Bolesti karanfila i gerbera

    62

    Fuzarijsko venuće

    ""Ova bolest jedna je od najčešćih, ali i najopasnijih bolesti na karanfilu i dolazi u svim fazama razvoja biljke. Najlakše se uočava na donjim listovima, koji intenzivno požute, a kod crveno-cvjetajućih sorti pocrvene. Za bolest je karakteristično da samo jedan dio izboja i listova požuti, dok drugi ostaje zelen. Gljiva također napada dio provodnog staničja, tako da je zbog toga uvelike otežan prolazak vode i hranjiva, zbog čega biljka žuti i vene.

    Kad se napravi poprečni presjek zaražene stabljike biljke može se uoćiti da je središnji dio stanicja stabljike smeđ e boje, a vanjski dio oko tog središnjeg dijela bijele boje. Kao posljedica toga biljke ne samo da pokazuju znakove venuća, već se mogu i potpuno posušiti, što se često i doga đa. 

    Uzročnik bolesti je fitopatogena gljiva (Cladosporium oxysporum f.sp. dianthi) koja spada u termofilne organizme, jer se intezivnije širi i razvija na temperaturama većim od 25°C, za razliku od drugih bolesti koje se javljaju na nižim temperaturama. Zbog toga se fuzarijsko venuće vrlo često javlja baš tijekom toplih ljetnih mjeseci. Razvoju bolesti pogoduje također i povišena vlažnost u zraku i tlu. Ako se bolest ne uoči na vrijeme, može doći do njenog brzog širenja i propadanja nasada.

    Fialoforijsko ili verticilijsko venuće

    I ovo je vrlo česta i vrlo opasna bolest karanfila, koja se obično javlja u starijim nasadima. Prvi simptomi bolesti uočavaju se najčešće u proljeće i to na listovima smještenim na visini od 10-20 cm od tla. Lišće mijenja boju, tako da u početku žuti, a kod ružičastih i crvenih sorti poprima crvenkastu nijansu. S vremenom biljke sve više žute i to odozdo prema gore. Kad se napravi poprečni presjek stabljike, ispod zdrave kore vidi se uski prstenasti pojas posmeđenog provodnog staničja.

    I ova bolest je kao i fuzarijsko venuće napada provodne snopove, tako da je provođenje vode i hranjiva u biljci dosta otežano ili potpuno spriječeno. Kao posljedica javlja se deformacija biljaka i venuće, a u težim slučajevima i potpuno propadanje ili sušenje biljaka.

    Uzročnik bolesti je fitopatogena gljiva (Phialophora cinerescens) također poznata pod nazivom ili sinonimom Verticillium cinerescens. Spore kao glavni infektivni inokulum gljive, nalaze se u tlu, čak i na dubini od 50-80 cm. Pri povoljnim uvjetima (viša vlažnost tla i zraka), spore prodiru u korijen, odakle se razvojem gljiva širi u provodne snopove i prodire sve više u stabljiku. Glavna žarišta ove opasne bolesti najčešće su mjesta gdje je došlo do stvaranja povećane vlažnosti tla. Bolest se najčešće razvija na temperaturama između 10 i 20 C°, što se uglavnom događa tijekom jesenskih, zimskih i proljetnih mjeseci i po tome se značajno razlikuje od fuzarijskog venuća. Razdoblje inkubacije u ovisnosti o temperaturama može biti jako dug i do 3-4 mjeseca. Kod optimalnih temperatura od 15-20 °C inkubacija traje 40-60 dana.

    Suzbijanje venuća karanfila

    Potrebno je napomenuti, da ukoliko dođe do pojave ovih bolesti, širenje je vrlo teško zaustaviti. Zbog toga su dobro osmišljene i dobro provedene preventivne mjere suzbijanja najsigurniji način zaštite karanfila. Prije sadnje treba obvezno sterilizirati tlo, a najčešće se to provodi fumigantima na bazi dazometa (Bazamid G) u količini od 10g/m2. Međutim, treba biti oprezan zbog fitotoksičnosti. Tijekom uzgoja treba voditi računa o uvjetima koji vladaju u stakleniku ili na proizvodnim površinama. Prema iskustvima iz svijeta koriste se fungicidi na bazi ftalamida ( kaptan i folpet), benzimidazola (karbendazim) i imidazola (prokloraza). Bolesne biljke treba što brže odstraniti zajedno s površinskim slojem zemlje iz nasada, a nakon toga mjesta gdje su bile napadnute biljke, zajedno s okolnim biljkama treba dobro zaliti 0,1% otopinom spomenutih fungicida.

