Limeta (Citrus aurantifolia i Citrus latifolia) je porijeklom iz jugoistočne Azije. Zbog svoje prepoznatljive arome, naglašenije nego kod limuna, te izražene kiselosti soka, nalazi primjenu u kulinarstvu kao dodatak jelima i napitcima, te u proizvodnji eteričnih ulja. Najveći svjetski proizvođači su Meksiko, Egipat i Indija.

Osobine limete

Limeta je agrum tropskih krajeva pa je među najosjetljivijim agrumima na negativne temperature. Prema poretku otpornosti agruma na niske temperature zauzima predzadnje mjesto. Zbog toga se u uvjetima suptropske klime, kao što su zemlje Mediterana, može uzgajati na otvorenom samo na najzaštićenijim položajima kao što je u našoj zemlji područje južne Dalmacije i to u vrtovima i okućnicama zaklonjenim od dominantnih vjetrova. Veći nasadi na otvorenom nisu preporučljivi jer, bez obzira na globalno zatopljenje, predstavljaju rizik za stabla i proizvođača. Za ljubitelje limete u ostalim područjima, bolje rješenje je uzgoj u loncima.

Stablo limete rijetko prelazi 3,5 m visine kad je posađeno na otvorenom a do 2,0 m kad je u loncu. Ima mnogobrojne vitke trnovite grane. Njezini zimzeleni listovi su kožasti, vrlo aromatični, ovalni i blago nazubljeni. Cvjetovi su pojedinačni ili u skupini od 2-7. Najprije su ružičasti, zatim postaju bijeli i mirisni. Plodovi sazrijevaju oko 180 dana nakon cvatnje. U područjima pogodnim za uzgoj limete, zreli plodovi su zeleni, a u manje pogodnim, hladnijim područjima, zreli plodovi poprime blijedožutu boju.

Iako se limeta može razmnožavati sjemenom, jer u velikom postotku reproducira osobine matične biljke, kao i reznicama i položenicama, preporučljivo je razmnožavanje cijepljenjem i to, u našim uvjetima, na podlogu Poncirus trifoliatu koja joj povećava otpornost na niske temperature. Kao i svim agrumima, odgovara joj duboko, dobro drenirano plodno tlo neutralne do slabo kisele reakcije ( pH od 6,5 do 7,0 ).

Uzgoj limete na otvorenom

Sadi se u proljeće tako da se u rupu, dubine i širine 60×60 cm, doda 4-5 lopata zrelog stajnjaka i 10 do 20 dkg N:P.K- 7:14:21 ili njemu sličnog gnojiva. Nakon što se gnojiva izmješaju s tlom, posadi se sadnica s cijelim blokom supstrata te na istu razinu kao što je bila u plastičnoj vrećici u rasadniku. Za prihranjivanje tijekom vegetacije se koriste tekuća gnojiva za agrume u kojima su uravnoteženi makro i mikroelementi. Gnoji se folijarno ili zajedno s vodom za navodnjavanje.

Nakon sadnje, sadnicu skratimo na 60 cm iznad tla. Iz vršnih pupova će krenuti nekoliko izboja od kojih se ostave 3-4 izboja dobro raspoređena oko debla. Kasnije, rezidba se svodi na skidanje vodopija, bolesnih i suhih grana i onih koji se isprepliću. Da bi bolje prezimila, limetu se može tretirati s jednim od pripravaka na bazi bakra (cuprablau, bordoška juha, nordox) koji će ujedno spriječiti i razvoj gljivičnih bolesti. Također se stablo limete treba zaštititi omatanjem s agrotekstilom koji propušta svjetlo i povećava temperaturu za 3-4°C. Još bolji način je oko stabla zabiti tri kolca i oko njih i iznad dvostruko omotati agrotekstil. Za vrijeme toplijih zimskih dana poželjno je nakratko skidanje zaštite i prozračivanje radi spriječavanja množenja lisnih ušiju.

