlosnog dana.

""

Volijere – projektirane volijere trebaju zadovoljavati odredbe EU Direktive 98/58/EC o zaštiti životinja na farmama, te moraju imati najmanje 10 cm hranidbenog prostora po nesilici, 15 cm prečki za sjedenje po nesilici i ne više od 120 nesilica po m2. Volijera je opremljena takozvanim istjerivačem peradi, određenim brojem linija hranjenja s hranidbenim žljebovima na dnu kojih se nalazi lanac koji raznosi hranu po objektu, linijama za pojenja (nipl pojilice) te prečkama za sjedenje. Podovi etaža se izrađuju od žičane rešetke. Ispod podnih rešetki, kao i ispod gnijezda, nalaze se trake za izgnojavanje. Grupna gnijezda u proizvodnim objektima se smještaju na prvoj i drugoj razini i to naizmjenično tako da se ispred ulaza u gnijezdo nalazi veći prostor s hranom i vodom na kojem se zadržava više životinja, te im se skraćuje put do gnijezda, kad osjete potrebu za nešenjem. Na podu gnijezda nalazi se specijalni plastični otirač s rupama. Pod je ukošen, pa se netom sneseno jaje otkotrlja na traku za sakupljanje, te ga kokoš više ne može uprljati, niti nakljucati, odnosno pojesti. U gnijezda se ugrađuje i žičani istjerivač, koji automatski lagano istjeruje kokoši nakon što su iznijele sva jaja i sprječava ulaz u gnijezdo do sljedećeg jutra, kako kokoši bespotrebnim sjedenjem u gnijezdu ne bi uprljale otirač.

Osim stropne rasvjete cijelog objekta, u volijeri se smještaju još dva sustava rasvjete. Ispod volijere s donje strane instaliraju se zelene lampe, koje osvjetljavaju prostor ispod volijera, kako bi se kokoši pozvale da se ondje zadržavaju i prpoše. Taj prostor nema instaliranu nikakvu drugu opremu, ali je vrlo važan za odmor životinja. Drugi instalirani rasvjetni sustav su rasvjetna crijeva, koja teku uz čitavu dužinu reda volijere na prvoj i drugoj razini i blago osvjetljavaju unutrašnjost volijere, kako bi pojilice, hranilice i ulaz u gnijezda bili dobro uočljivi.

U sustavu podnog držanja, nesilicama je osigurano hranjenje pomoću okruglih hranilica („chore time“), a napajanje pomoću okruglih ili nipl pojilica. Jaja se kod podnog uzgoja mogu prikupljati ručno i automatski. Kutije za gnijezda se obično sastavljaju u 1-rednim, 2-rednim ili 3-rednim jedinicama koje omogućavaju po 1 gnijezdu/ 4 jedinke. Oblik gnijezda treba objedinjavati pomične podove i prednju dasku dostatne visine za zadržavanje materijala za gniježđenje.

Podni sustav držanja nesilica

Najveća naseljenost kokoši nesilica kod podnog sustava držanja na dubokoj prostirci ne smije biti veća od 7 kokoši po m2 iskoristivog podnog prostora, najmanje 1/3 podnog prostora mora biti pokrivena prostirkom (slama, drvena hoblovina) i mora biti osiguran dovoljno velik prostor poda za sakupljanje izmeta. Automatska se gnijezda moraju prazniti najmanje 3 puta dnevno. Jaja se iz peradnjaka do središnje stanice za pakiranje prenose pokretnim trakama. U proizvodnji jaja podnim načinom držanja upotrebljavaju se sanduci za skupljanje gnoja u kojima se gnoj odlaže tijekom cijelog proizvodnog ciklusa. Oni se mogu i prazniti tijekom proizvodne sezone.

Ventilacijski sustav mora biti sposoban dovesti odgovarajuću količinu svježeg zraka te ukloniti nusproizvode: štetne plinove i čestice koje se nalaze u zraku. Stropni ventilatori ugrađuju se u odvodne kanale sa zaštitnim kapama duž sljemena krova. Zidni ventilatori ugrađuju se u zabatni zid na kraju objekta, oko 110-120 cm visoko od poda. S vanjske strane, ispred ventilatora, ugrađuju se limeni vjetrobrani, a s unutrašnje strane žaluzine sa zaštitnom žičanom mrežom. Za dovod zraka potrebni su dovodni otvori koji se ugrađuju u podužne zidove.

U vrućim klimatskim uvjetima, zatvoreni peradnjaci zahtijevaju prisutnost sustava za hlađenje. To se obično postiže isparavanjem vode. Što je viša temperatura i što je niža relativna vlaga zraka to je veći učinak hlađenja. Sustav se sastoji od saća izrađenih od specijalnog celuloznog materijala koji osigurava veliku površinu, što daje veći kapacitet hlađenja. Saća se natapaju s gornje strane. Zahvaljujući negativnom pritisku ventilacije unutar objekta, topli vanjski zrak ulazi u objekt kroz vlažne posude. Na ovaj način zrak upija vlagu i hladi se. Ostatak vode se skuplja u donjem dijelu okvira, tzv. spremniku vode i vraća se u krug. Hlađenje isparavanjem se primjenjuje kad temperature prijeđu 27°C s ciljem zadržavanja aklimatiziranih jedinki na radnim temperaturama unutar raspona od 25-31°C. Učinkovitost ovih sustava ovisi o relativnoj vlažnosti. Sustavi za hlađenje s isparavanjem vode ne smiju se primijeniti ako relativna vlažnost unutar peradnjaka prelazi 85-90 %.

