–Klimatske promjene drastično utječu na sorte jabuka koje su do sada kraljevale u Međimurju jer one to ne mogu podnijeti, a i potrošači žele slađe i kompaktnije plodove, kaže Marko Dobranić, jedan od vodećih mlađih voćara u Međimurju.
Prođete li Međimurjem vidjet ćete intenzivne radove u pojedinim starim voćnjacima te nekoliko novih. Aktivnosti su započele ujesen prošle godine kad je u međimurskim voćnjacima izmješteno (porušeno) na tisuće stabala jabuka, a sada se na njihova mjesta sade nove voćke, a na žalost veći dio će ostati zapušten ili zasijan novim kulturama. U Gornjem Zebancu u Općini Selnica u Međimurskoj županiji u sadnji smo zatekli Marka Dobranića, uglednog voćara mlađeg naraštaja, koji pod jabukama ima nešto više od četiri hektara voćnjaka. Marko je posao preuzeo od svojeg oca FranjeDobranića, pionira modernijeg međimurskog voćarstva. Vrlo je stručan, revan, temeljit i zaljubljen u jabuke i voćarstvo općenito, prava osoba za razmatranje stanja i promjena u voćarstvu, poglavito u proizvodnji jabuka.
Idared i zlatni delišes odlaze u povijest
–Vidite, klimatske promjene naveliko su poremetile, da tako velim, mir u našim voćnjacima. Dvadesetak godina međimurski voćari, ali istim žarom i slavonski, pa i drugi, sadili su sorte koje su im preporučivali agronomi, rasadničari, i trgovački lanci. I sve je to manje-više štimalo, no posljednjih nekoliko godina u voćnjacima su se pojavile nove bolesti, novi nametnici i štetnici, novi korovi, koji su svojim ‘djelovanjem’ smanjivali prinose, pa u dosta velikom dijelu i u kakvoći plodova. Stradavala su i stabla, a zaštitna sredstva postala su sve manje djelotvorna. Tako su voćnjaci bili puni i prepuni idareda, gale, zlatnog delišesa, jonagolda, pink lady, elstara, pinove i druge, a voćari i potrošači su bili uglavnom zadovoljni, ne i prezadovoljni cijenama, kaže Marko i usput polaže nove sadnice topaza u dobro pripremljeno tlo.
Topaz i florina sada će kraljevati
Bolesti i nametnika bilo je i još ih i sada ima, što je utjecalo na oboljenje stabala i plodova, pa su mnogi voćari gubili borbu s njima te su iskopali nasade i više se nisu bavili voćarstvom. Kakvoća plodova nije baš zadovoljavala potrošače, mlađe uzraste koji žele slađe jabuke.
–Vremenski uvjeti utjecali su na kakvoću, odnosno svojstva plodova na koje su potrošači bili naučeni. Mnogi su nam govorili i govore kako su jabuke ‘repaste’, kako imaju okus stočne repe, gotovo bez sladora i poput brašna su. I u pravu su, uglavnom. Istaknut ću primjer sorte gala, koja je počela biti vrlo osjetljiva jer su jednostavno nestale ljetne hladne noći te ona nije mogla prikupiti niti zadržati svoja svojstva, boju i okus. To su samo dva razloga zbog kojih smo mi iskopali oko četiri tisuće voćaka spomenutih sorti i započeli sadnju novih, koje su otpornije na vremenske promjene, a držanjem u adekvatnim skladištima zadržavaju osobitosti, slatkost i boju. Sigurno je i kako ćemo saditi samo kasnije sorte, jer pokazalo se kako rane i rano kasne više ne prolaze, tvrdi Marko.
Imali smo tisuću hektara voćnjaka, a sada tristo i ostali bez sajma
–Ne spadam među kritičare svega i svačega, no ne mogu biti neosjetljiv na politiku naše države, u prvom redu na poljoprivrednu i trgovinsku. Država, sve Vlade do sada u našoj Hrvatskoj na strani su uvoza, a mi domaći smo u zapećku, opterećeni mnogim uvjetima, propisima i nadzorima. Trgovine i trgovački lanci prepuni su uvoznih, uglavnom poljskih, talijanskih i srpskih jabuka koje su sumnjive kakvoće. Nedavno sam imao prigodu vidjeti kako se u prodaji nalaze jabuke iz Poljske proizvedene 2017. godine. Naravno, ljepše, bez piknjice, ali bez boje i okusa. Ali, cijena niska, preniska u odnosu na domaće i samim time dostupna kupcima. Odgovorno tvrdim kako su naše međimurske jabuke, a i ostale u Hrvatskoj u odnosu na uvozne super kvalitetne, zdrave i ukusne. Potrošači bi trebali tome dati veći značaj, jer, tvrdim kako pola kilograma naše jabuke vrijedi više nego četiri kilograma uvozne.
–Dakle, odnos države prema agraru, ali i potrošači mogu puno toga učiniti za zajednički boljitak. Vidite, u Međimurju je pred kratko vrijeme pod jabukama zasađeno bilo više od tisuću hektara zemljišta, a danas jedva tristotinjak hektara, Uz to, imali smo dvije voćarske udruge, sada imamo samo jednu, koju na okupu drži Mladen Dobranić, iskusan i kvalitetan voćar koji je poput ‘matice’ u pčelinjaku. Imali smo Međunarodni poljoprivredni sajam u Donjem Kraljevcu, kojeg je aktualna županijska vlast jednostavno ukinula. Više toga u međimurskoj poljoprivredi nije dobro, ali to političari koji imaju elemente za pomoći ne zanima.
–Pored toga nema radne snage, pa vidite sada u sadnji kao i u berbi rade stariji ljudi, umirovljenici i prijatelji. Mlade to ne zanima, jer lakše im je biti ‘na špici’ u nekom gradu, na društvenim mrežama, nego u voćnjaku. Novinari i fotoreporteri radije odlaze na šetnice, špice, partije i to fotografiraju, objave, čitatelji probave, a nema potrebe obuću čistiti od zemlje i trave. Ja osobno ću se voćarstvom baviti dok budem živ i dok budem mogao raditi, odlučan je Marko Dobranić, mladi voćar iz Gornjeg Zebanca koji s nekolicinom svojih vršnjaka ima kvalitetne voćke i odlične plodove.
Smrdljivi martin je novi, agresivan štetnik
Treba pohvaliti i što dosta jabuka daje Caritasu, Županijskoj bolnici, vrtićima i školama. Višak pretvara u odličan jabučni ocat, prati novosti u voćarstvu i nije zadovoljan kako javna televizija i radio HRT prate i prikazuju stanje u poljoprivredi. Razgovarali smo i o sve većem broju štetnika u voćnjacima, a prije dvije godine najokrutniji je postao smrdljivi martin, što nam je ustvrdio i Marko Mesarić, koji u blizini Dobranićevog ima plantažu badema, a urod su mu prošle godine prepolovili. Već nakon cvatnje oštećujući ljusku, a potom i plod.
Foto: Stjepan Mesarić
