Prilog broja: Ljetna zaštita voćaka

72

""Zaštita u voćarskoj proizvodnji

Oko pola milijuna hrvatskih kućanstava bavi se nekim oblikom poljoprivredne proizvodnje, ali tek petina od njih ostvaruje minimalna prava na regionalna plaćanja ili novčane poticaje. Pritom, u voćarskoj proizvodnji razlikujemo specijalizirana gospodarstva koja uzgajaju tržne količine pojedinih ili nekoliko voćnih vrsta i kućanstva koja za vlastite potrebe na "amaterski način" žele dobiti što više vrsta sezonskog voća različitog po vremenu dozrijevanja. Pojava bolesti i štetnika, uz aktivne mjere njihova suzbijanja, vrlo su različiti u takva dva načina proizvodnje voća. Pri uzgoju manjeg broja voćaka uz okućnice ili vikendice, osim kasno- zimskog tretiranja (najčešće mineralno ulje u kombinaciji s bakrom), naknadno se obavlja tek nekoliko usmjerenih zaštita. Uvijek nastojeći preventivnim agrotehničkim mjerama (npr. uklanjanjem zaraženih voćnih organa) smanjiti potrebu izravnog suzbijanja bolesti i štetnika, a prednost se daje biološkim i biotehničkim mjerama njihova suzbijanja. Naprotiv, u većim voćnim nasadima gdje se uzgajaju sorte koje veličinom, oblikom, bojom, mirisom i okusom udovoljavaju stroge zahtjeve trgovačkih lanaca i potrošača bolesti i štetnici se redovito javljaju u kritičnim populacijama kada je potrebno njihovo usmjereno suzbijanje. Primjerice, sredinom 1990tih procijenjeno je da bolesti, štetnici i korovi prosječno godišnje umanjuju prinose naše najraširenije voćne vrste jabuke 40 %, unatoč poduzimanju svih mjera zaštite. Od tada je proteklo 20-ak godina, a visoki udio različitih štetnih organizama u smanjenju prinosa voća ne smanju je se, već procjenjujemo da raste. Zašto?

Opća je procjena da globalnim povećanjem temperature za 2°C, zbog veće aktivnost štetnih organizama, očekujemo manje prinose kultura za 30-ak %.

Nove tehnologije u suvremenom voćarstvu zahtijevaju postavljanje mreža prvenstveno kao zaštitu nasada od tuče, sunčanih opeklina i ptica. Nadalje, različita boja mreža pozitivno utječe na atraktivnu obojenost voćnih plodova, te smanjuje zarazu nekim štetnicima (npr. leptira savijača čije ličinke u voćnim plodovima uzrokuju “crvljivost”). Ipak, zbog povišene vlažnosti zraka u voćnim nasadima pokrivenim mrežom javljaju se novi “fitomedicinski problemi”. Tako zadnjih 10-ak godina bilježimo širenje štitastih uši (posebice karantenske i polifagne kalifornijske štitaste uši) (Quadraspidiotus), fitofagnih grinja (koprivine grinje) (Tetranychus), te primjerice mušica šiškarica lišća (Dasyneura). Od uzročnika bolesti pojavljuju se neki “novi” patogeni organizmi, npr. gorka trulež plodova (Colletotrichum spp.), pjegavost plodova (Alternaria spp.), bolesti uzrokovane fitoplazmama (europska žutica koštičavog voća) ("Candidatus Phytoplasma prunorum”) ili se brže šire već “udomaćene” bolesti, npr. pepelnice (Podosphaera, Sphaerotheca)!

Integrirana zaštita u voćnjacima

Sukladno Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN14/14.) i Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/12.) svi voćari još od početka 2014. moraju provoditi načela integrirane zaštite bilja. Pritom u višegodišnjim nasadima (voćnjacima, vinogradima, maslinicima) nije dopuštena primjena insekticida iz skupine sintetskih piretroida, primjena fungicida iz skupine ditiokarbamata (djelatne tvari ciram, mankozeb, metiram, propineb) ograničena je najviše 3x tijekom jedne sezone, ali ne dva puta uzastopno, a primjena nekih herbicida zabranjena je (npr. dikvat). U posljednjih 10-ak godina broj registriranih pripravaka sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj se skoro prepolovio (primjerice 2007. imali smo registrirano 849 pripravaka, a 2016. njihov broj je “samo” 491).

Možemo zaključiti da zaštita bilja u suvremenoj voćarskoj proizvodnji predstavlja pravi izazov, jer promjena klime, širenje međunarodne trgovine i nove tehnologije pogoduju rastu gubitaka od štetnih organizama, a europsko zakonodavstvo sve više ograničava izravne mjere njihova suzbijanja primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja.

Na jabukama i kruškama je opisano 80-ak različitih uzročnika bolesti i više od 250 vrsta štetnika. Samo za opis ekonomski najvažnijih vrsta i strategije njihova suzbijanja trebalo bi više od 20-ak stranica. Gotovo cjelokupni godišnji program zaštite jabuke i kruške usmjeren je protiv uzročnika krastavosti (Venturia), a posredno suzbijamo još pepelnicu jabuke ( Podosphaera), te smeđu i gorku trulež plodova ( Monilinia, Colletotrichum). Među štetnicima najveće štete u našim proizvodnim uvjetima bilježimo od uzročnika “crvljivosti” plodova ( Cydia), fitofagnih grinja (Panonychus, Aculus, Tetranychus, Eriophyes), različitih vrsta uši ( Aphis, Dysaphis, Eriosoma, Quadraspidiotus), lisnih minera ( Leucoptera), voćnih osica ( Hoplocampa), kruškine buhe (Cacopsylla) i cvjetojeda ( Anthonomus). Ovom prilikom dajemo detaljan opis krastavosti uz strategiju primjene fungicida tijekom ljetnih mjeseci. Od štetnika svakako treba spomenuti različite uzročnike “crvljivosti” plodova i nekoliko vrsta fitofagnih grinja koje srećemo u gotovo svim suvremenim nasadima.