""

Oprema u tovu peradi

Budući da se tov peradi odvija u objektima s dubokom steljom (podni način držanja), temperaturni uvjeti smještaja određuju se prvenstveno prema načinu grijanja (djelomično i cjelokupno) s tendencijom primjene grijanja cjelokupnog prostora peradnjaka. Objekt je moguće djelomično zagrijavati infra grijalicama na ukapljeni plin (propan–butan) koje rade na principu slobodnog sagorijevanja plina. Zagrijavanje se može provoditi i pomoću električnih grijalica te termogena koji za pogon koriste plin ili naftu. Oprema za ventilaciju i rashlađivanje je opisana u prethodnom poglavlju. Oprema za hranjenje i napajanje najčešće se sastoji iz sustava s vanjskim silosom, usipnih koševa i hranilica te nipl ili okruglih pojilica. Prihvat krmne smjese vrši se u silosu koji je smješten izvan objekta i koji je najčešće kapaciteta 10 do 12 tona. Iz silosa se preko pužnog transportera hrana dovodi do usipnog koša u objekt. U objektu se, ovisno o veličini proizvodnje, nalazi različit broj hranidbenih linija. Svaka hranidbena linija ima na sebi usipni koš, a na obješenu transportnu cijev pričvršćene su okrugle hranilice izvedene tako da se u svakoj može regulirati količina hrane. Na kraju linije nalazi se kontrolna hranilica u koju je instaliran senzor koji pali i gasi motor što dovodi hranu po čitavoj dužini hranidbenog sustav. Linije hrane su ovješene o strop te se cijeli sustav prilikom remonta podiže pod strop. Na cijevima (sa spiralom) za transport hrane kroz objekt nalazi se žica kako bi se spriječilo sjedanje peradi na sustav za hranjenje. Oprema za hranjenje i napajanje pataka i gusaka može biti različita i često se koristi jednaka onoj za uzgoj i tov pilića i purana. Kako su patke i guske vodna perad, odnosno vole se igrati s vodom, u pojilicama i za vrijeme hranjenja često uzimaju vodu, to dovodi do njenog rasipanja i stvaranja velikih mokrih površina u peradnjaku. Da bi spriječili nastajanje blata i nehigijenskih uvjeta treba redovito (često i dva puta dnevno) mijenjati stelju oko pojilica ili ispod pojilica staviti rešetkasti pod tako da sva prolivena voda pada u sabirne kanale i biva iznesena iz objekta. Rešetkasti pod može biti postavljen i duž cijelog objekta u kojem se uzgajaju patke i guske.

Sustav napajanja sastoji se od cijevi s niplama, jedinice za regulaciju pritiska vode i završnog seta koji omogućuje ispiranje sustava. Pojidbeni sustav također je ovješen na strop objekta te se pomoću sajli namješta visina, ovisno o tijeku proizvodnje i u objektu se instalira u više linija ovisno o broju životinja. Da bi spriječili začepljenje pojidbenog sustava koriste se filteri kod ulaza vode u objekt i to od 20, 10, 5 i 1 mikrona. Ispiranje cijevi potrebno je obaviti najmanje jednom godišnje hidrogen peroksidom. Za davanje lijekova ili vitamina u određenom postotku koristi se dozator, smješten u predprostoru. Za praćenje količine utrošene vode, objekt mora imati instaliran vodomjer.

Oprema u ovčarstvu i kozarstvu

Ovce i koze su vrlo prilagodljive vrste koje se uzgaja na svim naseljenim kontinentima i u svim klimatskom zonama, u različitim uzgojnim i proizvodnim sustavima. Upravo iz navedenih razloga u ovčarstvu i kozarstvu ne postoje jedinstveni svjetski standardi smještaja i držanja ovaca i koza, a samim time niti jedinstvena oprema koju se instalira u objekte. Međutim, u svaki ovčarnik, odnosno kozarnik, bez obzira na svrhu uzgoja i veličinu stada, nakon izgradnje konstrukcije potrebno je instalirati određenu opremu da bi objekt u potpunosti služio svrsi. Instalirana oprema mora umanjiti udio ljudskog rada te ne smije umanjivati dobrobit životinja kojima je namijenjena i koje ju koriste. U svakom objektu za držanje ovaca i koza mora biti instalirana oprema za skupno ili pojedinačno hranjenje i napajanje grla. Poželjno je da se u objektu nalaze boksovi (odjelci) za odjeljivanje i zasebno držanje različitih uzrasnih, spolnih, proizvodnih ili drugih kategorija ovaca i koza kao i boksovi za janjenje, odnosno jarenje, ako se navedene kategorije ne drže u zasebnim objektima. Uz navedeno u kozarnike se preporučuje instalirati odgovarajuću rasvjetu i po potrebi i određeni ventilacijski sustav, četke za češljanje koza kao i različite naprave koje služe za igru, umanjuju stres te povećavaju dobrobit životinja koje borave u takvom prostoru. Nije rijetkost, posebice na manjim farmama ovaca i koza namijenjenim proizvodnji mlijeka, u objektu gdje borave životinje pronaći postolje koje služi kao izmuzište. Tehnologija u intenzivnoj proizvodnji mlijeka nalaže što ranije odvajanje janjadi, odnosno jaradi od majki koje se potom u odvojenim boksovima ili objektima hrani mliječnom zamjenom. Napajanje mliječnom zamjenom može biti iz priručnih posuda s dudom ili automatskih hranilica za mliječnu zamjenu.

Jasle

Jasle su neizostavni i nezamjenjivi dio opreme svakog ovčarnika/ kozarnika. Mogu biti različitog oblika i veličine, fiksne i pokretne, napravljene od različitih tvrdih i trajnih materijala (najčešće i najbolje su drvene, zatim metalne, gumene, plastične, betonske i dr.). Jasle trebaju biti funkcionalne i jeftine, postavljene tako da su lako dostupne čovjeku za stavljanje hrane, a životinjama za konzumaciju. Dužina hranidbenog prostora kojeg je potrebno omogućiti svakom grlu ovisi ponajprije o veličini životinje, dužini vune, načinu držanja i vrsti hrane. U uvjetima obročne hranidbe, broj hranidbenih mjesta treba odgovarati broju ovaca/koza u stadu, odnosno boksu, kako bi slabija te manje pohlepna i agresivna grla imala slobodan pristup hrani.

Pri skupnom načinu hranjenja ovaca/koza dužina hranidbenog prostora po jednom potpuno odraslom i tjelesno pasmini primjereno razvijenom odraslom grlu treba biti 40 cm, odnosno 30 cm po janjetu/jaretu, dok je pri pojedinačnom načinu hranjenja dužina hranidbenog prostora manja te iznosi 15 cm, odnosno 10 cm. Visina dna jasala od poda ne smije biti viša od 30 cm za manje (u visini grebena niže pasmine), odnosno 37,5 cm za tjelesno razvijenije pasmine.

