Češnjak je ljekovit i ukusan
Češnjak je bio cijenjen kroz povijest kao lijek i prirodni tretman za sve vrste zdravstvenih teškoća.
Posjeduje antivirusna, antibakterijska i fungicidna svojstva, a ujedno je i snažan antioksidans. Sadrži vitamine A, C, B grupe, minerale selen, magnezij, kalij, kalcij i fl avonoide. Također sumporni spoj alicin koji mu daje prepoznatljiv miris, ali i brojna korisna svojstva.
Spoj alicin formira se tijekom usitnjavanja češnjaka, a tijekom kuhanja degradira, pa ga je bolje jesti sirovog. Češnjak je navodno bio razlog prvog poznatog štrajka u ljudskoj civilizaciji. Zato jer su ga za vrijeme gradnje piramida uskratili robovima, što je izazvalo njihovu pobunu. U proizvodnji češnjaka danas dominira Kina, s udjelom od 81% u svjetskoj proizvodnji. Njena ekspanzija je počela potkraj prošlog stoljeća. Europska Unija ima udio od svega 1%, a najveći proizvođač je Španjolska.
Uzgoj moguć u svim krajevima Po prinosima koji se ostvaruju u Hrvatskoj, nalazimo se ispod svjetskog i europskog prosjeka. Ipak, kod proizvodnje češnjaka kvaliteta je bitnija od kvantitete, te je tu prednost domaćih proizvođača. Češnjak preferira uzgoj na lakšim i dobro dreniranim tlima, s visokim sadržajem organske tvari. Naši proizvođači većinom sade autohtone sorte češnjaka, za kojima vlada i velika potražnja. Takav češnjak karakteriziraju ekotipovi koji su slabe prilagodljivosti, što ograničava brzo širenje proizvodnje. Prosječna lukovica domaćih ekotipova ima težinu 30-40 grama, dok selekcionirani bezvirusni kultivari postižu težinu od 70-100 grama.
Biljka je dugog dana koja traži dosta sunca, te ga stoga ne treba saditi na sjenovitim mjestima.
Kultivari i ekotipovi u uzgoju dijele se na tri osnovne grupe:
• jesenski ili ozimi koji se sade na jesen, prezimljavaju, a sljedeće sezone razvijaju vegetativnu masu i krupniju lukovicu;
• proljetni koji su osjetljiviji na niske temperature pa se sade u proljeće. Imaju tanje i uže listove, te sitnije glavice sa većim brojem sitnijih češnjeva
• i srednje rani koji su po svojstvima bliži proljetnim kultivarima, ali su otporniji na niske temperature pa se mogu saditi u jesen i time postići krupnija glavica i veći prinos. Za jesenski uzgoj češnjaka potrebno je 10-12 kg/m2 sadnog materijala, a za proljetni uzgoj 7,5-8 kg/m2.
Uobičajeni prinos koji se postiže u našim uvjetima je 3-6 t/ha. Uz dobre uvjete uzgoja moguće je dobiti do 12 t/ha. Dobar usjev češnjaka daje minimalno 5puta veći prinos od posađene količine. Oko 20% prinosa je potrebno čuvati za budući uzgoj.
Optimalna temperatura za rast listova je 10-15 °C, a na 20-25 °C nastupa zrioba. Za klijanje mu je dovoljno 3-4 °C. Znak nastupajuće berbe je sušenje lišća biljke, a izvađeni češnjak treba čim prije odnijeti s njive, jer mu smeta sunce. Skladištiti ga treba na temperaturama do 2°C, uz relativnu vlagu zraka ispod 70%. Češnjak je potrebno uzgajati u minimalno trogodišnjem plodoredu, jer ne podnosi uzgoj na istom tlu.
Iako je uzgoj češnjaka zbog njegove velike prilagodljivosti moguć u svim krajevima Hrvatske, na našem tržištu postoji veliki nedostatak češnjaka iz domaćeg uzgoja, te ga se većina (90%) uvozi.
Problem je što samo mali broj poljoprivrednika sadi češnjak u većim, tržišnim količinama.
Velika potreba za ručnim radom
Razlog je u nedostatku domaćeg češnjaka za sadnju, kojeg je jako teško nabaviti u dovoljnim količinama. Također u velikoj potrebi za ručnim radom kod ove kulture, što značajno poskupljuje proizvodnju. Stroj za vađenje češnjaka stoji 60.000- 70.000 eura, a pojedinačnom proizvođaču je potreban oko 5 sati godišnje. Stoga je kod ove proizvodnje neophodno udruživanje proizvođača. Sve veća potražnja za domaćim češnjakom rezultirala je udruživanjem proizvođača u Dalmatinskoj zagori i Slavoniji, gdje postoje idealni pedo-klimatski uvjeti za uzgoj ove kulture. Tako je domaći mladi češnjak koji raste u Ljubitovici u okolici Trogira, 2007.g. proglašen najboljim od strane međunarodne fundacije Slow Food, a uzgajivači su se udružili u Udrugu proizvođača češnjaka „Šarac“.
Njihov češnjak, koji se sadi u kasnu jesen (polovicom listopada), a bere početkom srpnja postiže maloprodajnu cijenu od oko 10 €/kg. U Slavoniji djeluje Udruga proizvođača češnjaka Slavonije i Baranje „Slavonski češnjak“. Proizvođači na 1 ha površine ostvaruju prinos do 7 tona češnjaka, koji postiže veleprodajnu cijenu od 30,00 kn/kg. Treba napomenuti da se dio uroda mora ostaviti za sadnju, a najveća potražnja za češnjakom je u studenom i prosincu. Kod ove kalkulacije je potrebno napomenuti da nisu uzeti u obzir troškovi sadnje, vađenja lučica i razdvajanja češnjeva, koji su najveći troškovi ove proizvodnje i na koje proizvođači moraju računati, jer se zbog skupe mehanizacije, a malih proizvodnih površina koje naši proizvođači posjeduju uglavnom rade ručno i značajno poskupljuju proizvodnju.
Prije početka ove proizvodnje treba računati na veliku potrebu za ručnim radom koju treba zadovoljiti kod ove kulture. U trošku mehanizacije sa 70% sudjeluje trošak sortiranja i uvrećavanja češnjaka, koji dio malih proizvođača također radi ručno ili uopće ne radi.
Zbog velike potražnje i prodajne cijene koja se ostvaruje, uzgoj češnjaka svakako ima perspektivu, ali proizvođači moraju biti svjesni da je kod ove kulture neophodno udruživanje proizvođača, koje bi omogućilo zajedničko korištenje mehanizacije, i time uveliko smanjilo troškove proizvodnje, posebno veliku potrebu za ručnim radom koja se javlja kod ove kulture.
