Zanima me koje su štete od niskih temperatura na žitaricama, odnosno, kako minusi utječu na ozime žitarice?

ODGOVOR

U svjetskim razmjerima, niske negativne temperature uzrokuju veće gubitke prinosa ozimih usjeva, naročito pšenice, od bilo kojeg drugog nepovoljnog faktora okoline. Ovaj problem je najizraženiji u područjima oštrog kontinentalnog klimata. Tamo zime karakteriziraju jako niske temperature, slabi snježni pokrivač, niske relativne vlage zraka i jaki suhi vjetrovi. Ozime žitarice se značajno razlikuju u otpornosti na niske temperature.

Najotpornija kultura na izmrzavanje je raž čije pojedine sorte mogu izdržati temperature i do -33°C. Zatim slijedi pšenica (do -25°C), pa ječam i zob (do -17°C). Izmrzavanje pojedinih tkiva ili čitave biljke posljedica je formiranja kristala leda u međustaničnim prostorima, a rjeđe u samim stanicama. To formiranje kristala leda je rezultat “isušivanja”, odnosno gubitka vode iz stanica. Što je temperatura okoline niža, to stanice ostaju sa sve manje vode. Stvara se više ledenih kristala u međustaničnom prostoru.

Povećane dimenzije kristala leda u međustaničnom prostoru pritišću stanične stijenke koje mogu popucati To završava uginućem stanica, pojedinih tkiva ili pak cijele biljke. Vanjski znaci izmrzavanja mogu biti vrlo različiti. Biljke pri brzom odmrzavanju gube turgor i postaju mlohave, te na kraju pocrne, požute ili uvenu čuvajući zelenu boju. Ipak, općenito se može reći da izmrzle biljke dobivaju „ofureni“ izgled, jer povrede kloroplasta imaju za posljedicu žućenje listova. Simptomi izmrzavanja na biljci se najprije mogu uočiti na starijim listovima.

Prethodni članakStudiranje i otvaranje OPG-a
Sljedeći članakGdje nabaviti sjeme kupusa?
prof. dr. sc. Zlatko Svečnjak
Zlatko Svečnjak je sveučilišni profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je publicirao 40-tak znanstvenih radova o utjecaju mjera agrotehnike na prinos i kakvoću ratarskih kultura u interakciji s različitim okolišnim čimbenicima. Znanstveno se usavršavao na više eminentnih znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova u inozemstvu. Zlatko Svečnjak je redoviti sveučilišni profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1996., magistrirao 2000., a doktorsku disertaciju obranio 2003. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1996. godine zaposlen je na Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta u Zagrebu. U visokom obrazovanju izvodi nastavu na nekoliko predmeta na preddiplomskim studijim, te na diplomskom i poslijediplomskom doktorskom studiju. Do sada je publicirao 40-tak znanstvenih radova o utjecaju kako intenziteta agrotehnike kao skupa svih mjera agrotehnike, tako i pojedinih agrotehničkih zahvata na prinos, komponente prinosa i kakvoću ratarskih kultura u interakciji s različitim okolišnim čimbenicima. Kao autor ili koautor priopćio je rezultate svojeg istraživačkog rada na više međunarodnih i nacionalnih znanstvenih skupova, a također ima jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu. Bio je voditelj jednog i suradnik na više nacionalna znanstvena projekata, a također je bio suradnik na jednom međunarodnom projektu. Znanstveno se usavršavao na više eminentnih znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova u inozemstvu (University of Western Australia, Rothamsted Research, L'institut national de la recherche agronomique Paris - Grignon, Long Ashton Research Station). Stručna djelatnost Zlatka Svečnjaka ogleda se u nekoliko pozvanih predavanja na stručnim skupovima i više od 80 članaka objavljenih u domaćim časopisima. Aktivno govori engleski, a služi se i francuskim jezikom.