Krastavost jabuke i kruške

Prije 40-ak godina započeo je u našoj zemlji plantažni uzgoj jabuka sadnjom sorata uglavnom sjevernoameričkog podrijetla (zlatni i crveni delišes, Idared, Jonagold) na vegetativnim podlogama. Već od samih početaka uvodi se integralni pristup praćenja najvažnijih vremenskih uvjeta kako bi se procijenio rizik od pojave najopasnije bolesti- krastavosti jabuka, prema čemu se temelji cjelogodišnji program zaštite. U međuvremenu se tehnološki uzgoja jabuka još više približio «patuljastom rastu”, sadnjom sve većeg broja sadnica po jedinici površine cijepljenim na još manje bujne vegetativne podloge. U sortimentu se pojavljuju jabuke podrijetlom iz Novog Zelanda (Gala, Braeburn), Australije (Granny Smith, Cripps Pink), Japana (Fuji), Nizozemske (Elstar), Njemačke (Pinova) i dr. Većina takvih plodova podređena je željama potrošača (boja, oblik, okus, hrskavost, čvrstoća), ali su istovremeno osjetljiviji na bolesti o kojima naši stariji u tradicionalnom voćarstvu nisu morali previše brinuti.

Krastavost jabuke (Venturia inaequalis) u svjetskim je razmjerima najpoznatija gljivična bolest koja tijekom vlažnih proljetnih mjeseci može uništiti više od 70 % plodova, a proširena je u svim uzgojnim područjima jabuke. Tipične neželjene promjene nastaju na zaraženim plodovima jabuke u obliku maslinastih, oštro uokvirenih pjega, koje s vremenom postaju smeđe boje poprimajući izgled kraste.

""

Plodovi jabuke mogu oboljeti od uzročnika krastavosti već od zametanja, pa sve do berbe. Rano zaraženi mali plodovi često otpadaju, a plodovi inficirani u vrijeme intenzivnog porasta deformiraju zbog neujednačenog rasta zdravog dijela i bolesnog tkiva. Na mjestu krasta često nastaju pukotine, kroz koje naseljavaju različiti mikroorganizmi koji uzrokuju sekundarnu trulež (npr. Monilinia). Ponekad se simptomi krastavosti javljaju na uskladištenim plodovima. Mladi listići mogu biti zaraženi čim počnu razvojem iz pupova. Na jednom listu može biti dvadesetak mrlja, pa list zbog nejednolikog porasta postaje valovit. Kad je zaražen veći dio plojke lišće otpada, pa već ljeti nezaštićena stabla ostaju bez većeg dijela lišća. Zbog prijevremene defolijacije nastaju posredne štete u obliku narušenog zametanja pupova i naizmjenične rodnosti, te slabijem dozrijevanju mladica koje mogu biti podložnije zimskom smrzavanju. Premda su zabilježeni pojedinačni slučajevi prezimljenja uzročnika krastavosti na zaraženim grančicama i pupovima, ipak je bolesno lišće glavni izvor proljetnih primarnih zaraza. U krastama otpalog lišću nastaju “prezimljujuća plodna tijela” (pseudoteciji) u kojima se krajem zime (tijekom veljače i ožujka) formiraju zimske spore (askospore). Pritom su od velikog značaja temperature i vlažno vrijeme. Najjače oslobađanje infektivnih askospora obično u našim krajevima bilježimo sredinom ili u drugoj polovici travnja, a “aktivnost” im završava krajem svibnja ili najkasnije početkom lipnja. Pritom su jače prve ili primarne zaraze jabuka moguće ako pri temperaturama od 17,2° do 23,9°C tijekom dana padaju kiše, a zadržavanje vlage na osjetljivim voćnim organima traje barem 12 ili više sati! Sve toplije i obilnije proljetne kiše koje bilježimo tijekom travnja i svibnja mogu uzrokovati jače primarne zaraze nezaštićenih, a osjetljivih sorata jabuka. Provjerom zdravstvenog stanja jabuka u prvoj dekadi svibnja ocjenjujemo uspješnost mjera zaštite provedenih sredinom ili u drugoj polovici travnja. Ako se tada pronalaze prvi simptomi krastavosti već s narednim kišama započinje sekundarni ili epidemiološki razvoj bolesti. U mjerama zaštite provodimo potvrđena višegodišnja iskustva da preventivna primjena fungicida dan ili dva prije uvjeta za zarazu daje najkvalitetniju zaštitu jabuka od uzročnika krastavosti. Takvim je pristupom primjerice u pokusu Savjetodavne službe na lokalitetu Mursko Središće od 9. travnja do 25. svibnja 2015. primjenom fungicida na osnovi ditianona, kaptana, pirimetanila i krezoksimmetila (Delan, Faban SC, Merpan WDG, Stroby) dobivena vrlo učinkovita zaštita. Slični su rezultati dobiveni korištenjem i drugih dopuštenih djelatnih tvari iz istih skupina (npr. mankozeb, ciprodinil, trifloksistrobin, piraklostrobin), a pri kurativnoj zaštiti obično prednost dajemo triazolnim djelatnim tvarima (npr. difenkonazol i fenbukonazol). U zadnjim zaštitama jabuka obično prednost dajemo djelatnim tvarima koje osim krastavosti suzbijaju druge bolesti plodova tijekom skladištenja (npr. smeđa trulež koju uzrokuje Monilinia spp. ili gorka trulež koju uzrokuje Colletotrichum spp.), a to su zadnjih godina kombinirani pripravci koji sadrže fluopiram (Luna Experience SC) i boskalid (Bellis DF). Zahtjevi suvremenog potrošača sve više ograničavaju primjenu kemijskih sredstva za zaštitu bilja i traže plodove jabuke sa što manje ostataka (rezidua) ili bez pesticida. U takvom se pristupu tijekom ljeta, a naročito u završnim aplikacijama, nastoje pronaći alternativna rješenje za zaštitu voćaka. Primjerice, u Švicarskoj za suzbijanje krastavosti u završnim zaštitama jabuke prednost daju kalij-bikarbonatu (Armicarb SP, Vitisan WP), biljnim pripravcima koji sadrže ekstrakt preslice (Equisetum) (npr. Myco-sin WP, Myco-san WP) ili mikro-biološkim pripravcima (npr. Boni Protect WG na osnovi Aureobasidium pullulans, Serenade Max WP na osnovi Bacillus subtilis i dr.)! Moguće je uzgajati sorte jabuka značajno otpornije na krastavost, kao što su npr. Topaz, Gold Rush, Liberty, Rewena, Enterprise i dr.).