Radi lakšeg premještanja iz jednog dijela objekta ili pregona u drugi, jasle ne smiju biti duže od tri metra niti izrađene od teškog materijala (željezo i sl.). Poželjno je da su jasle funkcionalne, da su rubovi na njima ravni i glatki, da se životinje na njima ne mogu ozlijediti, ta su izgrađene od čvrstih, ali ne i preteških materijala te da ih je po potrebi moguće lako premijestiti. Jasle mogu biti i duže u slučaju kad čine ogradu koja odvaja boksove i hranidbeni hodnik, odvajaju dva susjedna boksa ili služe i kao pregrade na pašnjacima. Poželjno je da jasle imaju valov za krepka krmiva (koncentrat) koji treba biti dovoljno širok i dubok kako bi skupio što više otpalog sijena, tj. da rasip hrane bude što manji.

Pojilice

Svako pojedino grlo u stadu, bez obzira na kategoriju, proizvodnu namjenu ili uzgojnu i tržišnu vrijednost treba na raspolaganju imati dovoljnu količinu pitke vode. Zato je u ovčarniku/kozarniku potrebno osigurati priključak na stalan izvor vode. Prije ugradnje pojilica nužno je izračunati ukupne dnevne i godišnje potrebe stada i farme za vodom kako ne bi došlo do nestašice vode, osobito tijekom ljeta. Budući da je potrošnja vode i određena stavka u troškovima ovčarske/kozarske proizvodnje potrebno je i o tome voditi računa te omogućiti opskrbu farme najjeftinijim izvorom kvalitetne vode.

Najbolje je ovcama/kozama osigurati stalnu dostupnost vodi putem automatskih pojilica koje mogu biti različitog oblika, veličine i izvedbe. Pojilice je poželjno postaviti tako da su lako dostupne i dohvatljive, da ne ometaju kretanje u prostoru, da su na odgovarajućoj visini kako ih ovca/koza ne bi gazila i onečistila te da se životinja u dodiru s njima ne može ozlijediti. Navedeno treba imati u vidu, osobito pri držanju ovaca/koza na dubokoj prostirci. Pojilice je najčešće potrebno postaviti na visinu između 50 i 70 cm od poda, ovisno o veličini životinje, s tim da se po visini mogu pomicati s povećanjem količine gnoja u sustavima s dubokom prostirkom. Najbolje su automatske pojilice u kojima su dovod i razina vode regulirani plovkom. Za ovce i koze su poželjne manje pojilice (oko 10 L) da bi se očuvala svježina vode.

Oprema za osvjetljenje i ventilaciju

Osvjetljenje i ventilacija u stajama za ovce i koze uvelike utječu na proizvodna svojstva, zdravlje, dobrobit, ali i reprodukcijske odlike. U ovčarnicima/ kozarnicima osvjetljenje i ventilacija mogu se regulirati na prirodan ili umjetan način. Općenito prirodno osvjetljenje i ventilacija objekata se osigurava putem prozora (vrata) na bočnim stranama objekta ili, rjeđe, na sljemenu krova. Da bi staja bila dostatno i ravnomjerno osvjetljenja omjer prozora i površine poda objekta treba biti 1:20. Kod umjetnog osvjetljenja preporučuje se upotreba florescentnih svjetala smještenih unutar zaštitnih kućišta te postavljenih na razmak od 6 m uza zid na visini od 3 do 3,5 m. Električna rasvjeta trebala bi biti jačine 60 luxa/m2 površine poda. Ventilacijom treba osigurati optimalne uvjete u staji na način da se stajski zrak zasićen vlagom i štetnim plinovima redovito zamjenjuje svježim zrakom iz okoline. Stoga za vrijeme ljeta ventilacija treba omogućiti izmjenu 4-5 m3 zraka u minuti po životinji, dok je tijekom zime izmjena zraka u staji daleko manja i treba iznositi oko 0,5 m3 u minuti po životinji. Dinamična ventilacija treba minimalno omogućiti izmjenu 1,5 m3 zraka po kilogramu tjelesne mase životinja, a ventilatori trebaju biti smješteni barem 2 m iznad razine životinja. Po odrasloj životinji se preporučuje veličina otvora kroz koji zrak ulazi u staju od 0,06 m2, dok otvor za izlazak zasićenog zraka iz staje teba biti 0,03 m2.

Postolja za mužnju

Mužnju ovaca/koza lako je moguće organizirati i u postojećim objektima posebice ako se radi o stadu s manjim brojem muznih grla. Osim u klasičnom izmuzištu, kao u proizvodnji kravljeg mlijeka, mužnju koza i ovaca moguće je organizirati na povišenom postolju u staji ili u njenoj neposrednoj blizini. Bez obzira na arhitektonsko i građevinsko rješenje, cijenu i kvalitetu izmuzišta, materijal od kojeg je izmuzište napravljeno, uvijek se mora imati na umu da je vime životinje muzaču lako dostupno i nadohvat njegovih ruku. Navedena postolja su opremljena valovom za krepku krmu (koncentrat) i sustavom za fiksiranje glave životinje tako da za vrijeme mužnje životinja ostaje na svome mjestu. Takva postolja moguće je na gospodarstvu vrlo lako izgraditi, a najjeftinija su ona od drveta, a na tržištu su dostupna metalna. Navedena postolja za mužnju ovaca i koza moguće je smjestiti u samom objektu (štali), ili u nekom drugom prostoru gdje mliječne životinje borave (ispod nastrešnice, u ispustu, na pašnjaku, u dvorištu i sl.) ili u njegovoj blizini. Navedena postolja su praktična i omogućuju organizaciju mužnje gdje uzgajivaču najviše odgovara.

""

Sustavi za napajanje janjadi/jaradi

U intenzivnoj proizvodnji mlijeka, a u posljednje vrijeme i u intenzivnoj proizvodnji mesa, cilj je mladunče (janje i jare) što ranije odvojiti od majke i hraniti ga mlijekom i/ ili mliječnom zamjenom za janjad ili jarad. Janjad/jarad se zasebno drži u samom objektu ili dijelu objekta koji je topliji, a po potrebi moguće ga je dodatno zagrijati primjerice infracrvenim grijalicama. Što se češće radi u prostoru u kojemu boravi jarad. Napajanje janjadi/jaradi mora biti izvedeno putem sise (dude) čime se eliminiraju probavne tegobe koje se mogu javiti ako životinje piju mlijeko ili mliječnu zamjenu iz kante. Takva tehnologija zahtjeva uporabu kanti za napajanje ili automatskih hranilica koje same pripremaju mliječnu zamjenu i zagrijavaju na optimalnu temperaturu. Uporabom automatske hranilice uvelike se smanjuje udio ljudskog rada potreban za pripremu i posluživanje mliječne zamjene, janjad/jarad se hrani manjim porcijama više puta tijekom dana što umanjuje pojavu nadma, janjad/ jarad ostvaruje veći dnevni prirast, a jedna automatska hranilica s 8 sisa može opsluživati do 200 životinja.

