Danas su dobro istraženi spojevi koji u biljkama imaju hipoglikemijski učinak, kao i mehanizam njihovog djelovanja. Neke od naših poznatijih i dobro proučenih biljaka takvog djelovanja su ždraljevina, dud, piskavica, kopriva, kičica, maslačak, grah, vinova loza, cikorija, ljekovita pelargonija i borovnica.
Piskavica
Piskavica, grčko sjeme, prosenica, grčko sijeno ili jarčev rog (Trigonella foenum–graecum L.) raste kao samonikla biljka u zapadnoj Aziji, a uzgaja se u Maloj Aziji, Egiptu, Indiji, Kini, Maroku te u zemljama oko Sredozemnog mora. Dobro uspijeva i kod nas u Dalmaciji. Jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice leptirnjača tj. mahunarki (Fabaceae) koja naraste u visinu do 50 cm. Ima valjkastu, pomalo dlakavu stabljiku svjetlozelene boje, obično uspravnu, a samo ponekad puzavu, razgranjenu u gornjem dijelu. Trodijelni listovi, po obliku slični djetelini, sastavljeni su od tri ovalne, na rubu nazubljene liske. Lisnati izbojci upotrebljavaju se kao povrće, a okusa su po mladom grahu.
Sušeni nadzemni dio biljke zbog kumarina ima karakterističan miris na sijeno i koristi se kao krmivo za stoku. Piskavica se koristi i kao biljno gnojivo jer kao i ostale mahunarke obogaćuje zemlju dušikom. U lipnju i srpnju u pazušcima listova razvijaju se pojedinačno ili po dva zajedno žuti ili ružičastobijeli cvjetovi, slični cvjetovima graška. Plod je 7-10 cm dugačka mahuna, savinuta kao kozji rog, u kojoj se nalazi 5-20 žutosmeđih sjemenki. Sjemenke su nepravilnog oblika, oko 5 mm duge i oko 3 mm široke, dubokim utorom podijeljene na dva nejednaka dijela.
Mljevene imaju veoma snažan miris. Sadrže 20-30% sluzi, oko 27% bjelančevina, 6-10% masnog ulja, nešto eteričnog ulja, alkaloid trigonelin, fenugrecin, steroidne saponine diosgenin i gitogenin, gorke tvari, flavonske glikozide, mineralne tvari (fosfor, željezo, kalij) itd. Diosgenin se koristi u proizvodnji oralnih kontracepcijskih pripravaka. Čaj od sjemena piskavice od davnina se primjenjuje kod kašlja, čira na želucu, kožnih bolesti, bolesti slezene, nadutosti, za okrjepu organizma nakon teških zaraznih bolesti, operacija i lošeg apetita te za bolje zarastanje rana.
U 19. st. piskavica je bila sastavni dio tonika za “ženske probleme”, kod menstrualnih bolova, vaginalne suhoće i za poticanje reproduktivne moći kod žena. Još od biblijskih vremena koristi se za pojačano izlučivanje mlijeka kod dojilja. Kao biljni estrogen preporučivala se i kao sredstvo za povećanje grudi pri čemu se uz pijenje čaja prah sjemena pomiješan s malo ulja nanosio se kao krema na kožu. Novija istraživanja pokazuju da piskavica pomaže kod povećanog šećera u krvi (usporava apsorpciju glukoze) i povećanog kolesterola te da ima sposobnost reduciranja kalcijevog oksalata u bubrezima, čime se smanjuje mogućnost stvaranja bubrežnih kamenaca. Istraživanja su također sve više usmjerena na korištenje u svrhu prevencije karcinoma crijeva. Samljevena piskavica može se koristiti kao začin jelima, tinktura ili čaj.
Priprema čaja: 1 čajnu žlicu zdrobljenog sjemena preliti s 2,5 dl vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 20 minuta. Piti dvije šalice mlakog čaja tijekom dana. Kod dišnih tegoba i slabosti organizma čaj se sladi medom.
