Ruža (Rosa spp.) je kao malo koja vrsta ukrasnog bilja napadnuta tako velikim brojem štetnih organizama pa su mnogi vlasnici često razočarani njihovim izgledom ako ne planiraju mjere zaštite.
Već od svibnja potrebno je barem dvaput mjesečno provoditi mjere zaštita ruža protiv različitih uzročnika bolesti (zvjezdasta pjegavost, pepelnica, hrđa, plamenjaca, siva plijesan), grinja (crveni pauk) i štetnih kukaca (lisne i štitaste uši, ružine osice i drugi).
Ukoliko se ne provode nikakve mjere kemijske zaštite, prijevremena defolijacija i regeneracija lišca može oslabiti ruže do te mjere da su bitno osjetljivije na zimska smrzavanja, uz manju cvatnju naredne godine.
Ovisno o načinu i regiji uzgoja ruža (na otvorenom ili zaštićenom prostoru, kontinentalno ili mediteransko područje), pojava štetnih organizama ruža je vrlo različita. Biljne bolesti ruža značajno su štetnije od štetnih organizama životinjskog podrijetla, a godišnji meteorološki uvjeti najviše utječu na njihovu pojavu.
Zvjezdasta pjegavost lišća ruža
Tijekom vlažnijih godina najvažnije štete na ružama uzrokuje zvjezdasta pjegavost lišća (Marsonina rosae). Jednom kad se pojavi teško se suzbija, a još teže iskorjenjuje. Kod uzgoja ruža na otvorenom ova je bolest često prisutna, dok u zaštićenim prostorima predstavlja mali problem. Zvjezdasta pjegavost se lako prepoznaje jer na gornjoj strani lišća nastaju crne ili tamnosmeđe okruglaste pjege promjera 2-12 mm.
Neravnog su ruba, što im daje zvjezdasti izgled, a najprije je napadnuto donje lišće ruža. Ako su pjege manje, najčešće ih je puno na zaraženom lišću, dok su velike pjege promjera barem 1 cm malobrojne. Uzročnik bolesti luči plinoviti biljni hormon starenja (etilen), pa zato napadnuto lišće žuti i otpada. Gljivica prezimi na zaraženim biljnim organima, a za sam su početak i širenje zaraze neophodne oborine koje uvjetuju vlaženje lišća najmanje 7 – 12 sati, uz optimalne temperature 19 – 20 °C. Samo jedno tretiranje ne rješava problem zvjezdaste pjegavosti ruža. Broj i razmak između pojedinih aplikacija navedenim pripravcima određuju količina i raspored oborina, odnosno osjetljivost ruža i potencijal (pojava) bolesti. U vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti zaštita je potrebna svakih 10 – 14 dana.
Pepelnica ruže
Uzročnik pepelnice ruža, najčešće bolesti ruža, dominantne u mediteranskom uzgojnom području, odnosno u suhim i toplim razdobljima s povišenom vlagom zraka je gljivica Sphaerotheca pannosa var. rosae. Jednako se javlja pri uzgoju ruža u zaštićenom i otvorenom prostoru. Raspoznaje se po razvoju sivo-bijele prevlake na gornjoj strani lišća. Bolest se vrlo brzo proširi za dana s temperaturama višim od 25 °C, uz relativnu vlažnost 40-70%. U tom slučaju dolazi do uvijanja i sušenja lišća, a pepelnica može napasti peteljku lista, izdanak ili cvijet ruže (lapove i latice). Kod sorata s crvenim laticama lakše se uočava rahla pepeljasta prevlaka eliptična oblika nego na hibridima s bijelim cvjetovima.
