Poznata je izreka da „na mladima svijet ostaje“, ali to je logično, očekivano, uz uvjet da imamo dovoljno mladih. Udio mladih nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj je oko 15% ukupnog broja nositelja, što je iznad europskog prosjeka. Kod mladih nositelja prevladavaju muške osobe, a udjel žena je zanemariv, slično kao i na razini EU gdje žene čine oko 3%. U Hrvatskoj su prisutne razlike po županijama te npr. u Virovitičko-podravskoj udio mladih nositelja je preko 20%, dok je u drugim znatno manje.
Poljoprivreda i ruralni prostor su prošli, a neki i dalje prolaze, proces deagrarizacije i deruralizacije. Posljedice su propadanje proizvodnih resursa, prvenstveno poljoprivrednih površina, zatim gospodarskih zgrada, strojeva i opreme, gašenje gospodarstava te nakon toga i nestajanje cijelih naselja. Ovaj scenarij je posebno prisutan u državama gdje se na vrijeme nije dogodila decentralizacija društveno-gospodarskih aktivnosti. Sama se poljoprivreda nije tehničko-tehnološki i organizacijski prilagodila novim prilikama i/ili izazovima.
Osim smanjenja ukupnog pučanstva, dolazi i do narušavanja njegovih glavnih demografskih obilježja od kojih je najznačajnije smanjenje prirodnog prirasta, što ograničava mogućnost generacijske obnove poljoprivrednih gospodarstava. Uz to, kao značajan problem se javlja i sporiji proces prijenosa vlasništva gospodarstva sa starijih na mlađe. Ovo nije samo specifičnost Hrvatske, nego i drugih, čak ekonomski i poljoprivredno razvijenijih država EU. Zbog toga su značajne mjere i potpore ZPP EU usmjerene mladima do 40 godina, s ciljem razvitka održivih i konkurentnih poljoprivrednih gospodarstava.
Glavni pokretač migracija mladih je poljoprivredni dohodak, ali su prisutni i drugi socioekonomski elementi koji potiču mlade na odlazak iz ruralnih područja. Na poljoprivredni dohodak, agregatno, utječe stanje u kojemu se poljoprivreda nalazi.
Problemi ili izazovi?
Hrvatska je poljoprivreda fragmentirana na manji broj proizvodno i tržno jakih proizvođača te veliki broj manjih, koji po nekima, postaju uteg ukupnog poljoprivrednog razvitka.
Jedan od značajnih problema hrvatske poljoprivrede je njena niska produktivnost zbog zastarjele tehnologije, nedostatka ulaganja u mehanizaciju kao i u istraživanje. Za značajniji poljoprivredni iskorak je potrebna i nova, kvalitetnija zemljišna politika koja bi potakla okrupnjavanje i poslovno povezivanje proizvođača s ciljem korištenja suvremenih tehnologija i agrotehničkih mjera, što bi u konačnici dovelo do povećanja obujma poljoprivredne proizvodnje. Veliki problem predstavlja mala poslovna povezanost proizvođača, njihov pojedinačno otežan pristup financijskim sredstvima te sve veći rizik ulaganja.
Prisutan je i nedostatak manjih, suvremenih skladišnih i preradbenih kapaciteta. Tržna otvorenost izložila je domaće proizvođače proizvodima iz uvoza, često sumnjive kakvoće i po dampinškim cijenama, što otežava plasman domaćih proizvoda. Zadnjih godina osjećaj je prekomjerne birokracije što umanjuje efekt raspoloživih mjera ZPP. Posljedica svega je niska samodostatnost u proizvodnji hrane, ogroman vanjskotrgovinski deficit koji se poveća te sve ozbiljnija upozorenja da se s povećanim uvozom čuva proizvodnja i dohodak proizvođača drugih država. Ovakvo nepovoljno okruženje potiče odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz ruralnih područja, uz povećanje prosječne dobi naših poljoprivrednika.
Mnogi kao najveći uzrok problema navode neke financijske barijere koje potiču mlade u odustajanju od poljoprivrede i odlazak s gospodarstva te često i sa sela.
Nedostatak kapitala
Primjetan je nedostatak početnog kapitala za pokretanje ili proširenje OPG-a. To posebno pogađa one koji ne nasljeđuju gospodarstvo od roditelja te osim želje, znanja i ideje, sve ostalo moraju kupovati. Općenito su visoki troškovi ulaganja u zemljište, opremu i mehanizaciju, koje mladi često ne mogu sami financirati. Često su komplicirani i administrativno zahtjevni procesi za dobivanje potpore i/ili bespovratnih sredstava, što umanjuje pristupačnost financijskih poticaja. Nedostatak je likvidnosti i veliki su problemi s redovitim novčanim tijekom zbog sezonalnosti proizvodnje i često niskih tržišnih cijena. Zbog toga je prisutna nesigurnost prihoda jer poljoprivreda ovisi i o prirodnim uvjetima i tržišnim promjenama. Sve su veći troškovi radne snage, koje stalno nedostaje.