Orlovac ili ždraljevina
Orlovac (Galega officinalis) je grmolika, otporna trajnica iz porodice lepirnjača, visoka do 1,5 m. Listovi su neparnoperasti, dugi , sastavljeni od 11-17 izduženo ovalnih liski žive zelene boje. Biljka cvjeta u srpnju i kolovozu, a svijetloljubičasti leptirasti cvjetovi složeni su u guste grozdaste cvatove smještene u pazušcu listova. Plodovi su 2-3 cm duge crvenosme đe mahune s mnogo spljoštenih, izduženih, smeđ ih sjemenki. Orlovac raste na vlažnim zemljištima, uz obale rijeka i potoka, po vlažnim livadama i šumama. U ljekovite svrhe skuplja se nadzemni dio cvatuće biljke.
Latinsko ime roda potječe od grčke riječi za mlijeko ghala. Vjerovalo se da biljka potiče stvaranje mlijeka u krava, što je kasnije i potvr đeno. Biljka se koristila i u liječenju kuge i groznice. Danas se najviše ističe njeno pozitivno djelovanje kod šećerne bolesti jer potiče beta stanice Langerhansovih otočića u gušterači na pojačano lučenje inzulina, čime se smanjuje nivo šećera u krvi. Za takvo djelovanje zaslužan je alkaloid galegin, a kako je on u većoj količini štetan. Potreban je oprez kod uporabe ove biljke. Neki autori smatraju da je količina galegina u čajnim smjesama tako mala da se njegovi toksični učinci ne mogu ispoljiti.
Čaj kod šećerne bolesti:
30 g orlovca
20 g trave ive
20 g lista borovnice
20 g troskota ili oputine
Čajnu žlicu mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Piti tri puta dnevno šalicu čaja, u gutljajima, izme đu obroka.
Dud ili murva
Dud je otporno drvo s jako razvijenom krošnjom koje naraste u visinu i do 20 m. Sadi se, nažalost sve rjeđe, po seoskim dvorištima, drvoredima i parkovima. Nekada je bio običaj da se ženidba ili rođenje djeteta obilježi sadnjom stabla duda. Dud je bio čest i po našim primorskim mjestima i davao im slikovit izgled i hlad u vrućim ljetnim danima, no dijelom su ta stabla nažalost posječena i zamijenjena palmama. Kod nas rastu crni (Morus nigra L.) i bijeli dud (Morus alba L.). Pretpostavlja se da je crni dud u naše krajeve došao iz Perzije, dok je bijeli dud porijeklom iz Kine.
Plodovi duda, tzv. dudinje, beru se od lipnja do kolovoza. Jagodastog su oblika, ovalni, duljine 1-4 cm, a ovisno o vrsti mogu biti bijele ili purpurne do crne boje. Ugodnog su mirisa i kiselkasto-slatkog osvježavajućeg okusa. Koriste se u prehrani kao ukusno voće, svježe ili prerađeno u džem, sirup, sok ili rakiju dudovaču. Svježi plodovi u većoj količini djeluju blago laksativno tj. poboljšavaju probavu. Nekada su se prodavali na tržnicama, no danas je to prava rijetkost. Dudov plod trune ubrzo nakon branja tako da je njegova komercijalizacija kao svježeg voća gotovo nemoguća.
Sok ili sirup od plodova crnog duda koriste se u narodnoj medicini kod neredovite stolice, za snižavanje temperature, kod bronhitisa, kašlja, upale grla i usne šupljine,. Kineska medicina tisućljećima koristi crni dud u liječenju raznih bolesti. Kora sa stabla primjenjuje se kod upale crijeva, kronične začepljenosti i crijevnih parazita.
Ekstrakt kore ima antibakterijska i fungicidna (protugljivična) svojstva. U ljekovite svrhe najčešće se koriste listovi crnog duda koji se beru prije dozrijevanja ploda. Sadrže flavonoide, antocijan i artrocarpin. Čaj od listova pije se kod upale grla, za bolje iskašljavanje, ispiranje umornih i osjetljivih očiju, kod glavobolje, a osobito za snižavanje šećera u krvi. Smatra se da je za hipoglikemijski učinak zaslužan i visoki postotak vlakana koji usporava crijevni metabolizam glukoze. Može se piti čisti čaj od lista duda pripremljen kao oparak ili se list duda dodaje u čajne mješavine.
