Uvodi se tehnologija i sortiment bez bodlji, a među potencijalnim proizvođačima vlada uvjerenje da kupine nisu osjetljive na napad štetočina i ne zahtijevaju usmjerene mjere kemijske zaštite. No, zbog nepridržavanja osnovnih agroekoloških zahtjeva kulture i neprovedbe osnovnih mjera kemijske zaštite, zabilježeno je propadanje pojedinih nasada kupina. Kako je riječ o vrsti s bienalnim izdancima, odnosno višegodišnjem nasadu, u intenzivnom ih uzgoju opterećuju specifični fitomedicinski problemi.
Zbog sukcesivne berbe koja traje četrdesetak dana, kemijska sredstva za zaštitu kupina trebala bi zadovoljiti stroge toksikološke zahtjeve. Ali službenu registraciju u kupinama u našoj zemlji ima samo djelatna tvar iprodion (Kidan SC), dopušten protiv sive plijesni (Botrytis cinerea) na plodovima i izdancima kupine. Glavni razlog je činjenica da kupine ubrajamo u kategoriju tzv. malih kultura (malih u smislu površina na kojima se uzgajaju u Hrvatskoj). Proizvođači sredstva za zaštitu bilja često nemaju gospodarski interes snositi troškove registracije za takve biljne vrste. Stoga sve preporuke u ovom prilogu temeljimo na uputama stručnih ustanova proizvođačima kupina u razvijenim zemljama (Njemačkoj, Švicarskoj i SAD-u). Odnosno našim iskustvima pri uzgoju i zaštiti kupina u Međimurju.
Suvremeni uzgoj kupina započeo je kooperativnom proizvodnjom Poljoprivredne zadruge Čakovec potkraj osamdesetih godina. Na više lokaliteta u gornjem Međimurju (pr. Štrigova, Sv. Urban, Prekopa, Sv. Martin na Muri) podignuti su prvi nasadi kupine bez bodlji za svježu potrošnju plodova (thornfree). Osamostaljenjem države i postupnim prestankom organiziranog otkupa, proizvodnja je nastavljena uz samostalan nastup proizvođaća na tržištu.
Autohtone i samonikle vrste kupina proširene su po cijelom svijetu, a najviše u Europi i Sjevernoj Americi. Najstariji pisani izvor koji spominje kupine potjeće iz Grčke, 300 godina prije Krista. Tržni uzgoj kupina započinje u Sjevernoj Americi u prvoj polovici 19. stoljeća, a 1841. odabrana je prva poznata sorta dorchester. Kupine bez bodlji latinski zovemo Rubus fruticosus, a prva i najpoznatija sorta na našem području je thornfree.
Zbog širenja bolesti korijenova sustava malina i kupina (pr. Phytophthora fragariae var. rubi, Agrobacterium tumefaciens i dr.), u većini europskih država tijekom posljednjih desetljeća osobita se pozornost mora posvetiti kupnji zdravstveno ispravnog i deklariranoga sadnog materijala, ali i odabiru optimalnih staništa za sadnju malina i kupina. Kupina dobro uspijeva u područjima gdje prosječno godišnje pada 700-1000 mm oborina. Zahtijeva umjerene temperature koje tijekom ljeta ne smiju biti previsoke, a zimi ne niže od – 18° C.