Prisutan je ograničen pristup kreditima zbog nedostatka jamstava i visoke percepcije rizika bankarskih institucija prema mladim poljoprivrednicima. Kod mladih je velika potreba za dugoročnim ulaganjima s povratom koji nije odmah vidljiv, što može dovesti do brzog odustajanja. Nedostatak je financijskih instrumenata prilagođenih mladima, koji bi olakšali investicije i omekšali startne prepreke. Veliki su financijski rizici povezani s klimatskim promjenama i nepovoljnim ekonomskim uvjetima koji dodatno ugrožavaju stabilnost prihoda. Kombinacija navedenih financijskih prepreka znatno otežava mladima održavanje i razvoj OPG-a te često vodi do odluke o odustajanju odnosno napuštanju poljoprivrede.
Ako se zanemare navedeni problemi, važno je postaviti okvir djelovanja države za veću uključenost mladih u poljoprivrednu djelatnost odnosno detektirati njihovu važnost za budući poljoprivredni i ruralni razvoj
Mladi u poljoprivredi su jamac dugoročne održivosti, ali i konkurentnosti djelatnosti kako danas još više u budućnosti. Time se čuva prehrambena sigurnost i ruralni prostor. To je vrlo važno jer povijest pokazuje veliki značaj poljoprivrede i popratnih djelatnosti za ukupan ekonomski rast i razvoj. Vrlo često je poljoprivreda temelj za razvitak dopunskih i dodatnih djelatnosti na gospodarstvu i u ruralnom prostoru. Mladi uobičajeno donose nove tehnologije, znanja i inovativne pristupe poljoprivredi, što doprinosi njenoj ekonomičnosti i učinkovitosti.
Poljoprivredna proizvodnja je prilika za one koji žele biti samostalni u gospodarskoj aktivnosti te samostalno odlučivati što, koliko i za koga rade odnosno proizvode. Moguće je kombinirati poljoprivredu s drugim poslovima, osiguravajući stabilniji prihod sebi i obitelji. Ipak, za zajednicu je najvažnije da ostanak mladih pomaže u sprječavanju depopulacije ruralnih područja i jačanju lokalne zajednice, jer odlazak jedne mlade osobe dugoročno je višestruki manjak zbog izostanka reprodukcije.
Pred mladima je mnogo prepreka za njihovo značajnije uključivanje u poljoprivrednu proizvodnju, odnosno ostanak na gospodarstvu. Neke prepreke su objektivne, specifične za poljoprivredu, a neke su doživljajne odnosno perceptivne.
Je li mladima mrzak fizički rad?
Poljoprivreda se najčešće se povezuje s puno više fizičkog rada i općenito više napora nego u mnogim drugim djelatnostima. Čak i kod visoke razine tehničke opremljenosti i „industrijske, zatvorene proizvodnje“. Osim toga, u početku se ostvaruje i niži i neizvjesniji dohodak u odnosu na druge sektore. Poljoprivredna proizvodnja, posebno na otvorenom, uveliko ovise o prirodnim uvjetima i klimatskim promjenama, što stvara osjećaj velike nesigurnosti. Nesigurnost je pojačana i nestabilnošću cijena i tržišnih uvjeta koji su često izvan utjecaja samih proizvođača.
Poljoprivredno tlo je još uvijek nezamjenjivo u većem dijelu poljoprivredne proizvodnje, te se mladi susreću s problemom nasljeđivanja površina odnosno gospodarstva, ali i s visokom cijenom zemljišta, kod zakupa odnosno kupnje. Mnogi mladi, barem u početku, imaju problema s nedostatkom adekvatne mehanizacije, tehnologije i nemogućnošću korištenja suvremenih inovacija u poljoprivredi. Ništa manji problem su administrativne prepreke u korištenju potpora i drugih financijskih sredstava, posebno potrebnih za investicije.
Mnogi mladi imaju nedostatak motivacije jer se poljoprivreda ne percipira kao perspektivno ili privlačno zanimanje. Zbog toga se javljaju problemi u obiteljskim odnosima s obzirom na očekivanja u okviru obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Za dio mladih veliki problem je i nedovoljna infrastrukturna opremljenost ruralnih područja, uključujući lošu dostupnost osnovnih komunalnih usluga i socijalne potpore.
Potpore za ulazak i opstanak na tržištu
Česte su rasprave o potporama u poljoprivredi, njihovoj ulozi i ouputi koji se generiraju. Po nekima, potpore umrtvljuju kreativnost i ukupnu gospodarsku aktivnost te iskrivljuju tržne zakonitosti. Po drugima, bez potpora mnogi bi proizvođači odustali, naročito oni s manjom proizvodnjom.
