Crveni kukuruz se široko uzgaja i konzumira diljem andske regije Južne Amerike, uglavnom u Peruu, Ekvadoru, Boliviji i Argentini. U Južnoj Americi ekstrakti crvenog kukuruza široko se primjenjuju u bojanju domaćih slastica i napitaka poput chicha morada i mazamorra morada, popularnog pića i deserta pripremljenog od crvenog kukuruza. U davna vremena smatrao se svetim. Potrebno je naglasiti da crveni kukuruz sadrži više proteina od bijelog ili žutog kukuruza. Antocijan, pigment od kojeg je zrno kukuruza crveno, antioksidativni su flavonoidi koji štite mnoge tjelesne sustave. Osim klorofila, antocijani su vjerojatno najvažnija skupina vidljivih biljnih pigmenata. Antocijani imaju protuupalna svojstva, djeluju na živčani sustav.
Zrno crvenog kukuruza sadrži u usporedbi s uobičajenog žutog ili bijelog kukuruza puno više antioksidansa. U brojnim studijama pokazalo se da fenolni spojevi iz zrna crvenog kukuruza imaju snažna antioksidativna, protuupalna, antimutagena, antikarcinogena i antiangiogenezna svojstva. Otkriveno je i da poboljšavaju bolesti životnog stila, poput pretilosti, dijabetesa, hiperglikemije, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti, na temelju njihove snažne antioksidativne moći koja uključuje poboljšanje biokemijske regulacije. Uz obećavajuće dokaze iz studija na stanicama i životinjama, ovaj bogati izvor spojeva koji promiču zdravlje zaslužuje dodatnu pozornost. Sve kako bi se bolje razumio njegov potencijalni doprinos zdravlju ljudi.
Intenzivna boja crvenog kukuruza privukla je također pažnju prehrambene industrije jer bi moglo poslužiti kao izvor alternativa sintetičkim bojama. Sorte crvenog kukuruza pored povoljnih (povećane antioksidacijske vrijednosti) imaju niz nepovoljnih agronomskih svojstava. To su nizak prinos zrna, visoki postotak poleglih i slomljenih biljaka itd.
Foto: Unsplash