Čaj kod šećerne bolesti s listom duda:
25 g listova crnog duda, 25 g ljusaka graha, 25 g ždraljevine, 25 g pelina. Tri jušne žlice čajne mješavine preliti s litrom kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon pola sata. Čaj piti tijekom dana, između obroka.
Borovnica (Vaccinium myrtillus L.)
Kod šećerne bolesti koriste se mladi, potpuno razvijeni listovi borovnice koji se beru obično u lipnju. Skidaju se s grančica i suše na sjenovitom i zračnom mjestu. Hidrokinonski glikozid mirtilin odgovoran je za antidijabetički učinak pa se stoga često naziva i “biljni inzulin”.
Pripravljanje čaja: Čajnu žlicu usitnjenih listova preliti šalicom kipuće vode i procijediti nakon 10-15 minuta. Piti dvije šalice nezaslađ enog čaja tijekom dana. Ne preporučuje se pijenje čistog čaja kroz duže vrijeme (više od 2 tjedna) jer se u listovima nalazi znatna količina slobodnog hidrokinona koja je pri kraćoj upotrebi neškodljiva, no pri dugotrajnom uzimanju može štetiti jetri. Mnogo je bolje list borovnice uzimati u čajnim mješavinama, npr. s komuškama graha, korijenom maslačka i listom breze u jednakim omjerima.
Čajnu žlicu mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode i poslije 20 minuta procijediti. Piti 3 puta dnevno šalicu čaja izmeđ u obroka. Nakon 2-3 tjedna uzimanja načiniti stanku od 10 dana. Voditi računa o prehrani.
Grah
Grah (Phaseolus vulgaris L.) je biljka koja se uglavnom uzgaja zbog sjemenki koje se koriste za hranu. Manje je poznato da se suhe ljuske rabe za snižavanje šećera u krvi, za što su odgovorni lektini. Istraženo je da oni stimuliraju transport i oksidaciju glukoze, a koče lipolizu. Prema novijim istraživanjima za antidijabetički učinak zaslužne su i soli kroma.
Pripravljanje čaja: jušnu žlicu suhih, usitnjenih ljusaka graha staviti u 2,5 dl vode, zakipiti i lagano kuhati oko 3 minute. Piju se 2-3 šalice čaja tijekom dana.
Čaj od suhih ljusaka pospješuje izlučivanje vode iz organizma pa se često pije kod zastoja u izlučivanju mokraće, reumatičnih tegoba, nečiste kože. Kod šećerne bolesti djelovanje se upotpunjava dodatkom listova borovnice, kičice, korijena maslačka i cvijeta stolisnika. Potrebno je napomenuti da su svježe, neprokuhane sjemenke graha i zelene mahune otrovne. Česta je nedoumica koji grah koristiti u ljekovite svrhe. Iako postoji velik broj sorata koje variraju po visini biljke, boji cvjetova, obliku listova, dužini mahuna itd., neki autori smatraju da se mogu rabiti mahune iz bilo kojeg uzgoja, dok drugi daju prednost niskom grahu i visokom grahu s bijelim cvjetovima. Istraživanja će utvrditi što je od toga ispravno.
Obična kopriva (Urtica dioica L.)
Kao pomoć kod povećanog šećera u krvi svakako treba koristiti ovu običnu, dobro proučenu i višestruko hvaljenu biljku. U zimskim mjesecima može se piti čaj od osušenih listova, a kad ima svježe biljke može se pripremiti i sok.
Dvije šake mlade biljke potrebno je preliti sa 1 dl vode i dobro samljeti u električnoj mješalici. Uzima se tri puta dnevno uz jelo po jedna jušna žlica ocijeđenog soka.
