Na nekoliko usjeva zaraza je bila veoma jaka, gdje je i preko pedeset klasova na sto kvadratnih metara bilo zaraženo s jednim pa do sedam i više roščića po klasu. Nakon žetve većina roščića završava u prikolici zajedno sa zrnom raži. To znači da će biti upitna uporaba takvog zrnja za prehranu ljudi i životinja. Stoga se preporučuje posjednicima tako zagađenog zrnja da pristupe dodatnom postupku čišćenja kako bi smanjili broj roščića. Roščići glavnice raži u sebi sadržavaju škodljive tvari koji potpadaju pod grupu otrovnih produkata. To su mikotoksin ergocistin i mnogi alkaloidi među inima ergometrin i ergotamin. Ukoliko brašno sadrži samljevene roščiće, a krma sadrži roščiće može doći do zdravstvenih tegoba.
Ljudi koji konzumiraju hranu proizvedenu od brašna zagađenog mljevenim roščićima mogu imati grčeve u želucu kada je trovanje u blažen obliku. Kod jakog trovanja dolazi do pojava otvorenih rana (gangrena) te mogu ostati doživotni bogalji. U najgorem slučaju takvo trovanje može završiti smrću. Upravo to se događalo u srednjem vijeku kada su ljudi jeli kruh načinjen od zagađenog brašna s roščićima glavnice raži. U to vrijeme ovu “bolest” nazivali su “sveta kuga”. Ukoliko se stoka hrani krmom zagađeno zrnje roščićima može doći do poremečaja živčanog sustava, pojava drhtavice, grčeva, proljev, stvaranje otvorenih rana (gangrena) na ekstremitetima, slabljenje apetita, pobačaj, sterilnost, slaba proizvodnja mlijeka, a kod peradi dolazi do tamnjenja kreste, uvijanja prstiju na nogama, kvrgavosti kljuna i drugo.
Uzročnik ove bolesti (stvaranje roščića) je gljiva Claviceps purpirea.
Zaraza klasova raži zbiva se u stadiju cvatnje kada spore ove gljive nošene vjetrom dolaze na njušku tučka. Kroz 24 sata spore kliju i gljiva ulazi u plodnicu i razvija se u njenoj unutrašnjosti. Ubrzo nakon zaraze gljiva stvara mirisnu, mutnu sladunjavu tekućinu u obliku blijedožutih kapljica koje se pojavljuju na površini klasića. Mirisna izlučevina primamljuje kukce kojima se hrane, a istodobno vrše zarazu nezaraženih cvjetova. Spore iz mirisne izlučine šire se i kišnim kapima te međusobnim dodirom pojedinih klasova, koji se njišu uslijed zračnih struja.
Nakon zaraze klasića na klasu se umjesto zrna stvara gusto i čvrsto, rožnato, cilindrično tkivo – roščići (sklerocije). U mlađem stadiju ti su roščići sivoljubičaste, a kasnije tamnoljubičaste ili čokoladne boje. Roščići su nepravilnog oblika i različite veličine, a na svom vrhu nose “čupavu kapu” što predstavlja ostatke osušenih prašnika i tučka. U vrijeme sazrijevanja raži jedan dio roščića ispadne iz klasa na zemlju, a ostatak nakon vršidbe bude pomiješan sa zrnom.
Roščići koji nakon žetve dospiju na ili u tlo tijekom zimskog razdoblja miruju. U proljeće na roščićima razviju se plodna tijela gljive. Po boji tamno – crvene ili ljubičaste okrugle glavice gljiva je dobila ime Claviceps purpurea “crvena glavica”. Za razvoj ove bolesti potreban je izvor zaraze, to su roščići na tlu. Važno je znati da izvor zaraze mogu biti i zaraženi alternativni domaćini, a to su mnoge vrste trava koje rastu po uvratinama i okružuju oranice, kanalima, međama te ne obrađenim oranicama. Izloženost roščića niskim temperaturama tijekom zime potiću njihovo brže klijanje u proljeće. Za klijanje roščića potrebne su temperature od 9 °C do 15 °C, a kad temperature prijeđu 18 °C ne dolazi do klijanja. Veoma važnu ulogu ima i vlaga (relativna vlažnost zraka od 78 %) koja utječe na oslobađanje spora iz plodnog tijela te stvaranju mirisne ljepljive izlučine pune spora nakon zaraze klasića. Hladno i vlažno proljeće produljuje cvatnju raži što pogoduje jačoj pojavi ove bolesti.
