Na okućnici imam posađenu jabuku staru više od 20 godina. Izuzetnih je osobina, kvalitete i okusa. Kako bi je bilo najbolje cijepiti ili posaditi sjemenke i uzgojiti?
ODGOVOR
Ako želite dobiti novu voćku jabuke „istih osobina“ kao ova koju ste bili opisali tada razmnožavanje sjemenom nije način na koji ćete to postići. Naime sjeme je produkt generativnog razmnožavanja te iz njega nećete dobiti identičnu jedinku. Razmnožavanje sjemenom (ili generativno) se najčešće koristi u oplemenjivanju biljaka kad se pokušavaju dobiti novi genotipovi boljih genetskih svojstava ili kod razmnožavanja podloga (sve rjeđe, dok je kod koštičavih voćnih vrsta još aktualno). Ako želite dobiti identičnu jabuku kakvu ste opisali, tada ju je potrebno vegetativno razmnožiti, a kod jabuke je to najbolje cijepljenjem. Možete ju cijepiti na razne načine, a za to postoji obilje literature. Prvo morate imati podlogu, a nju možete ili kupiti u rasadniku (npr. M9 – slabo bujna podloga ili MM106 – srednje bujna podloga) ili ju dobiti iz sjemenke jabuke (sjemenjak). Postoje razni načini cijepljenja: okuliranje, cijepljenje na običan spoj, cijepljenje na engleski spoj itd. Najčešći način cijepljenja je okuliranje. Okulirati se može na budni pup (najčešće proljeće) ili na spavajući pup (kraj ljeta, početak jeseni). Preporuča se ipak okuliranje na spavajući pup jer je veći primitak cjepova. Podloga treba biti debljine olovke. S voćke koja se želi cijepiti uzme se vegetativni izbojak koji bi trebao biti jednake debljine kao podloga. Listovi se maknu, a peteljke ostave. Nakon toga plemka se do postupka cijepljenja zamota u novinski papir koji se navlaži te se stavi u vrećicu i spremi u hladnjak. Prije izvođenja okulacije treba provjeriti pogodnost podloge za cijepljenje. Dođe li do suše, kora se neće lako odvajati od drveta. Zbog toga je dva do tri tjedna prije planirane okulacije potrebno dobro zaliti podloge kako bi se pojačalo kolanje sokova i kora lakše odvajala. Kod okulacije na budni pup važno je obaviti okulaciju tako da ispod okuliranog pupa ostanu dva do tri lista podloge kako bi se okulirani pup lakše primio. Na podlozi se napravi urez u obliku slova T. Prvo se zareže vodoravan rez, a zatim po njegovoj sredini, okomit rez. Važno je zarezati samo koru. S plemke se odreže pup tako da se plemka okrene u suprotnom smjeru u odnosu na voćara. Uz pomoć jezičca cjepljarskog noža razrezana kora se lagano podigne i pod nju se umetne pup. Ako nakon umetanja pupa ostane višak njegove kore, ona se odreže do mjesta vodoravnog reza kako bi pup potpuno i čvrsto nalegao na svoje mjesto. Nakon toga se sve dobro poveže cjepljarskom gumicom. Vezivanje počinje od gornje strane kako stezanjem veziva pup ne bi iskočio iz mjesta, a završava kad se potpuno prekrije cijepno mjesto. Treba paziti da se vezivom ne prekrije pup jer će se oštetiti i neće moći potjerati. Vez treba biti čvrst i bez praznina kako u cijepno mjesto ne bi ušla voda i kako bi se ostvario čvrst kontakt pupa i podloge. Nakon 10 – 14 dana potrebno je provjeriti je li se pup primio. Otpadne li peteljka sama ili na lagani dodir prsta, pup se primio. Ako se okuliralo na spavajući pup tada u proljeće, kad vegetacija krene, odreže se ostatak podloge iznad cijepnog mjesta. Osim na navedeni način, moguće je precijepiti i staru voćku sa željenom plemkom. Tada se cijepi na raskol, isječak ili pod koru.