Četke

Boravak životinja u određenom prostoru treba učiniti što ugodnijim i manje stresnim što će svakako pridonijeti povećanju dobrobiti, ali i proizvodnje grla koje u takvom prostoru borave. U posljednje vrijeme osobito na farmama koza namijenjenim proizvodnji mlijeka nije rijetkost vidjeti, po uzoru na govedarske farme, četke za koze. Četke se obično postavljaju na bočni zid staje i na taj način omogućuju kozama da im slobodno prilaze i trljaju se (četkaju) o njih po volji. Poželjno je kao i kod pojilica da su četke postavljene na odgovarajuću visinu te da je visinu moguće prilagođavati osobito u sustavima držanja životinja na dubokoj prostorci. Prilikom postavljanja najvažnije je visinu na kojoj će se četka montirati prilagoditi veličini životinja koje u tom odjeljenju (boksu) borave.

Pojedinačni odjeljci (boksovi) za janjenje i jarenje

Janjad/jarad na svijet dolazi s malim pričuvama masti, odnosno energije te je postnatalna hipotermija najčešći i najvažniji razlog gubitaka (smrtnosti) janjadi/ jaradi. Stoga je postavljanje pojedinačnih odjeljaka (boksova) za janjenje/jarenje vrlo važno za prihvaćanje i preživljavanje janjadi/ jaradi. Dakle, poželjan je odvojen prostor za janjenje/jarenje ovaca/ koza osobito tijekom zime. Ako se janjenje/jarenje odvija u suhom prostoru, janje/jare se brzo osuši te je otpornije na nisku temperaturu.

""

Najbolje je ženke prije ili neposredno nakon janjenja/jarenja s njihovom mladunčadi smjestiti u posebne boksove, kako bi prihvatile janje/jare u odvojenom prostoru bez gužve i stresa. To je osobito važno za ovce/koze prvojanjke/prvojarke (koje vlastito janje/jare teže prepoznaju i prihvaćaju), kod većih legla i pri istovremenom janjenju/jarenju većeg broja ovaca/koza. Za tu namjenu dovoljan je boks veličine 1,2-1,5 x 1 m. Boksove prethodno treba dezinficirati, prekriti svježim slojem prostirke, a ako je potrebno i dodatno zagrijati. Ukupan broj boksova uvjetovan je intenzitetom janjenja/ jarenja, veličinom legla i raspoloživošću prostora. U svakom boksu treba biti osigurana mogućnost hranjenja i napajanja ovaca/koza.

Odjeljci (boksovi) za prihranjivanje janjadi i jaradi

U suvremenoj ovčarskoj/kozarskoj proizvodnji, osobito u stajskom i stajsko-pašnom sustavu uzgoja, neophodni su boksovi za janjad/jarad. Navedeni boksovi neophodni su u intenzivnoj proizvodnji mlijeka, ali i mesa, gdje je poželjno što kraće razdoblje sisanja pa janjad/jarad treba odvajati od majke i umjetno (dodatno) hraniti do postizanja poželjne tjelesne mase za klanje. Boksovi za janjad/ jarad su zaseban prostor u koje se janjad/jarad odvaja i odgovarajuće hrani. Od ovaca/koza odvojenu janjad/ jarad, u dobi od samo nekoliko tjedana, potrebno je hraniti mliječnom zamjenom. Prihranjivanje krutim krmivima treba započeti već 7-10 dana nakon janjenja/jarenja, kako bi janjad/jarad što prije privikli na čvrsti obrok te ubrzali razvitak buraga. Boksovi za janjad/jarad moraju biti odijeljeni privremenom i pomičnom ogradom u zasebnom dijelu ovčarnika/kozarnika (poželjno toplijem), s tim da je njihova površina prilagođena broju i tjelesnoj razvijenosti janjadi/jaradi. Često ti boksovi služe za odvajanje rasplodne muške i ženske janjadi/ jaradi gdje ostaju do odbića.

Lijese za pregrađivanje

Tijekom tehnološkog procesa na svakoj ovčarskoj/kozarskoj farmi, bez obzira na proizvodnu svrhu i veličinu, često je potrebno određenu skupinu životinja ili jedinku fizički odvojiti od drugih. U tu se svrhu koriste lijese za pregrađivanje. Na taj način u ovčarniku/kozarniku se npr. može odvojiti bolesna ovca/koza od zdravih, ojanjena/ojarena od gravidnih, pomuzene od nepomuzenih, rogate od šutih, mlade od starijih itd. Lijese mogu biti izrađene od različitog materijala i različite veličine, a najbolje su drvene, visoke od 1,0 do 1,2 m. Visina lijese podređena je kategoriji grla i pasmini, odnosno veličini ovce/koze i njenom temperamentu. Najbolje je koristiti univerzalne lijese, iako one koje su namijenjene odvajanju male janjadi mogu biti i niže. Razmak između letava lijese mora biti toliki da se životinje (janjci/jarad) ne mogu između njih provući, ali ne smije biti niti preuzak da se životinja ukliješti (glavu ili noge) i nemože se izvući.

""

Oprema u govedarstvu

Govedarska proizvodnja prilično je zahtjevna u pogledu tehnologije, organizacije, potrebnog prostora i komfora govedima, radnih uvjeta uposlenicima, te posebice utrošku rada. Svim govedima, bilo da se radi o intenzivnom, ekstenzivnom ili tradicijskom tipu proizvodnje, proizvodnji mlijeka ili mesa treba osigurati prostor za neometano funkcioniranje (kretanje, ležanje, konzumiranje hrane i vode, te mužnju na mliječnim farmama) te opremu koja će nam pomoći u održavanju mikroklime i higijene staje, u hranidbi i napajanju te drugim svakodnevnim farmskim poslovima. Kvalitetna oprema značajno olakšava rad na govedarskim farmama, unosi više zadovoljstva i sigurnosti u svakodnevnicu. Farmeri se često propituju, je li njihova oprema dovoljno dobra te koja im dodatna oprema može pomoći u njihovu svakodnevnom radu. Gledajući kataloge ili internetske oglase različitih proizvođača često dolaze u iskušenje kupovine neke skupe opreme koja im katkada i ne treba. Jednostavno se može kazati da oprema govedarske farme treba biti funkcionalna, izdržljiva, prilagođena prostoru i razumne cijene (sukladno kvaliteti). Primjerice, na nekim mliječnim farmama „muzni robot“ je opravdana i iskoristiva investicija, dok će na drugim farmama biti sasvim dovoljno standardno centralno izmuzište (tandem, riblja kost) odgovarajućeg kapaciteta. Pri opremanju farmi, posebice izmuzišta treba voditi brigu o dostupnosti servisera koji će održavati opremu (izmuzište) i brzo ju u slučaju nekog nepredviđenog kvara (koji se prije ili kasnije dogodi) dovesti u funkcionalno stanje. Zapravo, svaka je govedarska farma na određeni način posebna te u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima odabire i nadopunjava svoju opremu, te istu kasnije brižno održava kako bi ostala u funkciji.

