Izbor kultura za postrne rokove sjetve
U postrnoj sjetvi možemo uzgajati veći broj kultura (kukuruz, sirak, stočni kelj, podzemna koraba, krmna repica, uljana rotkva), koje koristimo za različite namjene, i to za proizvodnju zrna i silaže, zelene krme ili za zelenu gnojidbu (sideraciju). Pojedine su kulture, poput heljde i posebice facelije i medonosne. Uzgoj i korištenje postrnog usjeva može trajati do kasne jeseni (pr. stočni kelj za zelenu krmu,) jer se nakon ozimih žitarica kao iduća glavna kultura najčešće sije jarina poput kukuruza ili soje.
Određenu prednost u izboru kulture za uzgoj u postrnim rokovima treba dati vrstama koje dobro rastu i razvijaju se pri višim temperaturama i smanjenoj vlazi tla (sirak, sudanska trava), dok pri uzgoju siderata treba prvenstveno birati kulture s nižom cijenom sjemena (repice). Zaoravanje usjeva za zelenu gnojidbu treba obaviti što kasnije ujesen, kako bismo spriječili brzu razgradnju njihove biljne mase nakon unošenja u tlo. Međutim, treba napomenuti da je uzgoj siderata rijetko gospodarski opravdan, unatoč njihovu povoljnom utjecaju na pedohigijenu tla. Samo u slučaju kad se prvi otkos postrne kulture poput krmne repice iskoristi za zelenu krmu, a tek idući porast unese u tlo, možemo govoriti o gospodarski uspješnoj proizvodnji.
Kukuruz kao postrni usjev
Postrna sjetva kukuruza moguća je za proizvodnju silaže u vlažnijim krajevima na zapadu, a u našim istočnim krajevima moguća je i za proizvodnju zrna, ali je bez natapanja neuspješna u većini godina. Stoga bi za stabilne prinose kukuruza u postrnim rokovima sjetve trebalo osigurati sustav natapanje. Pri uzgoju kukuruza za silažu u postrnim rokovima sjetve treba koristiti hibride iz vrlo ranih vegetacijskih skupina (FAO 100-200), ovisno o tomu siju li se nakon ječma ili pšenice. U povoljnim godinama ti hibridi mogu nakupiti dovoljno suhe tvari (28-30%) pa se mogu izravno silirati. Ako postrni usjev kukuruza namijenjen za siliranje nije nakupio dovoljno suhe tvari u biljci, potrebno je prilikom punjenja silosa dodati biljni materijal koji ima veći sadržaj suhe tvari (npr. sijeno, slamu).
Na malim poljoprivrednim gospodarstvima pri uzgoju kukuruza za zelenu krmu u kasnim ljetnim rokovima ponekad se koristi i sjeme merkantilnog kukuruza. Takav postupak proizvođača smanjuje troškove proizvodnje za cijenu sjemena. Negativan utjecaj lošeg rasta kukuruza zbog “domaćeg sjemena” proizvođač smanjuje sjetvom osjetno veće količine “sjemena”, a kulturu koristi razmjerno rano tijekom vegetativnog rasta.
Agrotehnika proizvodnje
Najvažniji je ograničavajući čimbenik za uzgoj postrnih kultura nedostatak vode, budući da se te kulture uzgajaju u najtoplijem dijelu godine. Stoga je osnovno pravilo da nakon skidanja žitarica treba u najkraćem roku provesti obradu i pripremu tla za sjetvu, jer inače dolazi do značajnih gubitaka vode iz tla evaporacijom (5.000-20.000 l vode/ha u jednom danu). Idealno ratilo za obradu tla je freza, budući da u jednom prohodu obavlja obradu i pripremu tla za sjetvu.
Gnojidba je u pravilu vrlo skromna, zbog razmjerno niskih prinosa koji se mogu ostvariti u postrnim rokovima sjetve. Od glavnih makrohranjiva najvažnija je dušična gnojidba. Količina dušičnih gnojiva iznosi 30 – 60 kg/ha, ovisno o vrsti usjeva, a u pojedinim slučajevima čak nije ni potrebna (pr. pri uzgoju heljde). Gospodarstva koja imaju gnojovku mogu pognojiti tlo količinama 20-25 m3/ha, što isključuje potrebu za mineralnim gnojivima.
Norma sjetve za određenu vrstu usjeva u pravilu je veća 10 – 30 % od one u povoljnijim uvjetima proizvodnje, jer se očekuju osjetno veći gubitci u periodu sjetva- nicanje. Nadalje, sjeme postrnih kultura sije se na donju granicu dubine s koje može normalno i kvalitetno izniknuti, jer je gornji sloj tla prosušen pa bi plićom sjetvom sjeme došlo u nepovoljnije uvjete za klijanje i nicanje. Tlo se nakon sjetve može povaljati rebrastim valjkom radi boljeg kontakta sjemena sa česticama tla, što je osobito važno za kulture sitnog sjemena (stočni kelj, repice).

Prethodni članakVrcanje meda (II.)
Sljedeći članakFerokloroza ili žutica voćaka i vinove loze
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.