""

Mjere biljne higijene

Dodatni pristup smanjenoj uporabi sredstva za zaštitu bilja u voćnjacima je provođenje mjera biljne higijene kojima se umanjuje prezimljujući potencijal bolesti kao važan izvor zaraze u narednoj sezoni. Na njemačkom se tržištu već nekoliko godina prodaje specijalizirana oprema i strojevi za kasno-zimsko sakupljanje lišća u plantažnim nasadima jabuka. Primjena povišene koncentracije otopine UREA-e (5 %) nakon berbe plodova krajem listopada potiče bolju mikrobiološku razgradnju lišća tijekom mirovanja voćaka. Dokazano je da neka mineralna gnojiva značajno umanjuju pojavu krastavosti jabuka. Primjerice, pri razgradnji vapnenog dušika “cijanamidna faza” omogućuje određeni pesticidni učinak ovog gnojiva. U brojnim pokusima, npr. u pokusnim centrima Sint-Truiden (Belgija) i Sachsen (Njemačka), dokazano je da primjenama vapnenog dušika (“Perlka”) u plantažnim nasadima jabuka primjenom u studenom i/ili ožujku u količini 350-400 kg/ha smanjujemo 85-95 % tvorbu infektivnih askospora uzročnika krastavosti. Samo svim mjerama smanjenja potencijala bolesti u nasadima jabuka s kvalitetnim proljetnim mjerama zaštite u kritičnom razdoblju travanj-svibanj krastavost (Venturia inaequalis) se može na vrijeme preventivno suzbijati. Time sprječavamo veće ekonomske štete u suvremenim nasadima gdje se uglavnom uzgajaju osjetljivije sorte. Mjerama zaštite jabuka od krastavosti (Venturia) tijekom ljeta (vidi Tablicu 2.) umanjujemo pojavu drugih uzročnika bolesti, npr. pepelnice (Podosphaera), smeđe truleži (Monilinia), gorke truleži (Colletotrichum), pjegavosti (Alternaria), muhinih točkica (Schizothyrium) i crne mrljavosti (Gloeodes)

""

Zaštite protiv uzročnika “crvljivosti” plodova

Najčešći je uzrok ove pojave jabučni savijač, ali slične štete također mogu potjecati od nekoliko vrsta savijača kožice plodova, breskvinog savijača i druge generacije kukuruznog moljca.

