Uzmimo primjer neke od sorata jabuka. Gloster, izvrsna sorta, u tehnološkoj, pa osobito u užitnoj zrelosti, sorta je koja ima krug ljudi koji je vole. Njena kvaliteta da rano dobiva dopunsku crvenu boju ujedno je postala i njezin nedostatak. U želji da što ranije izađu na tržište koncem ljeta, voćari su je uz pomoć trgovaca stavljali na tržište nedovoljno zrelu, zelenu. Slično se događa sada i sa zlatnim delišesom. Razlog je nešto drugačiji.

Zlatni delišes na polici, ako nije adekvatno čuvan i ako dugo stoji na polici, postaje žut i brašnast. Zato su voćari, opet u dogovoru s trgovcima počeli zlatni delišes brati zelenog i takvog ga prodavati. Oba primjera su tipični primjeri kad je lakše srušiti neku sortu nego je izgraditi. Slične stvari se mogu očekivati kod većine sorata. Sada je aktulna sorta fuji, koju se pokušava prodavati po svaku cijenu. Međutim, samo doista zreo i krupan plod ima svojstva zbog kojih se kupuje. Već sada, ulaskom zelenog, prerano ubranog fujija ili fujija promjera ispod 70 mm događa se urušavanje te sorte.

Cijepljenje- dvije vrste

No, kad je to već tako, ako nećemo postupno ponovno graditi „brend“ sorte inzistirajući na proizvodnji i sortiranju plodova koji kvalitativno dobro predstavljaju sortu, promjena sortimenta je logičan izbor. Iskusan voćar će uvijek odabrati zamjenu stabala umjesto precjepljivanja. No, voćari hobisti imaju i drugu opciju, a to je precjepljivanje. Praktično se u voćarstvu koriste dvije vrste cijepljenja: okulacija (cijepljenje na pup ili oko) i kopulacija (spajanje dva vegetativna elementa, obično podloge i reznice). Nedavno sam razgovarao s jednim voćarom hobistom koji je imao izvanredno iskustvo u okulaciji. Po njegovim riječima gotovo 100% se primilo. Valja reći da se okulacija obično radi u kolovozu. Na način da se s jednogodišnjeg izboja izreže vegetativni pup i na čip ugradi isto na ovogodišnji na izboj podloge.

To se radi na način da se izreže pup prosječne veličine 1cm x 1cm i pritom treba imati na umu da je nož oštar, čist i da odreže s pupom i dio „drveta“. Ne samo pup na kori. Zato jer se tamo nalazi „meristemsko“ staničje koje je ključno u srašćivanju pupa. Bitna stvar pritom je da se plastičnom folijom dobro poveže pup kako bi gubitak vlage iz pupa bio minimalan. Kao što je i bitno da je razdoblje od izrezivanja pupa do ucjepljivanja što kraći (obično se izboji nose sa sobom na mjesto cijepljenja).

Kako su pupovi koje precjepljujemo u pazušcu lista tako s pupom prenosimo i cca 1 cm peteljke lista. Ako peteljka nakon cjepljenja otpadne onda možemo biti sigurni da je cijepljenje uspjelo. Ako ne otpadne, to je onda znak da je pup dehidrirao i da je cijepljenje bilo neuspješno. Te godine pup miruje, a dogodine iz njega u proljeće kreće izboj cijepljene sorte. Naredne godine je porast jako intenzivan i iz njega, u slučaju jabučastog voća možemo dobiti izrast od 1,5 metra s prijevremenim izbojima. Dakle gotovu, za rod spremnu sadnicu.

Sam Van Aken, njujorški umjetnik i znanstvenik, odlučio se baviti hibridizacijom voćaka. Kad je 2008. godine otkrio da je jedan voćnjak u agronomskom eksperimentalnom centru u New Yorku, koji sadrži stabla koštuničavih voćki starih i do 200 godina, prepušten propadanju, odlučio ga je uzeti u najam. Kako bi spasio sorte, ali i da bi eksperimentirao. Nakon što je napravio vremensku skalu s vremenom cvatnje svih 250 vrsta koje su se nalazile u voćnjaku, krenuo je sa cijepljenjem voćaka na jedno eksperimentalno stablo – podlogu.

Kada je ono bilo staro dvije godine, dodavao je na njega još različitih vrsti i to tehnikom čip – cijepljenje. Inače jednom od najpopularnijih i najjednostavnijih načina cijepljenja koji se koristi, osobito u rasadničkoj proizvodnji. Tako je dobio “stablo 40 voćaka” čije ime ga u potpunosti opisuje. Koliko god nemoguće zvučalo, stablo se doslovno sastoji od 40 različitih voćaka. Većinu godine izgleda kao i svako drugo obično stablo, ali u proljeće započinje cvatnja u različitim bojama – od roze, grimizne pa sve do bijele. A u razdoblju od srpanja i kolovoza na stablu se događa prava čarolija. Ono rađa 40 različitih vrsta voća, kao što su lješnjaci, marelice, višnje, nektarine, breskve i šljive.

""
Prethodni članakPremazivanje stabla vapnom
Sljedeći članakMjera 4-prijavljeno 1.280 projekata vrijednih oko 4 milijarde kuna
Damir Lučić, dipl. ing. agr.
Inženjer voćarstva s bogatim iskustvom u tehnološkom savjetovanju profesionalnim voćarima. Specijalizirao suvremene tehnologije jabuke, kruške i trešnje. Suradnik u razvoju suvremenih poljoprivrednih informatičkih rješenja. Damir Lučić je rođen 1974. u Zagrebu, s prebivalištem u Velikoj Gorici. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu 2000. godine s temom "Austrijsko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u uvjetima hrvatske poljoprivrede" s odličnim uspjehom. Trenutno na doktorskom studiju na Fakultetu u Mariboru. Ima višegodišnje iskustvo u savjetovanju voćara. Surađivao s velikim brojem profesionalnih voćara na otvorenom tržištu Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore. Također sudjelovao kao predavač i stručni suradnik u velikom broju edukacija za voćare. U zadnje vrijeme se posvećuje mogućnostima implementacija informatičkih tehnologija (ICT) u poljoprivrednu proizvodnju. U tom smislu surađuje s Datalabom d.d. kao product manager za voćarski sektor.