Za početnike na OPG-u najvažnije su potpore koje omogućavaju pokrivanje početnih ulaganja bez zaduživanja i koje su prilagođene potrebama mladih poljoprivrednika. Takve mjere znatno povećavaju mogućnost uspješnog ulaska i opstanka na tržištu poljoprivrednih proizvoda.
Financijske potpore mladi poljoprivrednici koriste da bi djelomično ili u potpunosti pokrili ulaganja u nabavku neophodnih inputa za funkcioniranje svoga gospodarstva. Navedimo samo neke od mogućnosti.
Potpore se mogu iskoristiti za nabavu stočnog fonda, jednogodišnjeg i višegodišnjeg bilja, sjemena i sadnog materijala, ali i podizanje novih i restrukturiranje postojećih višegodišnjih nasada. Vrlo često su potrebne kod kupnje, izgradnje i opremanje zaštićenih prostora i objekata, uključujući objekte za preradu, prodaju i prezentaciju vlastitih proizvoda, uključujući i troškove marketinga. Neki ih koriste za kupnju poljoprivredne mehanizacije i gospodarskih vozila, ali i za uređenje i poboljšanje kvalitete poljoprivrednog tla. Važno je stalno stjecanje stručnih znanja u proizvodnji, preradi te poslovanju samog gospodarstva, za što se mogu iskoristiti ciljane državne potpore. Mlađi su skloniji stalnom usavršavanju i primjeni npr. digitalizacije u svome poslovanju. Ali tu su i druge potpore o čemu se više informacija može pronaći na stranicama Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Mjere potpore poljoprivredi i dohotku često nisu dovoljne za odluku mladih da ostanu i žive u ruralnom prostoru. Zbog toga je re-deagrarizacija i re-depopulacija ruralnog prostora mnogo širi problem nego što ga neki spominju. On je često i međuresorni jer zahtijeva aktivniju ulogu više ministarstava, države, ali i lokalne uprave i samouprave u provođenju određenih projekata.
Početkom studenog, u Zagrebu uručeno je 63 ugovora mladim poljoprivrednicima, ukupne vrijednosti 4,8 milijuna eura, a sveukupno je na adrese korisnika odaslano 83 ugovora u vrijednosti 6,2 milijuna eura.
Na natječaj za intervenciju 75.01 „Uspostava mladih poljoprivrednika“ ukupne alokacije od 50 milijuna eura, prijavilo se 900 poljoprivrednika. Do sada je ugovoreno 104 korisnika s ukupnim iznosom ugovorene potpore od 7,8 milijuna eura. Ukupna vrijednost dodijeljenih ugovora iznosila je više od 6,2 milijuna eura, a maksimalni iznos potpore je 75 tisuća eura po korisniku.
Ovdje, među vama, danas vidimo najbolje što hrvatska polja i sela imaju, a to su ljudi koji nisu čekali da im drugi donesu budućnost, nego su je odlučili sami stvoriti, svojim rukama i svojim žuljevima, poručio je ministar Vlajčić okupljenima i dodao da mladi koji ulažu u proizvodnju hrane, stočarstvo, nove nasade, povrćarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo potvrđuju da se na hrvatskoj zemlji može živjeti ponosno i dostojanstveno.
Kroz prethodno programsko razdoblje iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. (2022.) za tip operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“ raspisana su četiri natječaja u vrijednosti većoj od 99 milijuna eura. U okviru svih natječaja odobreno je 1.720 potpora za mlade poljoprivrednike u ukupnom odobrenom iznosu potpore od 79 milijuna eura.
Kvaliteta infrastrukture
Ruralni prostor se mora kvalitetom infrastrukture približiti urbanim središtima. Zbog toga je neophodna kvalitetna komunalna infrastruktura, uključujući sustave vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Uz to je potrebna izgradnja i rekonstrukcija nerazvrstanih cesta kako bi se osigurala bolja prometna povezanost ruralnih područja. Potrebno je stalno ulaganje u lokalne temeljne usluge za ruralno stanovništvo, poput dječjih vrtića, škola, trgovina, tržnica, društvenih domova, kulturnih i sportskih objekata, vatrogasnih domova te zona za rekreaciju i kulturne aktivnosti. Zbog starenja populacije nužna je veća dostupnost kvalitetnih zdravstvenih i socijalnih usluga.
Pokrenut je davno predlagan program stambenog zbrinjavanja za mlade obitelji u ruralnim područjima, kojima se dodjeljuju sredstva za obnovu i kupnju kuća, čime se rješavaju stambeni problemi i potiče njihov ostanak u selu.