""Jabučni savijač ( Cydia pomonella) je najznačajniji štetnik jabuke u našoj zemlji, a napada i neke druge voćne vrste (npr. krušku, dunju i orah), dok se na šljivi, breskvi i marelici vrlo rijetko pronalazi. Pojavljuje se redovito u jakim populacijama tijekom svih godina. Napada isključivo plodove pa ga svrstavamo u tehnološke štetnike, a naknadno se jače razvija smeđa trulež (Monilinia). U nezaštićenim voćnjacima jabučni savijač ošteti u prosjeku 50 % plodova. Zbog specifičnog načina života gusjenice u unutrašnjosti ploda, suzbijanje je prilično otežano. Gusjenica je izložena kontaminaciji korištenih pripravaka vrlo kratko vrijeme, pa optimalni rokovi suzbijanja traju svega nekoliko dana i moraju biti precizno određeni. Pojavom feromona usavršene su metode praćenja leta, signalizacija kritičnog broja leptira jabučnog savijača i određivanje optimalnog roka suzbijanja, a primjenom novih bioloških i biotehničkih pripravaka zaštita je postala ekološki prihvatljivija. Ženski seksualni mirisi kukaca se na tržištu javljaju u obliku kapsula koje stavljamo u stupice ili složive mamce s podlogom od dugo aktivnog ljepila. U njima se mužjaci privučeni mirisom ženke zalijepe, a dnevni ulovi nam daju krivulju ili dinamiku leta jabučnog savijača tijekom sezone. Procjena jačine populacije jabučnog savijača feromonima i određivanje kritičnog broja ovise o rasporedu i broju mamaca po jedinici površine, atraktivnosti feromona, kao i spoznaji da kopulacija nastaje samo za toplijih večeri uz barem 13°C. Sustavna praćenja početka pojave prvih leptira prezimljujuće populacije u regiji pokazuju da se posljednjih 30 godina prvi leptiri svakog desetljeća ranije pojavljuju prosječno 5 dana. Nekad je početak leta prezimljujuće populacije bilježen tek sredinom svibnja, a zadnjih sezona prve leptire lovimo već sredinom travnja. Postavljanjem mreža protiv tuče aktivnost leptira jabučnog savijača je smanjena. U mnogim razvijenim zapadnoeuropskim regijama proizvodnje jabuke se pojavljuje i rezistentna ili otporna populacija jabučnog savijača na prečesto korištene skupine insekticida, pa se voćarima preporučuje da pri suzbijanju ovog nametnika dosljedno poštuju tzv. antirezistentnu strategiju i tijekom sezone u optimalnim rokovima naizmjenično koriste pripravke različitih kemijskih skupina. Metoda konfuzije (ili zbunjivanja jabučnog savijača) je od 2015. godine dostupna na hrvatskom tržištu (distributer tvrtka “Moć znanja” d.o.o. iz Zagreba), a već postoje pozitivna iskustva iz Međimurja temeljem provedenih višegodišnjih pokusa o njihovom dobrom dopunskom učinku uz smanjenu primjenu “klasičnih” insekticida. Korištenjem virusa granuloze ( Madex) fiziološki slabimo gusjenice savijača, pa time povećavamo učinkovitost slabije djelotvornih insekticida. Pripravci na osnovi virusa granuloze su najučinkovitiji kad se koriste u uvjetima povišene vlažnosti zraka i smanjene sunčane radijacije (najbolje u večernjim satima, uz dodatak 0,5 % šećera radi poticanja gusjenica na konzumiranje). Osim pripravaka iz starije skupine organofosfata (npr. Pyrinex ME) i neonikotinoida (Calypso, Mospilan), a svakako treba treba koristiti i ekološki prihvatljivije biotehničke insekticide (Mimic, Runner, Insegar), te naturalite (Affirm) i novu skupinu diamida ( Coragen). Zbog pojave otporne populacije jabučnog savijača na prečesto korištene pripravke (npr. u Južnom Tirolu na sjeveru Italije) neophodno je tijekom sezone mijenjati pripravke iz različitih kemijskih skupina, a pritom se pripravak Pyrinex 250 ME koristi u nasadima s najjačim napadom uzročnika crvljivosti plodova. Svakako izbor insekticida tijekom ljetnih mjeseci treba prilagoditi pozitivnim sekundarnim učincima na druge štetnike koji se tijekom ljeta pojavljuju u nasadima jabuka i krušaka (vidi Tablicu 3.), te maksimalnom broju njihove aplikacije u sezoni i propisanoj karenci.

""

Štetne grinje u voćarstvu

Grinje su vrlo sitne životinje, najčešće manje od 1 mm (neke porodice grinja, npr. šiškarice i mekokožne grinje su manje od 0,2 mm, pa se niti ne mogu vidjeti golim okom). Od kukaca se razlikuju po tome što imaju 4 ili 2 para nogu. Tijelo nema vidljive segmentacije, glava i prsište su srasli u glavopršnjak. Usni ustroj im je podešen za bodenje i sisanje. Razvoj je spolni, pri čemu ženke najčešće odlažu zimska i ljetna jaja. Postoje i korisne porodice grabežljivih grinja (npr. Phytoseiidae). Voćarima su već dobro poznati crveni voćni pauk ( Panonychus ulmi) i hrđasta grinja jabuke (Aculus schlechtendali), ali zadnjih sezona u drugom dijelu vegetacije jabuke sve se više pojavljuje i razvija koprivina grinja (Tetranychus urticae). Ovi nametnici jabuke imaju veći broj generacija veliki potencijal razmnožavanja, ali su pritom manje pokretne, a brojnost im ovisi o kvaliteti ishrane biljkama hraniteljicama.

U uvjetima visoke tehnologije uzgoja jabuke (posebice gusta sadnja, veliko opterećenje i rodnost, pokrivanje nasada mrežama protiv tuče), fitofagne se grinje bolje i brže razvijaju.

Nažalost, većina dominantnih sorata u suvremenim nasadima jabuke su osjetljive na napad fitofagnih grinja, npr. zlatni i crveni delišes, Braeburn, Jonagold, Fuji, Gala, Elstar, Idared i dr. Između nabrojanih fitofagnih vrsta na jabukama postoje velike razlike (Tablica 4.). Tako hrđasta grinja jabuke ima mali izbor vrsta domaćina, crveni voćni pauk širi krug hraniteljica, a koprivina grinja iznimno veliki broj potencijalnih hraniteljica (hrani se velikim brojem korova, te većim brojem drugih poljoprivrednih usjeva – naročito je u našoj zemlji zabilježena štetnost ove vrste grinja u zaštićenoj povrtlarskoj i cvjećarskoj proizvodnji). Zamjenom nekadašnjih D.N.O.C. sredstva za zimsko tretiranje voćnjaka mineralnim i parafinskim uljima, prednost sve više dobivaju hrđasta i koprivina grinja, jer prezimljuju kao zimske ženke na skrivenim mjestima, a imaju i veći potencijal razmnožavanja od crvenog voćnog pauka. Koprivina grinja i crveni voćni pauk preferiraju lišće na osnovi mladica (donje ili starije lišće), dok hrđasta grinja jabuke naseljava mlađe lišće na vrhovima mladica! Ovo je važno znati jer su štete na lišću zbog sisanja biljnih sokova vrlo slične – gubitak normalne zelene boje pri čemu napadnuto lišće postaje žućkaste i/ ili brončano-smeđe boje. Hrđasta grinja (Aculus) se pritom na napadnutom lišću ne vidi prostim okom niti priručnom lupom (povećanje 5-7x), dok se koprivina grinja (Tetranychus) i crveni voćni pauk (Panonychus) dobro vide golim okom ili manjim priručnim povećanjem. Budući se fitofagne grinje razvijaju tijekom cijele sezone, potrebno je redovito pregledavati njihovu brojnost, a kemijsko suzbijanje provoditi tek kada njihova brojnost dostigne kritični prag (ovisno o vrsti, od 10 do 50 % naseljenih listova).