""

Oprema na govedarskim farmama može se jednostavno dijeliti na fiksnu ili mobilnu, na opremu interijera (pregrade, krmne zabrane), za održavanje mikroklime, higijene farme (izgnojavanje) i odvoz stajnjaka, za hranidbu, napajanje, mužnju i čuvanje mlijeka, te drugu opremu koja se svakodnevno koristi radu (za nastiranje ležišta, utovarno/ istovarna rampa, mobilna ili fiksna vaga i sl.). Naravno, svaka farma treba raspolagati i najjednostavnijim alatima i opremom (posude, lopate i drugo) koji služe u svakodnevnim jednostavnim poslovima.

Pregrade

Ono što zapazimo na gotovo svim govedarskim farmama su unutarnje fiksne ili mobilne pregrade kojima se fragmentira unutarnji prostor farme na određene cjeline (prostor za telad, junad, bikove, za krave u laktaciji, suhostaju ili porodilište).

Gornja prečka pregrade za odrasle krave ili bikove treba biti na visini od 120 do 150 cm, dok donja cijev pregrade ne smije biti iznad poda na više od 30 cm. Bitna sastavnica interijera su krmne zabrane koje uvode „više reda“ u pristup krmivima. Naime, krmne zabrane omogućavaju govedima fizički ulazak u prostor polaganja krmiva. Krmne zabrane mogu biti jednostavne (načinjene od jedne ili dvije horizontalno postavljene cijevi na odgovarajuću visinu) ili složenije (samolovilne i slične). Ako na mliječnim farmama postoji potreba za fiksacijom goveda (pregled, inseminacija, liječenje) samolovilne pregrade su opravdane, no na tovnim farmama najčešće su dovoljne jednostavne krmne zabrane.

Pregrađivanje unutarnjeg prostora farme treba biti funkcionalno i sigurno za životinje i ljude koji s njima rade, te je pomalo specifično za svaku kategoriju goveda. Pregrade su najčešće načinjene od drveta ili pocinčanih cijevi, no svakako treba voditi računa o njihovoj kvaliteti i sigurnosti. Naime, tanje pregrade često ne izdrže naslanjanje životinja, savijaju se što ih čini nefunkcionalnim, katkada i opasnim po zdravlje goveda i ljudi. Posebno su funkcionalne „teleskopske pregrade“ koje se u određenoj mjeri prilagođavati prostoru kojeg trebaju pregraditi. Kod pregrada posebnu pažnju treba obratiti na visinu donje i gornje horizontalne prečke te razmak između prečki. Naime, ako je donja prečka previsoko ili gornja prečka prenisko postavljena govedo često dolazi u kušnju da se provlači ispod ili preskače iznad pregrade, što može dovesti do uklještenja i drugih ozljeda goveda. Pojilice su također neizostavan dio farmske opreme. Mogu biti pojedinačne ili skupne, načinjene od tvrdih plastičnih masa ili metalne, sa ili bez grijača. Bitno je da kapacitet i razmještaj pojilica bude prilagođen broju goveda, da je lako čiste i održavaju. Dobro je pojilice zaštiti od neposrednog naslanjanja goveda koja ih tako mogu oštetiti ili uništiti. Samorotirajuće ili fiksne četke nisu obavezan dio farmskog interijera, no svakako podižu komfor goveda.

""

Ventilatori i boksovi

Dio opreme „stropnog“ interijera su ventilatori koji aktivno pomažu održavanju mikroklime farme, posebice u toplim ljetnim mjesecima. Danas se često umjesto vodoravno postavljenih ventilatora koriste vrtložni koji stvaraju vrtložno strujanje zraka. U područjima u kojima se ljeti javljaju dugotrajnije visoke temperature, sve se češće koriste „orošivači“ koji sustavom dizni i orošavanja pomažu rashlađivanju goveda. Rasvjeta je također neizostavan dio opreme koji pomaže u nadzoru životinja, posebice u prostorima za mužnju. Intenzitet i dužina svjetla poticajno djeluju na proizvodnu mlijeka (do 16 h/dan), no potrebno je govedima dnevno osigurati i interval svjetla niskog intenziteta tijekom noćnog odmora. Maloj teladi na farmama treba osigurati individualne boksove dimenzija 120 × 80 cm, a nakon dva tjedna mogu se držati i u skupnim boksovima. Boksovi za telad uglavnom su načinjeni od plastičnih, metalnih ili drvenih pregrada, te pocinčanih cijevi, no bitno je da se mogu nakon uporabe temeljito očistiti i pripremiti za smještaj nove teladi. Treba imati u vidu da je higijena smještaja teladi vrlo važna u njihovu uzgoju odnosno prevenciji oboljenja i uginuća. Budući da teladi već od prvog tjedna treba uz mlijeko ponuditi vodu, krepku krmu i sijeno, na prednjoj sjenci boksa treba osigurati držače te posude za vodu i krmiva. Na tržištu se mogu nabaviti gotovi boksovi za telad s kućicom i manjim ispustom, no i jednostavnija rješenja mogu biti funkcionalna.

