Prije svega to ovisi o vrsti i broju korova u pojedinom usjevu, ali i o agroekološkim uvjetima uzgoja kulture. Naime, strne žitarice kulture su gustog sklopa. Za razliku od okopavina čiji je uzgoj nezamisliv bez provedbe zaštitnih mjera protiv korova, za kulture gustoga sklopa (strne žitarice, uljana repica, lucerna, ljekovito bilje) smatra se da zaštitu protiv korova nije potrebno provoditi pri svakom stupnju zakorovljenosti.
Način uzgoja (uski redovi) i habitus biljaka (busanje i stvaranje postranih vlati) omogućuje pšenici (i drugim strninama) da se pri lošijoj zakorovljenosti sama uspješno bori s korovom. Odnosno da ga tlači i potiskuje kao suparnika. Dakako, preduvjet je poštivanje agrotehničkih opitmalnih zahvata u tehnologiji proizvodnje. Poput pripreme tla za sjetvu, sjetva u optimalnom roku, uravnotežena ishrana, pravodobna prihrana, zaštita od bolesti i štetnika i dr.
Strne žitarice zakorovljuje velik broj različitih korovnih vrsta. Neke od njih su tako konkurentne i napasne da ih je potrebno suzbijati čak i pri malom broju jedinki po jedinici površine. Zbog toga je prije donošenja odluke o primjeni zaštitnih mjera protiv korova potrebno poznavati sastav korovne flore određene parcele kao i svojstva korovnih vrsta.
No, prije detaljnijeg pojašnjenja zaštitnih mjera protiv korova, potrebno je navesti i druge štete koje ove napasne vrste izazivaju na poljoprivrednim, ali i na nepoljoprivrednim površinama. Osim izravnog utjecaja na prinos, korovi čine i druge tzv. posredne štete usjevima žitarica i drugim kulturama. Prije svega otežavaju žetvu i izazivaju polijeganje usjeva. Korovi najveću zelenu biljnu masu postižu upravo u vrijeme žetve, povećavajući vlagu zrnu i poskupljujući njegovo čišćenje.
Zbog potrebe dodatnog čišćenja sjemena, povećavaju troškove proizvodnje strnih žitarica. Nadalje, korovi mogu:
– izazvati dermatitis i alergiju kod ljudi i životinja
– izazvati trovanje stoke i stočnih proizvoda
– biti domaćini značajnim bolestima i štetnicima kultiviranog bilja
– štetiti i na nepoljoprivrednim površinama
– parazitirati na kultiviranim vrstama.
Kao konkurentne biljne vrste, korovi su svuda prošireni. Posjeduju određena svojstva prilagodbe. To su širenje, brz rast i razvoj, veliku sjemensku proizvodnju, razmnožavanje različitim vegetativnim dijelovima, vijabilne sjemenke u tlu i nekoliko desetaka godina. Zato ih je vrlo teško iskorijeniti. Zaštita protiv ove velike skupine biljaka dugotrajan je i mukotrpan posao. Unatoč provedbi različitih zaštitnih mjera, korovi svake godine odnose velik dio prinosa. Procjenjuje se da u područjima slabije razvijene poljoprivrede gotovo trećinu uroda odnesu korovi. U Hrvatskoj, prema procijeni naših znanstvenika, štete od korova za pšenicu iznose oko 11% i kad se poduzimaju sve potrebne zaštitne mjere.
Korovna flora žitarica
Najčešći rok sjetve strnih žitarica u našem proizvodnom klimatu je jesen. Osim zobi koju uglavnom sijemo u rano proljeće, postoje i ja- re sorte pšenice, raži i ječma. Povr- šine pod ovim kulturama neusporedivo su manje u odnosu na spomenute ozime. Strne žitarice zakorovljuju određene korovne vrste:
jednogodišnje širokolisne: broć, kamilica, jarmen, čestoslavica, mišjakinja, mrtva kopriva, rusomača, divlji mak, gorušica, divlja repica, mačuhica, dvornici i dr.;
jednogodišnje uskolisne: obična slakoperka, mišji repak, vlasnjača te divlje zobi;
višegodišnje širokolisne: osjak, slak, ladolež, gavez, svinjak;
višegodišnje uskolisne: pirika.
Sjetva ozimih žitarica započinje početkom listopada i često se zbog vremenskih prilika produlji do konca studenoga. U jesenskom roku sjetve ozime žitarice uglavnom će pratiti ozimi korovi. Zato jer svi pedoklimatski čimbenici koji pogoduju uzgoju žitarica pogoduju i razvoju korova. Ozimi korovi mogu prezimjeti na polju (s usjevom) te osim ujesen nicati i u proljeće. Zbog toga još nose naziv i ozimoproljetni korovi. Prezime u mladom razvojnom stadiju, najčešće u obliku rozete, te u rano proljeće, s kretanjem vegetacije, nastavljaju s rastom i razvojem. Većina ozimih korova biljke su niskog habitusa (pr. mišjakinja, čestoslavica, crvena mrtva kopriva), te na prvi pogled ne predstavljaju opasnost za kulturu. Međutim, veliki su potrošači hranjiva, osobito dušika, pa ako su prisutni u većem broju, ujesen je potrebno njihovo suzbijanje.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