Veliku ulogu ima i razvoj ruralnog turizma, kreativnih i dodatnih djelatnosti te digitalizacija sela, čime se stvaraju nove prilike za zaposlenje i ne poljoprivredno poduzetništvo. Zbog toga je važno kreiranje lokalnih i nacionalnih politika usmjerenih na sprječavanju iseljavanja i jačanje društvene infrastrukture koja privlači mlade, kao i poticanje njihova uključivanja u donošenje za njih važnih odluka.
Sve navedeno treba biti usmjereno na poboljšanje kvalitete života i socioekonomskih uvjeta u ruralnim područjima kako bi mladi ostali i razvijali svoje potencijale upravo tamo, sprječavajući daljnju depopulaciju sela.
Mnogi priliku vide za mlade iz urbanih središta, ali i za mlade iz iseljeništva koji bi donijeli širok spektar vještina i znanja koja su danas ključna za uspjeh u poljoprivredi. Jer osim osnovnog agronomskog znanja, važna su i druga kao i posebne vještine jer poljoprivreda više nije način života nego i profitna djelatnost.
Mnogi od njih su oskudni u praktičnim znanjima vezanim za poljoprivredu kao i u znanju poljoprivredne regulative i poticajnih politika. Često imaju i manjak sposobnosti za rukovanje različitim poljoprivrednim strojevima i tehnologijama, ali dolaze s dovoljno digitalne pismenosti, posebno u upotrebi digitalnih alata za upravljanje proizvodnim procesima. Mnogi koji se odluče na poljoprivredni izazov posjeduju poduzetničke vještine, uključujući financijsku pismenost, pregovaračke sposobnosti i razumijevanje tržišta. Oni donose organizacijske i komunikacijske vještine te spremnost na inovacije i veću prilagodbu promjenama. Poznavanje engleskog jezika mnogih je prednost za praćenje svjetskih trendova, tehnologija i bržeg međunarodnog umrežavanja. Sve to mladim iseljenicima i onima iz urbanih središta pruža priliku za uspješan povratak ili razvoj suvremenih i konkurentnih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj.
Preporuke mladima koji se žele baviti poljoprivredom
Na kraju se postavlja pitanje koje su to posebne prilike za mlade u poljoprivredi, osim već tradicionalnih kao što su proizvodnja pšenice i kukuruza.
Za mlade poljoprivrednike koji kreću od početka ili žele mijenjati proizvodnu strukturu, priliku vidimo u ekološkoj, organskoj, poljoprivredi kao rastućem sektoru s potražnjom i većim prodajnim cijenama. Prilika je i u proizvodnju voća i povrća, uključujući proizvodnju u zaštićenom prostoru kao i vinogradarstvo, gdje postoji mogućnost primjene šireg spektra inovacija, ali i dodatne prerade, kao što je vino. Zanimljivo je usmjerenje na uzgoj neobičnih kultura ili egzotičnog voća, kao što imamo primjere uspješnih mladih proizvođača.
Općenito, za sve poljoprivrednike je potreban iskorak prema proizvodnjama s većom dodanom vrijednošću, najčešće prerađevina iznimne kakvoće i cjenovno višeg razreda.
Naša preporuka mladim poljoprivrednicima za pokretanje poljoprivrednog projekta je da idu korak po korak pri čemu je potrebno:
- Dobro osmisliti ideju i viziju projekta, za početak prilagođenog lokalnim uvjetima i tržištu.
- Provesti analizu tržišta i potražnje za željenim proizvodima.
- Odabrati poljoprivredni proizvod ili skupinu s potencijalom rasta.
- Izraditi detaljan poslovni plan s financijskim projekcijama, posebno planom ulaganja.
- Procijeniti potrebne resurse: zemlju, opremu, radnu snagu i odgovarajuću tehnologiju.
- Osigurati zemljište, a ako nema vlastitog onda do njega doći kupnjom ili zakupom.
- Istražiti i aplicirati na dostupne državne i EU fondove te potpore, posebno one za mlade.
- Pripremiti kompletnu dokumentaciju za prijavu na sadašnje i očekivane natječaje.
- Nabaviti kvalitetne inpute potrebne za proizvodnju.
- Organizirati infrastrukturu i logistiku za proizvodnju, čuvanje, preradu i distribuciju.
- Primijeniti suvremene i održive tehnologije u proizvodnom procesu.
- Osigurati si profesionalnu edukaciju za razvoj potrebnih kompetencija.
- Pokrenuti proizvodnju i pratiti ključne pokazatelje uspješnosti.
- Upravljati financijama i poslovnim procesima kako bi se maksimizirala iskorištenost resursa.
- Kontinuirano pratiti tržišne trendove, konkurenciju i prilike za širenje poslovanja.
Ovo je naša preporuka po poznatoj „tri puta mjeri, jednom reži“. Svjesni smo da je veliki jaz između teorije i prakse odnosno života.
