Godine 1935. bila je u Standard of Perfection zaprimljena nova pasmina, koju je prof. Richardson prozvao New Hampshire Reds. Ta novostvorena gospodarska pasmina odlikovala se otpornošću na hladnoću i na veliku vrućinu, vitalnošću. Također brzim i jednoličnim rastom pilića, ranom zrelošću i natprosječnim nesenjem jaja. Nakon 2. svj. rata prve životinje stigle su u Austriju, zatim u Nizozemsku, a 1950. u Njemačku. Doista je iznenađujuće kako je ta pasmina brzo ušla u “modu” i kod naših uzgajatelja peradi. Naime, listajući stare kataloge zapazili smo da je 1952. prikazana na izložbi malih životinja u Zagrebu.
Tada su dvojica uzgajatelja izložila u 2kaveza 6 grla New Hampshirea. Sljedeće godine osam uzgajatelja je pokazalo široj javnosti 27 životinja. Godine 1954. petnaestorica izlagača, među njima i Sitno stočarska zadruga iz Velike Gorice i “Zagorje” iz Zlatar Bistrice, izložila su 57 primjeraka. Ubrzo potom u časopisu Mali stočar objavljen je i opširan članak o toj pasmini. Njezinu daljnjem rasprostranjenju po seoskim kućanstvima uvelike su pridonijele područne veterinarske stanice i poljoprivredne zadruge. Tako još i danas prepoznajemo na pojedinim populacijama naših tzv. “domaćih kokica”, utjecaj New Hampshirea. Da zanimanje za ovu pasminu u nas i dalje postoji, svjedoči nam 20 prikazanih primjeraka na 15. državnoj izložbi malih životinja održanoj u Virovitici.
Početna velika strka oko ove pasmine u Njemačkoj urodila je takvim plodovima da je primjerice 1955. započela anketa stručnog glasila širom zemlje. Na osnovi koje je trebalo iz više fotografija pijetlova odabrati najbolji tip. Akcija je naišla u mnogim mjesnim društvima na izvanredno veliko zanimanje svih članova. Drugdje je nova pasmina naišla čak i na odbijanje. Zapravo neprijateljski stav. Zato jer su spretni trgovci sredinom pedesetih godina uspostavili živu trgovinu manje vrijednim jajima nesilica i uzgojili piliće. Osobito su se preko nizozemsko-njemačke granice marljivo krijumčarile velike količine takve robe. Sve dok masovno uvođenje brojlera nije gotovo diskreditiralo New Hampshire.
U početku su i mnogi suci za perad bili vrlo sumnjičavi hoće li iz ove “pjegave kokice” nastati neka rasna kokoš. Dakako, ubrzo je postala predmetom panike zbog stranih utjecaja bez kraja i konca. Radi koje navodno opet jedna ili više europskih pasmina nestaje. Danas su zlatnosmeđi New Hampshiri prerasli u najomiljeniju pasminu u Njemačkoj i Nizozemskoj.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