Muzni uređaji

Mužnja je gotovo najteži posao u govedarskoj proizvodnji, što je potaklo kreiranje prvih muznih uređaja već u 19. stoljeću. Naravno, nakon jednostavnih muznih strojeva koje je trebalo premještati od krave do krave, prišlo se stacioniranju muzne opreme u prostorije za mužnju (izmuzišta). Tako su stvoreni različiti tipovi izmuzišta (tandem, riblja kost, rotacijsko, paralelno) u kojima je oprema korištena učinkovitije, a mužnja tekla brže. Suvremena izmuzišta su u velikoj mjeri automatizirana, računalno opremljena te omogućavaju svakodnevnu kontrolu mliječnosti krava. No, kako bi takav sustav mogao neometano funkcionirati, kravama se dodjeljuju elektronski identifikacijski uređaji (najčešće na vratnoj ogrlici) kako bi ih računalo moglo prepoznati i bilježiti bitne podatke.

""

Danas su gotovo svi čuli za „robote za mužnju“ koji mogu samostalno pomusti krave te time farmeru značajno olakšati svakodnevnicu. Cijena takvih uređaja je još uvijek prilično visoka, no neke farme i u Hrvatskoj se odlučuju i na ovaj vid automatizacije farmi. Naime, sagledavajući nabavu „robota za mužnju“ kroz uštedu u radu, uviđa se isplativost takve skupe opreme. Informatizacija farme isplativa je farmerima koji su sposobni izvući korist iz velike količine svakodnevno prikupljanih informacija koje im se nude. Ovakvi sustavi omogućavaju da farmeri preko računalnih aplikacija i računala (tableta, mobitela) u svakom trenutku imaju nadzor nad svojim stadom.

Kompjutorska hranidba i mikser prikolice

Hranidba goveda je svakodnevni posao na govedarskoj farmi. Na mliječnim farmama hranidba se obavlja i višekratno, dok se na tovnim farmama može obaviti jednokratno (posebice zimi). Dugo vremena u hranidbi goveda postojao je problem neuravnotežene hranidbe, posebice uslijed odvojenosti krepkih i voluminoznih krmiva. U cilju rješavanja problema razvijane su različite strategije hranidbe kroz koje se goveda nastojalo potaknuti na uravnoteženo konzumiranje krepkih i voluminoznih krmiva. Razvojem računala i pratećih programa razvijen je sustav „kompjutorske hranidbe“ kojeg je činio pojedinačni boks (identifikacija, doziranje), sustav cijevi kojima je dopremana krepka krma, silos s krepkom krmom, te računalna mreža putem koje se upravlja hranidbom.

Zadnjih godina sve značajnije mjesto u hranidbi zauzimaju „mikser prikolice“ u kojima se krmiva doziraju (važu), usitnjavaju i miješaju u „kompletno izmiješani obrok“. U ovako pripremljenom obroku krmiva su potpuno izmiješana te goveda ne mogu probirati krmiva, čime se popravlja učinkovitost hranidbe te umanjuje učestalost hranidbom uvjetovanih metaboličkih poremećaja.

Farmeri mogu birati „mikser prikolice“ različitih radnih volumena s vodoravnim ili okomitim osovinama, no pri tome trebaju uskladiti snagu traktora s potrebama prikolice. Danas su dostupni i sustavi automatizirane (robotizirane) hranidbe koji mogu višednevno brinuti o hranidbi goveda, no još uvijek im je cijena prilično visoka.

Ostala oprema

Izgnojavanje na govedarskim farmama je također prilično zahtijevan posao radi čega je na većini mliječnih farmi potpuno automatizirano (potiskivači, sustavi pumpi) ili se obavlja utovarnom mehanizacijom kroz više dana ili mjeseci, ovisno o načinu držanja goveda (kosa ploča, duboka stelja). O primjerenosti sustava izgnojavanja nekoj farmi najbolje govori uprljanost goveda (stražnjeg dijela) fecesom, te prisutnost povećanih koncentracija štetnih plinova u zraku staje (NH3, H2S). Čistoća, odnosno higijena staje uvelike utječe na zdravlje životinja i mikrobiološku kakvoću mlijeka. Na govedarskim farmama zatiču se vage, utovarne rampe, strojevi za nastiranje (steljenje) i druga oprema, ovisno o ukupnom menadžmentu farme. Vage su mogu naći najčešće na tovnim farmama, dočim na mliječnim farmama nisu osobito nužne. Utovarne rampe su potrebne, no danas sve veći broj kamiona za prijevoz životinja ima vlastite utovarne rampe. Strojevi za nastiranje također značajno olakšavaju poslove, posebice na farmama na kojima se koristi sustav duboke stelje. Može se kazati da se oprema u govedarstvu brzo razvija, posebice u segmentu automatizacije i robotizacije. Budući da je poželjno radno rasteretiti farmere i da kvalitetnu radnu snagu za rad na govedarskim farmama nije lako naći, automatizacija i potpunije opremanje farmi nameće se kao jedno od mogućih rješenja. No, uvijek treba imati na umu da nabavka opreme treba biti racionalna i da skupa oprema nije uvijek najbolje rješenje.

Oprema u svinjogojstvu

U nastambama za smještaj svinja koristi se različita oprema. Količina i cijena opreme povezana je s intenzitetom svinjogojske proizvodnje. Što je proizvodnja intenzivnija, to u objektima za držanje svinja nalazimo više opreme, često i više cijene. Opremu za svinje možemo podijeliti prema namjeni, na primjer oprema za hranidbu, napajanje, grijanje, ili prema proizvodnoj fazi, odnosno kategoriji svinja. Tako razlikujemo opremu koju nalazimo u prasilištu, pripustilištu, čekalištu, uzgajalištu prasadi, tovilištu, kao i u nastambama za držanje nazimica i nerasta. O pravilnom izboru opreme za držanje svinja u velikoj mjeri ovisi uspješnost proizvodnje.

""

Oprema za hranidbu i napajanje

Oprema za hranidbu svinja uključuje hranilice različite veličine i izgleda. U odnosu na hranidbu s poda kao i na hranidbu iz valova, mnogostruke su prednosti hranidbe svinja iz hranilica. Osim bolje higijene koja utječe izravno na zdravlje svinja, hranidbom iz hranilica moguće je točnije odrediti količinu hrane koja je potrebna životinjama. Hranilice za svinje mogu se izrađivati od različitog materijala. Danas na tržištu najčešće nalazimo hranilice od plastike i pocinčanog lima koje se lako održavaju. Hranilice nadalje mogu biti različitog izgleda što je povezano i s vrstom materijala od kojih su izrađene, ali i s načinom hranidbe s obzirom na fizički oblik hrane. Kod nekih su hranilica otvori za hranidbu samo s jedne strane, dok su kod drugih otvori za hranidbu smješteni s obje strane hranilice što omogućava hranidbu svinja iz dva susjedna boksa.