""

Početna zaraza koprivinom grinjom se obično javlja u drugom dijelu vegetacije (srpanj, kolovoz), uvijek je sporadična i javlja se mjestimice, u tzv. “žarištima” (štetnik je slabo mobilan, pa se sporije širi).

Usmjereno kemijsko suzbijanje fitofagnih grinja u nasadima jabuke zahtjeva poštivanje određenih specifičnosti. Kako poput crvenog voćnog pauka ne prezimljuje u formi zimskih jaja u krošnji jabuka, tretiranje mineralnim i parafinskim uljima pred početak vegetacije ne umanjuje njihovu prezimljujuću brojnost. Zbog prekomjernog razvoja koprivine grinje u drugom dijelu ljeta obavezno kod izbora specifičnih kemijskih spojeva za suzbijanje grinja (akaricida) i/ili insekto-akaricida voditi računa o propisanim karencama. Većina akaricida koji se koriste za suzbijanje ljetnih populacija crvenog voćnog pauka (Panonychus) učinkoviti su i na koprivinu grinju (Tetranychus) (vidi Tablicu 5.). U našoj zemlji dopuštenje za primjenu u tom razdoblju imaju spirodiklofen (Envidor 24 SC) (K = 14 dana za jabučaste voćke), etoksazol (Zoom 11 SC) (K = 28 dana), tebufenpirad (Masai WP) (K = 21 dan) i insekto- akaricidi na osnovi abamektina (Vertimec 018 EC, Kraft EC) (K = 28 dana). Budući na naličju formira paučinu, uspjeh suzbijanja ovisi o većem utrošku škropiva (barem 800 lit./ha ili više) i primjeni dodatnih sredstva za poboljšanje učinka (adjuvanti ili “okvašivači”). Zbog vrlo brzog razvoja rezistentnih ili otpornih populacija grinja na specifične ovicide (inhibitore razvoja iz odloženih jaja) (npr. klofentezin – Apollo SC) ne preporučuje se njihova pojedinačna primjena. Osim brojnosti fitofagnih grinja, u nasadima jabuka je zdravstvenim pregledima potrebno pratiti i populaciju njihovih prirodnih neprijatelja (predatora). Primjerice, ključni korisni organizmi u međimurskim voćnjacima su predatorske stjenice iz porodice Anthocoridae (Orius sp.) i božje ovčice iz porodice Coccinelidae. U regiji su također vrlo značajne predatorske grinje iz porodice Phythodeidae (Amblyseulus, Typhlodromus). Na koštičavim voćnim vrstama opisano je više od 90 vrsta biljnih bolesti i približno 300-tinjak štetnika. Premda je broj registriranih sredstva za zaštitu bilja manji nego kod jabučastih voćaka, u pravilu je zaštita jednostavnija ako prepoznajemo specifičnosti u svaku koštičavu vrstu. U “Gospodarskom listu” od 1. ožujka o.g. ukratko smo prikazali prosječan godišnji program zaštite bresaka i nektarina, a ovom prilikom ukratko opisujemo zaštitu jedne od najraširenijih koštičavih vrsta u našoj zemlji – šljive

""

Štetnici i bolesti šljive

Šljivu (Prunus domestica) ubrajamo u vrlo raznoliku voćnu vrstu koja uglavnom uspijeva u područjima sjeverne geografske širine. Europske sorte šljiva nisu previše zahtjevne prema ekološkim uvjetima, možemo ih uzgajati u područjima sa 700 do 1.400 mm godišnjih padalina, čak do 900 m nadmorske visine, traže dovoljno duboka i plodna tla s neutralnom reakcijom (pH 6 do 7), većina ih dobro podnosi niske zimske temperature, ali ih može oštetiti kasni proljetni mraz. Sorte šljiva su spram oprašivanja vrlo raznolike, neke su samooplodne (npr. California blue, Čačanska ljepotica), a neke su samoneoplodne, pa za normalnu rodnost traže među-sortno križanje polena (npr. President, Čačanska rana, Čačanska najbolja). Postoje i djelomično samoplodne sorte šljiva (npr. Stanley, Ruth Gerstetter, Bluefre), koje se jednim dijelom oplođuju vlastitim polenom, ali zahtijevaju i cvjetni prah primjerenih sorata oprašivača. Šljiva je entomofilna voćna vrsta, pa je prisutnost pčela tijekom cvatnje vrlo važna.

U proteklih nekoliko desetaka godina “uništili” smo proizvodni potencijal domaće sorte Bistrica ili Požegača. Širenjem stranih sorata koje su tolerantne na virus šarke šljive (Plum pox virus) (npr. Stanley, President, Ruth gerstetter, California blue, Bluefre, Čačanska rana, Čačanska ljepotica, Čačanska najbolja i dr.), ali istovremeno su izvor zaraze virusom na udaljenosti do 1.000 m zračne linije za vrlo osjetljivu Bistricu, naša je autohtona sorta zadnjih 30tak godina jednostavno “nestala”. Premda struka opisuje približno 2.000 europskih sorata šljive, vrlo je malo onih poput naše Bistrice (Požegače) koje odlikuje meso plodova izvrsnog okusa, koje se lako odvaja od koštice, a mogu se koristiti kao svježi, osušeni, prerađeni u marmeladu, kompot, te rakiju, vino i ocat.

