Pekan orah (Carya illinoiensis) visoko je listopadno drvo, koje u prosjeku dosegne visinu između 20 i 40 metara, dok je obujam krošnje između 10 i 20 metara. Starija stabla mogu imati promjer debla širok i do dva metra. Listovi su na granama smješteni perasto i njihov broj varira od 9 do 15 listova po grani. Najduži listovi mogu biti dugi i do 45 cm. Biljka se oprašuje vjetrom i ima monoecijske cvjetove, odnosno muški i ženski cvjetovi su odvojeni, ali se nalaze na istom drvu. Prašnici su viseći i dugi do 18 cm, dok su ženski cvjetovi manji i smješteni su zajedno, u skupinama od 3 do 6 cvjetova.
Plodovi pekan oraha su ovalno- duguljasti, dugi od 3-6 cm, široki 1,5-3 cm. Ljuska, koja štiti jezgru ploda, ima debljinu od 3-4 mm, u razvitku ploda zelene je boje, a zriobom postane tamno smeđa i puca na 4 dijela i otkriva oraščić s tankom korom. Plod dozrijeva sredinom listopada, a do rujna je jezgra djelomično tekuća i tek krajem zriobe u potpunosti otvrdne.
Okus ploda je pun, bogat i putrast i za razliku od običnog oraha, nije gorkast. Plod se može jesti u svježem stanju ili koristiti za spravljanje raznih jela, naročito slastica. Osim ploda, može se iskoristiti i drvo pekan oraha i to u proizvodnji namještaja, podnih i zidnih obloga, a vrlo korisna je i primjena drva kao goriva prilikom dimljenja suhomesnatih proizvoda.
Isplativost proizvodnje
Razdoblje u životnom ciklusu kad se biljka ograničava samo na vegetativni rast, iznimno je dugo i traje od 10 do 12 godina, a brzina ulaska u produktivnu dob, kad biljka daje plodove, varira od pojedinih sorti i uzgojnih mjera.
Dugo razdoblje do početka davanja ploda zapravo je razvojno nasljeđe vrste koje joj omogućava da se izbori za svoje mjesto pod suncem u borbi za životni prostor s ostalim biljnim vrstama. S ekonomskog stajališta, to produžuje vrijeme kad uzgoj i proizvodnja ove vrste postaje rentabilna i zahtijeva podrobnu i unaprijed planiranu financijsku pripremu u procesu podizanja voćnjaka.
Brzina ulaska u produktivnu dob tako postaje važan selekcijski kriterij u odabiru sorte, jer je za svakog uzgajivača poželjan što raniji povrat investicije. Nažalost, kod selektiranih kultivara koji ranije rađaju, javlja se veći stupanj slabije ispunjenih jezgri ploda, što je češći slučaj kod starijih stabala i rezultira manjom isplativosti proizvodnje.
Podizanje nasada
Uzgoj ovih kultura zahtijeva veliku zemljišnu površinu. Za plantažnu proizvodnju poželjno je da je na izabranom tlu prošlo više od 10 godina od krčenja šume, da bi se spriječila mogućnost da na novoposađene biljke utječu toksini korijenja šumskog bilja koji nastaju truljenjem nakon krčenja. Optimalna tla su višegodišnji pašnjaci ili tla koje je obrađivao čovjek duži niz godina.
Agrotehničke mjere u planiranju voćnjaka podrazumijevaju uklanjanje prethodne vegetacije i rigolanje tla. Potrebne vrijednosti pH reakcije tla su između 5,5 i 6,5, a u slučaju vrijednosti manjih od 5,5, tlu trebaju vapneni dodaci. Brežuljkasti krajevi su najpogodnije lokacije za uzgoj, pogotovo ako je tlo ocjedito, a strujanje zraka ubrzava nestanak jutarnje rose, što može bitno smanjiti mogućnost pojave raznih bolesti.
Pekan orasi vole vruća i duga ljeta, ali blage zime, pa se nameće zaključak da bi naši obalni krajevi bili vrlo pogodni za uzgoj pekana. Uostalom, najveće plantažne površine u SAD-u nalaze se u južnim saveznim državama s blagom klimom.
S obzirom na podneblje, najbolje vrijeme za sadnju pekan oraha kasna je jesen, ali i tijekom zimskih mjeseci, kako bi se voćka lakše ukorijenila i adaptirala prije proljetnog rasta. Sadnice visine do 2 metra sade se u jame široke oko 50- 60 cm i duboke 70-90 cm. Ako se sadi pojedinačno stablo, malo dublje kopanje ne predstavlja veći problem, međutim, za veće voćnjake, duboke rupe najlakše je kopati strojno.
Za orijentaciju redova preporučuje se smjer sjever-jug, ili zapad-istok. Razmak između redova, kao i razmak u redovima, predstavlja najveći problem uzgajivačima, jer je pri podizanju nasada neisplativo ostavljati velike razmake dok su voćke mlade, a veći razmaci, od 10 metara i više, između stabala, nužni su da bi se izbjegla skučenost krošnje stabala kad narastu. Zadržavanje početnog, manjeg razmaka, rezultira smanjenim urodom, jer se plodovi razvijaju samo na osunčanim dijelovima krošnje.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNovi Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju
Sljedeći članakDomaće voćne rakije
gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.