Hrđa ruža
Kod nekih sorata ruža hrđa (Phragmidium mucronatum) ruža može uzrokovati defolijaciju ili potpuni gubitak lišća. Simptomi su uglavnom vidljivi na lišću, makar mogu biti napadnuti i drugi zeleni dijelovi ruža. Obično u rano proljeće s donje strane lišća nastaju malo uzdignuta mjesta narančaste boje (sorusi), dok se na licu zaraženog tkiva pojavljuju žućkaste ili smeđe pjege. Prema kraju vegetacije narančasti sorusi postaju gotovo crni, odnosno nastaje zimska forma bolesti, priprema na prezimljenje (teliospore). Uz dovoljno vlage (vlaženje osjetljivog tkiva barem 4 sata) optimalna temperatura za razvoj hrđe je 18 – 21 ºC. Neki pripravci djelotvorni na pepelnicu i zvjezdastu plijesan uspješno suzbijaju i hrđe.
Siva plijesan ruža
Opće raširena bolest koja se jačim intenzitetom javlja u vlažnijim i hladnijim godinama i zaštićenim sustavima uzgoja u kojima se duže zadržava vlaga. Simptomi se uglavnom javljaju na cvjetovima u obliku plijesni s tipičnom prevlakom sive boje. Usmjereno se suzbija samo u tržnoj proizvodnji ruža. Suzbija se primjenom specifičnih botriticida.
Plamenjača ruže
Uzročnik plamenjače ruža je gljivica Peronospora sparsa. Ovo nije česta bolest, ali se ponekad pojavljuje u jačem intenzitetu. Promjene nastaju najčešće na lišću gdje dijelovi lista između glavnih žila zadržavaju zelenu boju, dok ostali dio tkiva poprima različite nijanse žute boje. Nakon nekog vremena lišće otpada. Do razvoja plamenjače ne dolazi kada je relativna vlažnost zraka niža od 85%, niti kada su temperature ispod 5 ºC ili više od 26 ºC. Pripravci iz skupine ditiokarbamata (npr. propineb, mankozeb) i strobilurini (azoksistrobin) su također djelotvorni na plamenjaču hrđa.
Ružina uš
Ovaj nametnik (Macrosiphum rosae) se ubraja među veće vrste lisnih uši. Proširena je svuda, a uzgajivači ruža obično početkom svibnja primjećuju brojne nježne kukce na mladim i nježnim izbojima. Velike su svega 1,6 – 3,3 mm, svijetlozelene bojes tek naznačenim tamnijim pigmentima na kraju proširenog dijela tijela. Oblici koji se razvijaju iz zimskih jaja nemaju krila i neuobičajeno brzo se množe. Sišu biljne sokove, a višak biljnih šećera izlučuju u obliku slatkaste tekućine koju posjećuju mravi. Time uzrokuju dvojaku štetu: “krađom” biljnih sokova bitno zaustavljaju porast cvjetnih izboja ruža, a lučenjem viška slatkaste tekućine pogoduju razvoju gljivica čađavica, čime umanjuju estetski izgled ruža. Vrsta prezimi kao zimsko jaje na Rosa vrstama, a tijekom lipnja se obično pojavljuju krilati oblici koji se “sele” na različite trave (žitarice, kukuruz).
Ružine osice
Lipanjsko sušenje cvjetnih izboja mogu uzrokovati ružine osice. Za razliku od brojnih vrsta štetnih osica u voćarstvu (npr. kruškine, šljivine, jabučne) koje se pojavljuju već u travnju, ružine osice počinju letjeti tek mjesec dana kasnije. Ženke odlažu jaja ispod cvjetnog pupa. Leglicom urežu tkivo izboja i odlože 16-20 jaja. Nakon desetak dana razviju se ličinke, koje narastu do 2 cm, odlaze na lišće i izgrizaju ga. Većina insekticida navedenih kod suzbijanja ružine uši daju zaštitu protiv osice.
Crveni pauk
Napad crvenog pauka (Panonychus ulmi) se prepoznaje po žućkastom lišću i brojnim sitnim, pokretnim, narančasto-crvenim grinjama. Suzbija se uglavnom u tržnoj proizvodnji ruža primjenom istih pripravaka koji istovremeno smanjuju populaciju kalifornijskog tripsa.
Iz opisanog je vidljivo da ruže napada veći broj bolesti i štetnika. Važno je prepoznati njihov napad i odabrati dovoljno djelotvorne pripravke te se pridržavati priloženih uputa o primjeni i zaštiti u radu.
