Za iduću sjetvenu godinu planiram posaditi uljnu buču, pa me zanima malo više o uzgoju, koje su dobre pretkulture, kad da sadim i sl.?

ODGOVOR

Zadnjih se godina u nas sve više širi uzgoj uljne buče (Cucurbita pepo L. subsp. pepo var styriaca Grebenšč.) čije sjemenke nemaju ljuske, tzv. golice. Ove sjemenke sadrže 42 – 51 % ulja i 27 – 32 % bjelančevina. Bučino ulje se dobiva prešanjem prženog tijesta bučinih sjemenki u hidrauličnim ili pužnim prešama bez upotrebe kemikalija. Karakterizira ga tamno zelena do crvenkasto-zelena boja zbog čega se popularno naziva “crno ulje”. Uljna buča je jedna od rijetkih kultura koja se može uzgajati bez ili s minimalnom primjenom pesticida i mineralnih gnojiva te sve više postaje zanimljiva ne samo s ekonomskog, već i ekološkog stajališta.

Buča iznimno dobro reagira na organska gnojiva, a vrlo je pogodna za izmjenu u plodoredu što je čini pogodnom za ekološku proizvodnju. U našem uzgojnom području uglavnom su povoljni klimatski i zemljišni uvjeti za uzgoj uljnih buča. Buče su vrlo osjetljive na niske temperature, prestaju rasti pri 6-7 oC, a smrzavaju se na -1 oC. Suša i visoke ljetne temperature vrlo negativno utječu na uljne buče. Postizanje visokih prinosa uvjetovano je dovoljnim količinama vlage u tlu. Najviše vode buče trebaju u fazi intenzivnog rasta, tj. 35 do 45 dana nakon nicanja, u fazi cvatnje i u početku formiranja plodova. Buče vrlo dobro uspijevaju na humusnim, prozračnim, pjeskovito-ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima, neutralne do slabo alkalne reakcije (pH = 6,0 – 7,5). Buče nisu osjetljive na mjesto u plodoredu. Najbolje rezultate ostvaruju nakon šećerne repe, lucerne, crvene djeteline i soje.

Strne žitarice su također dobri predusjevi za buče jer ostavljaju nezakorovljeno tlo i mogućnost pravovremene i kvalitetne obrade tla. U plodoredu pozornost treba obratiti na korištene herbicide u predkulturi, odnosno na njihove rezidue u tlu na koje su buče osjetljive. Osnovna obrada tla za buče obavlja se u jesen, oranjem na 30 – 35 cm dubine. U proljeće, osnovni je zadatak obrade sačuvati zimsku vlagu u tlu. Stoga, kad to dopuste vremenski uvjeti i stanje tla, treba obaviti drljanje (zatvaranje brazde). Neposredno prije sjetve obavlja se predsjetvena priprema tla sjetvospremačem ili kombiniranim oruđima, do 5 cm dubine. Ovisno o sadržaju hraniva u tlu i očekivanom prinosu, na srednje plodnom tlu buče bi trebalo gnojiti s 80 – 120 kg/ha N, 120 – 150 kg/ha P2O5 i 180 – 220 kg/ha K2O.

U jesen treba zaorati 25 – 30 t/ha zrelog stajskog gnoja, 3/4 fosfora i kalija te 1/3 dušika. Preostala količina fosfora i kalija te 2/3 dušika primjenjuju se u proljeće pri predsjetvenoj pripremi tla. Prihranjivanje uljnih buča je opravdano samo na lakšim pjeskovitim tlima. Uljne buče se siju između 25. travnja i 10. svibnja, tj. kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. U vrijeme sjetve temperatura tla na dubini 5 cm treba biti iznad 12 oC. Ubiranje sjemenki obavlja se potkraj rujna, tj. kad više od 90 % plodova poprimi karakterističnu žuto-zelenu boju. Da bi postigli visoki postotak ulja u sjemenkama, plodovi moraju biti potpuno zreli. 

Prethodni članakZaštićeni račun za isplatu odštete za svinje
Sljedeći članakZapočela isplata potpore poljoprivrednim proizvođačima za ublažavanje posljedica prirodnih nepogoda nastalih u 2023. godini
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).