    Bolest se osobito brzo širi kada je vlažnost tla i zraka previsoka, te kad se biljka slabo osuši nakon zalijevanja. Najopasnija su mjesta gdje se vlaga zadržava i kondenzira. Zalijevanje nasada karan fila treba biti rjeđ e, ali temeljitije. Što češće treba zračiti nasad da bi se osigurala stalna i dovoljna cirkulacija svježeg zraka (pogotovo ljeti). Prilikom obavljanja agrotehničkih zahvata treba nastojati da se biljke što manje povrijede. U tijeku uzgoja tako đer je potrebno preventivno tretirati fungicidima, osobito prizemnog dijela biljke i korijenovog vrata, kao i podzemnog dijela biljke i cijelog korijenovog sustava. 

    Paunovo oko ili pjegavost lišća

    ""Ovo je najvažnija bolest nadzemnih organa karanfila i može izazvati znatne štete zbog mogućnosti izravne zaraze stabljike i pupa, a uzročnik bolesti je gljiva. Simptomi se najbolje uočavaju na lišću, ali ponekad se javljaju i na čaškama cvjetova, te na stabljici u obliku okruglih sivo-smeđih pjega. Pjege su okružene tamnijim ljubičastim prstenom zbog tvorbe antocijana, a zbog svjetlijeg središnjeg dijela dobivaju izgled tzv. paunovog oka, slično pjegavosti lišća na maslinama. Po ovim simptomima paunovo oko se razlikuje od drugih pjegavosti karanfila, kao što je alternarijska pjegavost (Alternaria dianthi), septorijska pjegavost (Septoria dianthi) i bakteriozna pjegavost (Burkholderia andropogonis-Pseudomonas woodsii). Štete od bolesti očituju se u sušenju listova ili lomljenju stabljika. Ako je napad jačeg intenziteta, može izostati stvaranje cvjetova. Razvoju gljive i bolesti odgovara povišena vlažnost zraka preko 85%, te više temperature (optimalna je između 28–30 °C). Bolest se pri povoljnim uvjetima vrlo brzo širi, tako mogu biti zaraženi svi karanfili u nasadu. Prema iskustvima iz svijeta najbolja zaštita postiže se tretiranjem fungicidima na bazi ditiokarbamata ( mankozeb, propineb i dr.), a od sistemičnih fungicida na bazi benzimidazola (karbendazim).

    Hrđa karanfila

    ""Hrđa je također vrlo česta bolest nadzemnih dijelova biljke, koja se može javiti u svim razvojnim stadijima. Međutim, pojava ove bolesti najčešća je u jesen i u proljeće. Prvi simptomi bolesti se uočavaju na lišću u obliku žućkasto-zelenih pjega. Kasnije se na tim pjegama pojavljuju okruglaste ili duguljaste nakupine spora ili tzv. sorusi ili jastučići, često poredani u koncentrične krugove. Ovakvi simptomi hrđe pojavljuju se na lišću, stabljici i dijelovima cvijeta. Ako je napad jačeg intenziteta, smanjuje se broj cvijetova i njihova estetska kvaliteta. Uzročnik bolesti je gljiva Uromyces dianthi, a izvor zaraze su uredospore koje se oslobađaju pucanjem uredosorusa i širenjem u nasadima. Širenje bolesti nastavlja se također dodirom bolesnih i zdravih biljaka, kao i provedbom agrotehničkih mjera u nasadima karanfila. Bolest se brže razvija ako je vlažnost zraka i tla visoka, ako su nagle promjene temperature, kao i kod neujednačene gnojidbe. Optimalna temperatura za razvoj bolesti je 24 °C, a minimalno razdoblje vlaženja lišća za infekciju treba biti 3 sata. Inkubacija traje u ovisnosti o temperaturama od 20 do 60 dana. Izvori zaraze hrđom su najčešća mjesta gdje je povišena vlažnost. Bolest radi veće štete kod uzgoja pod plastikom, zbog veće kondenzacije vode na listovima, te većih amplituda temperatura koje vladaju u nasadu. Prema iskustvima iz svijeta, hrđa na karanfilu se suzbija primjenom fungicida iz skupine triazola (bitertanol, difekonazol, propikonazlol i dr.), a u našoj zemlji dozvolu imaju fungicidi na bazi azoksistrobina (Quadris SC, Ortiva SC). Suzbijanje počinje prilikom pojave prvih simptoma i ponavlja 2-3 puta se u razmacima 8-10 dana.