Uzgoj limete u loncima

""

Također se sadi u proljeće i to u supstrat koji se sastoji od jedne trećine plodnog vrtnom tla, jedne trćine zrelog stajnjaka i jedne trećine sitnog pijeska. Sadi se s blokom tla oko korijena i na istu razinu kao što je bila u vrećici u rasadniku. Za vrijeme vegetacije se drži na sunčanom mjestu zaštićenom od vjetra i u tom periodu se gnoji specijalnim gnojivima za agrume folijarno ili zajedno s vodom za zalijevanje svakih petnaest dana od proljeća do jeseni. U listopadu se unosi u dobro osvijetljenu i što prozračniju prostoriju koja se ne grije i u kojoj se temperatura kreće od 5-12°C. U ovom periodu se ne gnoji nego zalijeva mlakom vodom (oko 20°C ) jednom ili dva puta mjesečno.

Ukoliko prijete niže temperature od 5°C, lonac s limetom se omota agrotekstilom i postavi na neki izolacijski materijal kao što je stiropor. Na proljeće se limeta iznosi van, ali za početak, nikako odmah na sunce nego u sjenovit položaj, jer bi zbog nagle razlike u temperaturi i jačine svjetla mogla izgubiti lišće. Postupno se sve više izlaže suncu. Limeta jako dobro podnosi rezidbu i, ukoliko želimo formirati slobodni uzgojni oblik, nakon sadnje se skrati na 4 do pet pupova iznad visine od 20 cm (buduće deblo).

Iz ovih pupova će krenuti izboji koji se prikrate, odnosno pinciraju kad odrvene. Iz ovih primarnih grana kreću novi izboji koji se opet prikrate i dobiju se grane drugog reda. Rezidba se ponavlja na isti način dok se ne dobiju grane četvrtog reda. Prve tri godine se obavlja presađivanje na proljeće i to svake godine u lonac za jedan broj veći. Nakon toga krošnja dobije svoju konačnu veličinu pa se s presađivanjem prestaje.

Sortiment

Limete su svrstane u dvije skupine sorata: Limete sitnih plodova (Citrus aurantifolia) – u ovoj skupini se ističe sorta meksička limeta. Cvijetovi su joj najmirisniji od svih ostalih limeta pa se koristi u industriji eteričnih ulja, u karipskoj kuhinji i proizvodnji punča. U vrlo kiselim plodovima ima dosta sjemenki. Sjemenjaci meksičke limete se koriste kao test biljke za virusnu bolest tristecu. Limeta cijepljena na podlogu Poncirus trifoliatu je tolerantna na ovu bolest. Limete krupnih plodova (Citrus latifolia) – najpoznatija i najviše uzgajana je sorta tahiti. Ovo je besjemena sorta, manje kisela od limete sitnih plodova i slabijeg mirisa. Na Floridi je, od sorte Tahiti, dobivena nova sorta bearss koja je po svojstvima jednaka matičnoj sorti.

Bolesti i štetnici limete

Od štetnika su najčešće lisne i štitaste uši, grinje, tripsi, kornjaši, nematode i skakavci. Srećom, limetu ne napada voćna muha (Ceratitis capitata). Značajnije bolesti su gumoza i antraknoza.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakJužni vjetar
Sljedeći članakHoćemo li proizvoditi ili samo piti rakiju?
Avatar
Rođena u Žuljani, opću gimnaziju završava u Dubrovniku, a Poljoprivredni fakultet u Sarajevu. Specijalizirala se u Francuskoj u području virusnih bolesti, posebno agruma. Do umirovljenja radi kao poljoprivredni, te gospodarski inspektor. Rođena u Žuljani (poluotok Pelješac) 1941. godine. Opću gimnaziju završila u Dubrovniku, te Poljoprivredni fakultet, voćarsko-vinogradarskog smjera u Sarajevu. Radeći petnaest godina u kombinatu „Neretva“ u Opuzenu, stekla je dragocjeno iskustvo u ispitivanju sorata raznih voćnih vrsta, posebice agruma. U navedenom periodu odradila i specijalizaciju u Francuskoj (Bordeaux i Korzika) iz područja virusnih bolesti raznih voćnih vrsta, posebice agruma. Nakon usavršavanja radila na testiranju voćnih vrsta na virusne bolesti. Iz obiteljskih razloga napušta kombinat „Neretvu“ i do umirovljenja radi kao poljoprivredni inspektor, kasnije kao gospodarski inspektor u Dubrovniku.