Hobisti smo s 350 trsova i posipali smo pepeo ispod svakog trsa. Ostatak pepela sipamo ispod voćaka, je li to ispravno?
Općenito gledajući – niste pogriješili. Međutim, potrebno je naglasiti nekoliko činjenica. Pepeo koji nastaje izgaranjem drvenih materijala pogodan je za primjenu u poljoprivredna tla, pa tako i vinograde. Pogodan je zbog sadržaja hraniva, prvenstveno fosfora, kalija, kalcija te nekih mikroelemenata, ali i zbog svoje alkalne reakcije koja podiže pH vrijednost tla.
Međutim, treba pripaziti o kakvom je tlu riječ. Odnosno, njegova je primjena pogodna za kisela tla, kako bi se pH vrijednost tla približila neutralnoj. Zbog navedenog, ako je vinograd/voćnjak podignut na alkalnom tlu, nije preporučljivo dodavati pepeo. To je iz razloga kako se pH vrijednost ne bi dodatno podizala. Također i kako ne bi došlo do otežanog usvajanja hraniva i fizioloških poremećaja na vinovoj lozi ili drugim kulturama. Svakako, ako pH vrijednost tla to dopušta, dobro je primijeniti pepeo u gotovo svim poljoprivrednim kulturama, osim u uzgoju onih koji traže kisela tla poput borovnice.
Primjenom pepela u tlo vraćamo vrijedna hraniva koja bi se u protivnom nepovratno izgubila. Nakon posipanja po vinogradu/voćnjaku ili bilo kojem drugom nasadu, bitno je voditi računa o arhitekturi korijena biljke koja se uzgaja. Također, ne treba posipati neposredno uz deblo jer se tamo ne nalazi korijen. Potrebno je pratiti vanjske rubove krošnje voćke, odnosno odmaknuti se barem 30-ak centimetara od trsa. Poželjno je pepeo nakon posipanja po površini tla unijeti u tlo na dubinu na kojoj nalazimo korijen kako bi biljci olakšali usvajanje. To činimo iz razloga što nisu sva hraniva jednako mobilna/topiva i ne usvajaju se na jednak način. Pozdravljam i pohvaljujem primjenu pepela u nasadima. Međutim, ne bi bilo na odmet odraditi analizu tla i utvrditi koja mu je pH vrijednost.