Med od uljane repice nema trgovačku vrijednost kao ostale vrste, međutim pčelari svake godine sele pčele na pašu na repicu. Kolika je njegova vrijednost?
Uljane repice (Brassica L.) spadaju u red krstašica i sve su medonosne biljke. Postoje ozime i jare uljane repice. Ozime repice siju se u kolovozu i cvatu u travnju pa znaju stradati od proljetnih mrazeva. Jare sorte cvatu nešto kasnije i slabije mede od ozimih. Uzgajaju se kao stočna hrana ili kao sirovina za proizvodnju ulja. Sjemenke se još koriste u mješavinama zrnja za ishranu ptica ili ribičkim mamcima. U posljednje vrijeme ulje dobiveno od uljane repice dobiva na značenju kao jedna od zamjenica naftnih derivata, “biodizel” ili se koristi kao biorazgradivo ulje za podmazivanja (npr. lanaca motornih pila).
Zbog toga su lijepa žuta polja uljane repice sve prostranija. Cvatnja uljane repice traje oko 3 tjedna i u jako povoljnim vremenskim prilikama pčele mogu sakupiti i do 20 ili čak 30 kg meda za vrcanje. Ako prilike nisu tako izuzetne da bude meda za vrcanje pčele se u pravilu na njemu dobro razviju. Med od uljane repice je svijetlo žut, a nakon vrcanja poprima sivkastu boju. Okusom podsjeća na repičino ulje. Nakon vrcanja vrlo se brzo kristalizira te spada u lošije vrste meda. Zbog toga nema ekonomsku važnost kao samostalan proizvod već je vrlo bitan za proljetni razvoj pčelinjih zajednica i najčešće selećim pčelarima omogućava dobivanje jakih zajednica koje odlično mogu iskoristiti predstojeće glavne paše, a bez dodatnog prihranjivanja i na neki drugi način “umjetnog” poticanja razvoja zajednica.