""

Iako neželjeni organizmi napadaju šljive u različitim sustavima uzgoja, mjere zaštite koje poduzimaju njihovi vlasnici su vrlo različite. U manjim voćnjacima uz okućnice, osim zimskog tretiranja bakarnim fungicidima, većina vlasnika krajem cvatnje suzbija i šljivine osice (Hoplocampa spp.) Šljivine osice se pojavljuju svake godine, pa je njihovo usmjereno suzbijanje potrebno, jer mogu prosječno uništiti više od 50 % tek zametnutih plodova. Šljivine osice su posebno opasne u sezonama kada zbog naizmjenične rodnosti ili razvoja nekih bolesti očekujemo manje plodova, tada njihova štetnosti iznosi 100 %. Šljivine osice lete tijekom cvatnje, privlači ih bijela boja latica cvijeta, pa se njihova populacija može pratiti bijelim ljepljivim pločama. Njihove ličinke (pagusjenice) napadaju tek zametnute plodove šljiva, koji naknadno masovno otpadaju. Suzbijamo ih krajem cvatnje, primjenom insekticida manje opasnih za pčele, u večernjim satima kada oprašivači ne lete! Od insekticida navedenih u Tablici 1. moguće je koristiti Decis EC ili Mospilan SP, koji pored šljivinih osica suzbijaju lisne uši i neke druge nametnike (npr. tripse, fitofagne stjenice)! Lisne uši na šljivama (Brachycaudus, Hyalopterus, Phorodon) su redovita pojava u našim krajevima, a pored uobičajenih šteta od ishrane biljnih sokova na vršom lišću i mladicama (uvijanje lišća, slabiji porasti mladica, pojava “medne rose” s čađavicama koje nagrđuju plodove) vrlo su štetne zbog prijenosa virusa šarke šljive. Stoga nakon cvatnje šljiva prednost dajemo pripravcima koji osim šljivinih osica suzbijaju i lisne uši. Samo ako je napad uši sredinom ili u drugoj polovici svibnja još uvijek vrlo jak, moguće je koristiti i vrlo selektivne insekticide koji suzbijaju samo uši (npr. Pirimor, Teppeki). Šljivin savijač (Cydia funebrana) je uzročnik “crvljivosti” u vrijeme dozrijevanja plodova koji se u pravilu ne suzbija u manjim voćnjacima uz okućnice (vikendice), ali u plantažnim nasadima šljiva potrebno je provoditi redovite mjere usmjerene zaštite. Ovaj štetnik razvija dvije generacije godišnje, a dinamika leta odraslih leptira je slična jabučnom savijaču! Ulovi odraslih leptira na lokalitetu središnjeg dijela Međimurja su zadnjih 10-ak vrlo brojni, ali od prve generacije ličinki šljivina savijača na netretiranim stablima nismo zabilježili štete. Naročito su jače napadnuti plodovi od druge ili ljetne generacije savijača sorte šljiva kasnije epohe dozrijevanja, a naknadno se na njima razvija trulež (Monilinia spp.)

Od kraja lipnja do sredine kolovoza trebalo bi provesti 2-3 tretiranja šljivina savijača na sortama kasnije epohe dozrijevanja, vodeći računa o propisanoj karenci (svakako bi tijekom mjeseca srpnja trebalo provesti barem dvije aplikacije). U našoj je zemlji dopušten samo pripravak Coragen SC (K=14 dana), a moguće je jednom koristiti Decis EC (K=7 dana)!

""

Gljivične bolesti šljive se redovito javljaju svake godine, ali u različitom intenzitetu što najviše ovisi o količini i rasporedu oborina. Najčešće su palež cvijeta i mladica te trulež ploda (Monilinia spp.), šupljikavost lišća (Stigmina), hrđa (Tranzschelia) i plamenjača ili narančasta pjegavost (Polystigma). Palež cvijeta i mladica (Monilinia spp.) se javlja na svim koštičavim voćnim vrstama, ali su marelica, višnja i trešnja puno jače napadnute u odnosu na šljivu i breskvu. Pojava “cvjetne monilije” je izravno vezana s prohladno-vlažnim vremenskim uvjetima tijekom cvatnje šljiva, a “monilijska trulež plodova” ovisi o sortnoj osjetljivosti šljiva i napadu savijača – uzročnika “crvljivosti” . Na ovu su bolest jače osjetljive primjerice sorte šljiva President i California blue, a tolerantnije su sorte Čačanska rana, Čačanska ljepotica i Čačanska najbolja. Mjere zaštite su potrebne preventivnim tretiranjem fungicidima prije najavljenog dugotrajnijeg kišovitog razdoblja, naročito tijekom cvatnje, te u vrijeme dozrijevanja plodova. U novije se vrijeme protiv ove bolesti sve češće preporučuju kombinirani fungicidi iz skupine strobilurina i triazola (npr. Nativo WG, Signum DF), koji pored “monilije” učinkovito suzbijaju i druge bolesti šljive (Tranzschelia, Polystigma, Stigmina). Nakon cvatnje, u vrijeme intenzivnog razvoja tek zametnutih plodova dobro je 1-2 puta primijeniti neki organski površinski fungicid na osnovi mankozeba, kaptana ili folpeta (npr. Dithane, Kastor ili Futura WP) (vidi Tablicu 1.) radi dobre preventivne zaštite od većine bolesti lišća (Tranzschelia, Polystigma, Stigmina). U našim je krajevima vrlo česta hrđa lišća šljiva ( Tranzschelia) (sorta Bistrica ili Požegača je vrlo osjetljiva, a sorta Stanley otpornija na hrđu) koja je od početka novog milenija već tijekom kolovoza uništila više od 80 % lišća netretiranih stabala (npr. zabilježeno 2002., 2004., 2005., 2009., 2010., 2014.). Lišće šljiva zaraženo hrđom prijevremeno otpada, pa stabla vrlo osjetljive sorte Bistrice već krajem kolovoza ostaju bez lisne površine. Prijevremeni gubitak lišća na stablima šljiva za posljedicu ima naizmjeničnu (“alternativnu”) rodnost. U kišnim je sezonama tijekom svibnja i lipnja nakon svakih 40-ak mm oborina potrebno primijeniti fungicide navedene u Tablici 6. koji suzbijaju većinu bolesti što se razvijaju u našim nasadima šljiva. Ako se u vrijeme dozrijevanja plodova pojavljuju prvi simptomi truleži (Monilinia spp.), moguće je tada koristit i specifične “monilinicide”, vrlo kratke karence u šljivama, npr. Teldor SC (K=3) ili Switch WG (K=7).

