Turopoljska svinja
Turopoljska svinja je uzgojena početkom 19. stoljeća u okolici Zagreba križanjem šiške sa slovenskom krškopoljskom pasminom svinja. Svinje su držane na otvorenome na područjima bogatima hrastovim šumama i plodnim pašnjacima. Kada u šumi nije bilo paše, obično su se držale kod kuće i hranile s malo kukuruza uz napoj od mekinja.
Na pašnjacima se obavljao i pripust krmača, pri čemu je nerast u stadu oplođivao sve krmače osim svoje majke. No, unatoč takvom obliku parenja nisu se javljale degenerativne mane u ovoj pasmini.
Samo prasenje se odvijalo na gospodarstvu. Nakon odbića prasad se, zajedno s krmačom, tjerala natrag u šumu. Stare su krmače bile predvodnice stada, vodile su ostale na mjesta s hranom i koja su sigurna od poplava, održavale su red u stadu, branile svoj teritorij od novopridošlica, te poučavale potomke vabu (zovu) svinjara. Svaki je svinjar imao svoj zov na kojeg je dolazilo samo njegovo stado. Svinje su se dotovljavale kukuruzom i ekonomski iskorištavale u težini od 160 do 200 i više kilograma, pri čemu su davale više od 50 posto masnog tkiva.
Turopoljska svinja se ubraja u srednje krupne pasmine, a obrasla je gustim kovrčavim čekinjama sivobijelo – žućkaste boje s tamnim pjegama veličine dlana i ubraja se u skupinu vunastih svinja. Pjege su neravnomjerno raspoređene po tijelu. Koža je nepigmentirana, rilo ružičasto, a papci žute boje. Glava je srednjeduga s uleknutom profilnom linijom nosa, poluklempavim ušima i snažnim rilom, koje joj omogućuje rovanje po močvarnim tlima. Leđna linija trupa je ravna, noge kratke, sapi strme, a butovi slabo obrasli mišićjem. Bitna karakteristika ove pasmine jest što su im putice vrlo često meke, tako da svinje gaze na pripapcima. To, inače loše svojstvo, svinje su iskoristile za sigurnije kretanje po vlažnim terenima, jer su teže propadale u blato.
Krmača se prvi puta pripušta s oko 10 – 12 mjeseci, a plodnost je osrednja, jer oprasi 6 – 7 prasadi prosječne mase 1,2 kg. Prasad se odbija nakon 6 – 8 tjedana sisanja i teži 10 do 12 kg. Tovna joj je sposobnost relativno dobra, pa u ranom tovu do 8 mjeseci svinje teže 100 kg, a u kasnom tovu s 18 mjeseci od 200 do 220 kg. Pritom u ranom tovu za kg prirasta troši 4 kg, a u kasnom tovu 5 – 6 kg kukuruza. Meso joj je sočno, ružičaste boje i ukusno. Zato je u prošlosti bilo cijenjeno na tržištu, osobito sušene šunke i slanina. No, turopoljsku svinju su potisnule plemenite pasmine svinja i različiti križanci, pa joj je prijetilo istrebljenje. Samo rijetki primjerci ove pasmine sačuvani su u Turopolju i Lonjskom polju. Zato se i danas smatra ugroženom pasminom. Stoga je uključena u Program ugroženih pasmina u srednjoj i istočnoj Europi. Po tom programu trebala bi imati važnu ulogu u popravljanju konstitucijskih osobina plemenitih pasmina svinja. Pasmina također može poslužiti za sadržajno obogaćivanje naših parkova prirode i proizvodnju tradicijskih prehrambenih proizvoda na ekološki način.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