Iako se hranilice uglavnom koriste za hranidbu krmnim smjesama (koncentratom) u brašnastom ili peletiranom obliku, danas su sve više u uporabi hranilice za vlažnu hranidbu koje imaju prednosti i u odnosu na suhu, ali i u odnosu na tekuću hranidbu.

Hranilice se razlikuju prema broju hranidbenih mjesta. Izuzetno je važno odabrati hranilicu određenog kapaciteta koja će zadovoljiti potrebe svih životinja u boksu. Izbor vrste hranilice ovisi i o načinu hranidbe, odnosno da li je hranidba po volji (ad libitum) ili ograničena. Tako hranilice za krmače u prasilištu imaju jedno hranidbeno mjesto, dok hranilice za krmače u čekalištu mogu imati veći broj hranidbenih mjesta koja su međusobno odvojena pregradama. Osim broja hranidbenih mjesta i kapaciteta same hranilice, potrebno je odrediti i dovoljan broj pojilica koje će zadovoljiti potrebe svinja u boksu za vodom. U suvremenim nastambama za uzgoj svinja hranidba je više manje mehanizirana pri čemu se osigurava količina hrane potrebna za određenu kategoriju svinja, odnosno za fiziološku fazu u kojoj se nalazi određena kategorija.

Vrlo često se koriste takozvani volumni dozatori koji omogućuju ispuštanje točno određene količine hrane za svaku životinju, što je osobito važno u hranidbi krmača u laktaciji koje se razlikuju po kondiciji i proizvodnosti.

""

Kad govorimo o hranidbi svinja, treba uzeti u obzir da osim hranilica za odrasle svinje, već u vrijeme laktacije treba osigurati prihranu prasadi iz valova ili hranilica kako bi se prasad što ranije privikla na konzumaciju krute hrane. Hranilicu za prihranu prasadi treba postaviti dalje od izvora grijanja u prasilišnom boksu jer se krmna smjesa brzo osuši i prasad je slabije konzumira. U prednjem dijelu boksa za prasenje nalazi se valov za hranidbu krmače, ugrađen u vrata ili pod boksa. Valov je izrađen od pocinčanog lima (kraći vijek trajanja) i poliestera ili betona (dulji vijek trajanja). Iznad valova (80 cm iznad poda) postavlja se pojilica za napajanje krmača pod kutom 45°. Umjesto valova može se ugraditi hranilica koja omogućava hranidbu krmača po volji. U postranom dijelu boksa u kojem je smještena prasad, u prednjem dijelu nalazi se valovčić za privikavanje prasadi na suhu hranu, pojilica za prasad i gumeni tepih za ležanje prasadi ispod izvora grijanja.

Za hranidbu prasadi u uzgajalištu koja se najčešće provodi po volji u boksove se ugrađuju hranilice s 4 do 5 hranidbenih mjesta. Na svako hranidbeno mjesto dolaze po tri praseta. Hranilice u boksu najčešće se postavljaju uz hranidbeni hodnik, a ako su ugrađene u odgovarajući okvir, služe kao vrata. U boksu za prasad dovoljna je jedna pojilica koja se stavlja u zadnji ili postrani dio boksa pod kutom 45 do 67,5° od vertikale, na visinu od 25 cm do 40 cm od poda, ovisno o uzrastu prasadi.

""

Kod držanja životinja u skupini, što je slučaj kod držanja nazimica, odnosno krmača u pripustilištu i čekalištu, treba osigurati dovoljno hranidbenih mjesta i pregrade iznad valova kako bi sve životinje imale dovoljno prostora i pristup hrani. Za nazimice treba osigurati najmanje 35 cm po hranidbenom mjestu, a za krmače i do 50 cm. Suvremenije izvedbe pripustilišta i čekališta koriste pomične pregrade koje omogućuju individualnu hranidbu plotkinja. Na zadnjem dijelu pregrade nalaze se pomična vrata koja se ulaskom životinje u boks zatvaraju i sprječavaju ulaz druge životinje. Hranidba u čekalištu može biti ručna iz kolica ili mehanizirana s dostavljanjem hrane spiralnim transporterom, sajlom s čepovima ili lančastim transporterom iz silosa u volumne dozatore. Volumni dozatori mogu se ručno otvarati, pojedinačno ili automatski, uz istovremeno otvaranje svih dozatora. Pojilice se postavljaju najčešće iznad rešetkastog dijela poda, rjeđe iznad valova. Raspored i vrsta opreme za hranidbu u boksovima za tov svinja ovise o načinu hranidbe, vrsti i fizičkom obliku hrane. Suhom hranom (brašnasta i peletirana hrana) svinje se hrane najčešće po volji, dok se vlažnom i mokrom hranom hrane ograničeno. Mokrom hranom, sastavljenom od suhe hrane najčešće pomiješane s vodom u određenom omjeru, svinje se hrane iz valova. Hranilice i valovi postavljaju se uz hodnik, a iznad njih se smještaju transporteri za dovod hrane. Svinje se mogu hraniti i iz okruglih valova postavljenih u sredini boksa. Za mokru hranidbu svinja u boksu s rešetkastim podom valovi se mogu postaviti poprijeko između dva boksa. Vlažnom hranom, koja se najčešće sastoji od vlažnog siliranog kukuruza i super koncentrata, svinje se mogu hraniti iz hranilica, uz poduzimanje mjera za sprječavanje začepljenja hrane. O položaju valova i hranilica u boksu za tovne svinje ovisi stupanj iskorištenja prostora po tovljeniku i način hranidbe svinja. Najčešće se valovi i hranilice postavljaju po duljini tovilišta uz hodnik za hranidbu svinja. Za hranidbeni prostor na valovu širine 32 cm po tovljeniku, boks kapaciteta 10 do 12 svinja mora imati duljinu od 3,2 do 3,8 m, što utječe na duljinu hodnika i povećanje prostora po tovljeniku u odnosu na druge položaje valova. Hranidba svinja uz uzdužno postavljene valove i hranilice može biti mehanizirana i ručna. Ručna hranidba ekonomičnija je u tovilištima manjeg kapaciteta nego mehanizirana hranidba, koja se provodi primjenom različitih uređaja.