Zaštita kupina i malina od štetnih organizama

Svaki amaterski uzgajivač bobičastog voća poželio bi uz svoju okućnicu ili vikendicu maline i kupine. Unatoč većem broju opisanih bolesti i štetnika pojedinačne grmove uspijevamo održavati bez opsežnije primjene sredstva za zaštitu bilja. Obično se u vrijeme berbe kupina (i malina) pojavljuju različiti neželjeni poremećaji na lišću, izdancima i plodovima, među kojima su neki nežive prirode (gubitak boje i rubni palež najčešće su poremećaji uslijed nedostatka nekog hraniva ili ekstremnih vanjskih utjecaja – npr. visoke temperature, hladni vjetar i slično), a neki potječu od neželjenih organizama. Štetne je organizme važno prepoznati i preventivno (najčešće u travnju i svibnju) poduzeti mjere zaštite odgovarajućim sredstvima za zaštitu bilja. Kupine i maline se uspješno uzgajaju u mnogim okućnicama gotovo bez primjene kemijskih sredstva za zaštitu bilja, premda ih kao i jagode napada veći broj biljnih bolesti i nametnika životinjskog podrijetla. Pri plantažnom uzgoju kupina i malina gotovo cjelokupni trud proizvođača mogu uništiti skupina gljivičnih bolesti koje uzrokuju patološko sušenje izdanaka, te nekoliko vrsta hrđa. U razvijenim su zapadnoeuropskim zemljama (Njemačka, Velika Britanija, Švicarska) zabilježene štete veće od 80 % u kupinama od različitih uzročnika bolesti. U našoj su zemlji krajem 1990-tih godina iskrčeni neki nasadi kupina podignuti na neprikladnim terenima. Zašto? Praksa intenzivnog uzgoja malina i kupina je dokazala da pretjerana i nestručna primjena mineralnih gnojiva, navodnjavanje i prevelika gustoća nasada (zbog smanjenog razmaka između redova i ostavljanjem većeg broja izdanaka po rodnom grmu) pogoduju nekontroliranoj epidemiji spomenutih skupina biljnih bolesti. Valja naglasiti da su autohtone i samonikle kupine izvor zaraze različitim uzročnicima bolesti (hrđa, pjegavost lišća, palež izdanaka) za osjetljivije sorte bez bodlji, a štete od zimskog smrzavanja također povećavaju osjetljivost nasada na jaču pojavu uzročnika patološkog sušenja izdanaka. Na vrstama roda Rubus je opisano čak 32 različita gljivične bolesti i 5 bakterioza, a na 18 različitih sorata kupina u sjevernom dijelu Europe je detektirano 33 različitih gljivica (od čega je 12 patogenih vrsta). Vodeća sorta kupine bez bodlji u našoj zemlji je Thornfree. Razvija duge izdanke i bujan grm, a uzgaja se uz naslon. Vrlo je osjetljiva na dnevne temperaturne promjene krajem zime i početkom proljeća. Relativno je otporna na uzročnika pjegavosti lišća (Mycosphaerella), ali je dosta osjetljiva na žutu hrđu (Kuehneola) i patološke uzročnike pjegavosti i/ ili sušenja izdanaka (Septocyta, Didymella). Neposredno pred berbu i tijekom berbe se često razvija siva plijesan plodova (Botrytis). Vlasnici nasada kupina najčešće stručnu pomoć zatraže tijekom ljetnih mjeseci, neposredno pred početak berbe kupina, kada se u nasadu pojavljuju simptomi patološkog sušenja pojedinih izdanaka. Tada je prema nespecifičnom simptomu propadanja biljaka teško odrediti stvarnog uzročnika bolesti, već je potreban redoviti nadzor i praćenje promjena tkiva izdanaka tijekom cijele kalendarske godine. Na osjetljivoj sorti Thornfree posebno je štetna žuta hrđa koji uzrokuje Kuehneola uredinis. Već tijekom travnja na rodnim se izdancima pojavljuju krupni sorusi narančasto-žute boje, a početkom ljeta na naličju lišća formiraju se mnogobrojni uredosorusi žute boje. U godinama jake zaraze žuta hrđa uzrokuje prijevremeno otpadanje lišća. Neposredno pred berbu bilježimo štetnu pojavu sive plijesni plodova kupine i maline (Botrytis), a sporadično se pojedinih sezona pojavljuje i plamenjača na plodovima (Peronospora).

Na bolesti kupina i malina vrlo povoljno utječu ljetne oluje s jakim vjetrom, većom količinom kiše i/ili tučom. Smatramo da od početka vegetacije do početka dozrijevanja plodova treba obaviti 3-5 usmjerenih zaštita fungicidima, odnosno ista se ponavlja nakon svakih 40-60 mm kiše. Pri suzbijanju bolesti kupina biramo pripravke koji u našoj zemlji imaju dopuštenje za primjenu.