    Trulež korijena gerbera

    ""Ova bolest spada u najvažnije, ali i najopasnije bolesti gerbera, koja se ponekad naziva još i plamenjača gerbera. Uzročnici su najčešće tzv. pseudogljive Phytophthora cryptogea i Phytophthora parasitica. Glavni simptomi bolesti su propadanje korijenova sustava, venuće biljaka, i na kraju potpuno sušenje i propadanje biljaka. Ponekad slične simptome propadanja biljaka i korijenova sustava mogu uzrokovati i gljive iz rodova Pythium, Rhizoctonia, i dr.

    Suzbijanje bolesti je vrlo teško, pa se preventivnim mjerama zaštite treba dati velika pažnja. Pseudogljive, uzročnici bolesti žive u tlu, pa je stoga tlo glavni izvor zaraze. Trebalo bi po mogućnosti sterilizirati tlo, a za to postoji kod nas samo pripravak Basamid G (dazomet), koji je ujedno i nametocid, herbicid i insekticid. Njegova primjena mora biti strogo u skladu s uputama.

    Od drugih kod nas registriranih fungicida za ovu bolest kao i druge bolesti korijena gerbera (Pythium spp.) mogu se koristiti fungicidi kao Previcur 607 SL, Proplant SL i Trepak 607 SL. Njima se mogu zalijevati biljke u koncentraciji od 0,15 %, 2-3 puta tijekom vegetacije, kao i fungicid Fonganil Gold SL (Metalaksil M) koji se također koristi za zalijevanje biljaka.

    Pepelnica gerbera

    ""Pepelnica se često može javiti na gerberima, ali u našim uvjetima obično nije opasna bolest, iako se u zatvorenim prostorima ponekad može javiti jačim intenzitetom. Uzročnika pepelnice ima više vrsta, ali najčešća je vrsta Erysiphe cichoracearum. Kao i kod svih drugih pepelnica, simptomi se vrlo lako raspoznaju po sivkasto-bijelim prevlakama po lišću gerbera. Ako se javi jačim intenzitetom napadnuto lišće može požutiti i nekrotizirati. Mjere zaštite od ove bolesti su prozračivanje prostora radi smanjenja vlage, a u slučaju jačeg napada prskanje fungicidimaerisficidima kao npr. na bazi azoksistrobina (Quadris SC). Prema iskustvima iz svijeta koriste se fungicidi iz skupine triazola kao npr. bitertanol (Baycor WP 25) i dr.

    Siva plijesan gerbera

    ""Ovo je vrlo dobro poznata bolest na gerberima koja uzrokuje palež lišća i cvjetova kao i trulež cvjetova. Bolest je dosta česta na gerberima kad vladaju hladniji i vlažniji uvjeti, ali se ipak može držati pod kontrolom, pa obično ne predstavlja veći problem u uzgoju. Prepoznaje se vrlo lako po karakterističnoj miceličnoj prevlaci sive boje, koja se obično javlja na cvjetovima i kasnije po truleži tih istih cvjetova. Ako se pojavi jačim intenzitetom lako se suzbija fungicidimabotriticidima na bazi fludioksonila i ciprodinila (Switch 62,5 WG), te azoksistrobina (Quadris SC). U svijetu se koriste i drugi botriticidi na bazi pirimetanila, iprodiona, boskalida i dr.

    ""

    Postavi pitanje autoru klikom ovdje
    Prethodni članakVeseli kolačići
    Sljedeći članakKruh s povrćem
    gospodarski list
    Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.