Bolje iskorištavanje prostora u tovilištu može se postići ugradnjom poprečnih valova ili dvostranih hranilica između boksova, kao i kružnih valova u sredinu boksova za tov svinja. Na ovaj način smanjuje se duljina hodnika. Pri tome oprema za hranjenje služi i kao pregrada između boksova, što pojeftinjuje troškove opreme. Kružni valovi ili hranilice postavljaju se u sredinu boksa. Kružni valovi pogodniji su za boksove s potpuno rešetkastim podom. Ugradnja poprečnih i kružnih valova ili hranilica zahtijeva uvođenje potpuno mehanizirane hranidbe.

Ručna hranidba uz ovakav položaj valova ne može se primijeniti bez većeg udjela rada potrebnog za njezino provođenje. Kružni valovi najčešće se izvode s 12 hranidbenih mjesta i s ugrađenim šipkama za sprječavanje rasipanja hrane. Vrlo su pogodni za hranidbu suhim smjesama, ali i za hranidbu mokrom hranom. Ovisno o broju hranidbenih mjesta iznad valova se postavlja odgovarajući broj nipl pojilica za napajanje svinja. Pojilice za napajanje svinja stavljaju se iznad rešetkastog dijela poda ili rjeđe iznad valova. U tom slučaju svinje same vlaže suhu hranu u valovu, što utječe na bolje konzumiranje suhe hrane. Nedostatak pojilice postavljene iznad valova jest prekomjerno vlaženje i kvarenje preostale hrane, do kojeg dolazi u slučaju neispravnosti pojilica.

Oprema za grijanje

U hladnijem dijelu godine prasilišta se moraju dodatno grijati. Suvremeni način grijanja jest grijanje toplim zrakom ili toplozračno grijanje. Zagrijavanje prostora u prasilištu može se obavljati na više načina, ovisno o cijeni opreme i izvoru energije. Uz uporabu stelje viseće električne infra lampe mogu biti jedini izvor za grijanje prasilišta i za grijanje prasadi. Grijanje infra lampama najrašireniji je način grijanja prasadi. Jeftine su i jednostavne za rukovanje. Temperatura grijanja prasadi podešava se mijenjanjem visine infra lampi. Visina na kojoj se nalaze grijalice iznosi oko 50 cm od poda, a od pregrade boksa trebaju biti udaljene 40 cm. Infra lampe jačine su od 200-250 W, i trebaju imati zaštitnu košaru. Grijanje infra lampom može se racionalizirati uporabom ograđenog i natkrivenog prostora za prasad, pri čemu se grije samo prostor za prasad.

""

Viseće plinske grijalice omogućavaju uporabu jeftinijeg plina

Zbog veće potrošnje kisika za izgaranje plina smanjuje se sadržaj kisika, a isto tako i sadržaj vlage u zraku prasilišta. Zbog toga se količina kisika u zraku mora nadoknaditi dovođenjem svježeg zraka ventilatorom. Elektronskim regulatorom usklađuje se grijanje i ventiliranje i na taj način postiže se dobra klima u prasilištu i ušteda energije. Prasilišta se mogu grijati toplom vodom koja prolazi cijevima ugrađenim u pod na kojem boravi prasad. Prednost podnog grijanja jest niska cijena održavanja i ravnomjerno grijanje prostora za ležanje prasadi. U odnosu na grijanje infra lampama ušteda energije pri grijanju toplom vodom iznosi 35 %. Nedostatak ovog načina grijanja jest visoka početna cijena ulaganja i nemogućnost primjene propusnih podova u prasilištu. U suvremenim prasilištima koriste se električni tepisi izrađeni od poliestera u koje je ugrađen visokotemperaturni grijač. Prednost električnih tepiha jest ravnomjerno grijanje prostora za ležanje prasadi i mogućnost reguliranja temperature termostatom. Nedostatak električnih tepiha jest visoka nabavna cijena.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPoljoprivrednici, od ponedjeljka možete podnijeti zahtjev za potporu za 2018. godinu
Sljedeći članakIn memoriam – Roberta Sorić (1966.-2018.)
Avatar
Poslijedoktorand na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni i stručni interesi vezani su mu za uzgoj koza i ovaca, tehnologiju proizvodnje kozjeg i ovčjeg mesa te uporabu molekularne genetike u animalnoj proizvodnji. Rođen je 5. svibnja 1986. u Koprivnici. Osnovnu školu završio je u Hlebinama, a Srednju gospodarsku školu, smjer poljoprivredni tehničar opći u Križevcima. Godine 2005. upisuje preddiplomski studij Animalne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Akademski naziv Sveučilišni prvostupnik stječe 2008. godine i upisuje diplomski studij Proizvodnja i prerada mesa. Diplomski studij završava 2010. godine te stječe akademski naziv magistar inženjer proizvodnje i prerade mesa. Godine 2011. zapošljava se na Zavodu za specijalno stočarstvo pri Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu kao asistent i upisuje poslijediplomski doktorski studij „Poljoprivredne znanosti“. Doktorsku disertaciju naslova „Povezanost polimorfizama MTNR1A gena i sezonske poliestričnosti ovaca“ obranio je 2016. godine te stekao akademski stupanj doktor znanosti. Od 2017. godine radi kao poslijedoktorand. Kao asistent, a kasnije i kao poslijedoktorand aktivno sudjeluje u izvođenju nastave na modulima preddiplomskih studija „Uzgoj i korištenje koza“, i „Izvorne pasmine i njihova zaštita“ te modulima diplomskog studija „Uzgoj koza i sutavi proizvodnje kozjeg mesa“ i „Molekularna genetika u animalnoj proizvodnji“. Kao suradnik, sudjeluje na znanstvenim i stručnim projektima, čiji su voditelji profesori s matičnog Zavoda za specijalno stočarstvo. Boravio je na stručnom i znanstvenom usavršavanju na Biotehniškoj fakulteti v Ljubljani, Oddelku za zootehniko u razdoblju od ožujka do lipnja, 2013. godine i od veljače do srpnja 2015. godine. Sudjelovao je na više stručnih i znanstvenih domaćih i međunarodnih skupova. Znanstveni i stručni interesi vezani su mu za: uzgoj koza i ovaca, tehnologiju proizvodnje kozjeg i ovčjeg mesa, uporabu molekularne genetike u animalnoj proizvodnji te utjecaj polimorfizama gena na kvantitativna svojstva domaćih životinja. Autor je ili koautor više od 40 znanstvenih i stručnih radova iz područja stočarstva. Član je međunarodnog udruženja DAGENE.