Od početka vegetacije do početka cvatnje potrebno je obaviti nekoliko preventivnih prskanja nasada protiv dominantnih gljivičnih bolesti, a novije smjernice za integriranu proizvodnju malina u našoj zemlji pritom dopušta primjenu bakrenog oksida (npr. Nordox 75 WG), difenkonazola (Score 250 EC) i tebukonazola (Folicur 250 EW). U konvencionalnoj se proizvodnji kupina od početka intenzivnog porasta mladica, do početka cvatnje protiv uzročnika paleža, sušenja i odumiranja izdanaka preporučuju površinske organske djelatne tvari, npr. sredstva koja sadrže mankozeb (npr. u pripravku Ridomil Gold MZ Pepite (u kombinaciji s metalaksilom-M). Tijekom cvatnje i nakon cvatnje u vrijeme razvoja ili početka dozrijevanja plodova kupina i malina u našoj je zemlji dopuštena primjena samo ciprodinila & fludioksonila (Switch WG) (uz karencu 10 dana), pirimetanil (u malini) (Pyrus SC)(uz karencu) i/ili fenheksamida ( Teldor 500 SC) (uz karencu 7 dana). Ukupni broj i razmak tretiranja određuje ukupna količina i raspored oborina od početka vegetacije, do početka dozrijevanja plodova kupine (u nasadima s jačim potencijalom bolesti zaštitu bi trebalo ponoviti nakon svakih 40-60 mm oborina).

Nakon obavljene berbe preporučuje se rezom odstraniti sve oboljele izdanke koji pokazuju simptome sušenja i obaviti tretiranje bakarnim fungicidima.

Protiv štetnih organizama su u našoj zemlji registrirani samo Calypso 480 SC (protiv pupara i stjenica), Pirimor 50 WG (protiv lisnih uši), Vertimec ili Kraft EC (protiv grinja iz skupine crvenih pauka) i Laser KS (protiv mušica galica, staklokrilke, osa listarica).

""

Zaštita lijeske i oraha

Sve donedavno u našoj je zemlji bilo uvriježeno mišljenje da za uspješan uzgoj oraha nisu potrebna neka posebna agronomska znanja. Ipak, zadnjih godina su učestali upiti uzgajivača oraha o uzrocima “oštećenja” plodova. Redovitim zdravstvenim pregledima i dojavama proizvođača oraha u posljednjih smo desetak godina determinirali slijedeće najvažnije zdravstvene probleme: gljivičnu sivu pjegavost oraha (Gnomonia leptostyla), bakterijsku pjegavost i palež oraha (Xanthomonas campestris pv. juglandis), orahovu lisnu grinju šiškaricu (Eriophies tristriata) i veliku orahovu lisnu uš (Calaphis juglandis). Literatura navodi i moguću pojavu jabučnog savijača (Cydia pomonella) kao uzročnika “crvljivosti” jezgre oraha. Opširniji opis vrste, štetnost i mogućnost suzbijanja orahove muhe (Rhagolestis completa) prikazan je u “Gospodarskom listu” od 1. listopada 2015. godine Vrlo sparni, vrući i povremeno iznadprosječno kišni dani zadnjih sezona sve više pogoduju razvoju bolesti voćaka iz skupine pjegavosti i paleži lišća, a često su napadnuti i plodovi. Uzročnik sive pjegavosti oraha (Gnomonia leptostyla) prezimi na otpalom zaraženom lišću, oboljelim plodovima koji ostaju pod stablima ili na mladicama zaraženim u prethodnoj vegetaciji. Na lišću zarazu prepoznajemo po okruglastim i ovalnim ili poligonalnim pjegama s tamnijim rubom, a zaraženi središnji dio je sive boje. Pjege su u početku male, promjera do 2 mm, ali tijekom razvoja bolesti “dostignu” veličinu 2 cm ili više. Na plodovima se pjegavost razvija u obliku okruglastih, udubljenih, mrtvih pjega u zelenoj lupini (od tuda ime “antraknoza”). Pjege na lupini plodova su najprije svjetlije boje, ali s vremenom potpuno pocrne i šire se na veću površinu. Ako se zaraze mladi plodovi dolazi do njihova propadanja i otpadanja. U slučaju kasnijih zaraza ostaju na stablima, ali su sitniji od zdravih, imaju slabije razvijene jezgre i manje su ukusni. Mogu mumificirati (potpuno pocrne i smežuraju), pa ostaju visjeti na stablima do kasno ujesen ili tijekom zime. Takvi plodovi predstavljaju izvor bolesti u narednoj sezoni. Gljivica Gnomonia leptostyla formira u prezimljujućim oboljelim orahovim organima (lišću, plodovima, izbojcima) posebna zatvorena plodišta, otporna na niske temperature. Iz njih se tijekom proljetnih mjeseci oslobađaju infektivne spore za prve ili primarne zaraze. Oslobađanje tzv. “zimskih spora” traje za toplijih proljetnih kišnih dana tijekom travnja i prve polovice svibnja. Informaciju o tome vlasnici plantažnih nasada oraha mogu dobiti u odsjecima županijske Savjetodavne službe, jer je primarni ciklus antraknoze oraha sličan uzročniku krastavosti na jabukama i kruškama. Tada je potrebno obaviti kemijsku zaštitu protiv bolest. Siva pjegavost ili “antraknoza” oraha prvenstveno napada lišće i plodove. Ova se bolest u orasima može suzbijati registriranim fungicidima na osnovi bakra (npr. Neoram WG) i mankozeba (Dithane DG Neotec).

Za vlažnih i toplih ljetnih mjeseci ostvaruju se tzv. sekundarne ili ljetne (naknadne) zaraze.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakObjavljen natječaj za provedbu Operacije 4.1.3. “Korištenje obnovljivih izvora energije”
Sljedeći članakPovlačenje i opoziv proizvoda
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.