Na moru se suše biljke koje dugo održavam. Kod lavande (tj. lavandina) je prvo krenulo iz unutrašnjosti biljke prema van i bili su sivi listovi. Na kraju se posušila gotovo cijela biljka. Sad me počelo brinuti jer je počeo žutiti ružmarin koji je do nedavno bio zelen, a isto se dešava s pitosporom. Pomislio sam da nedostaje neki element, ali bojim se da nije to jer na inače kamenom tlu i bez previše kiše je dovoljno što povremeno zalijem biljke tekućim gnojivom.

ODGOVOR Zbog globalnih klimatskih promjena i širenja nekih uzročnika bolesti (i štetnika) od početka novog milenija bilježi se masovnije propadanje lavande, najprije u Francuskoj (primjerice, u razdoblju 2003.-2010. propalo oko polovica francuskih nasada lavande), a zadnjih godina sličnu pojavu bilježimo u našoj zemlji (naročito na otoku Hvaru). Uzroci propadanja lavande su neživog i živog podrijetla. Prema francuskim podatcima glavni razlog masovnog propadanja lavande u posljednjih 20-ak godina je uzročnik bolesti iz skupine fitoplazma (bakterijama slični organizmi koji začepljuju žilno staničje biljke). Fitoplazme se aktivno šire zaraženim biljnim materijalom i kukcima iz skupine cikada (cvrčci).

Sušenje u bilo koje doba godine

Ovaj uzrok propadanja lavande u Francuskoj je sličan propadanju vinograda od fitoplazmatske zlatne žutice (Grapevine Flavescence dorée). Simptomi propadanja na starijim biljkama lavande (lavandina) se očituju kao djelomično ili potpuno sušenje nadzemnog dijela. Izdanci s listovima i cvjetnim klasovima poprimaju sivu boju. Ponekad iz odrvenjelog dijela stabljike izbijaju novi, mladi izdanci koji su “klorotični” (svjetlo zelene ili žućkaste boje). Biljke se ne oporavljaju. Sušenje i propadanje biljaka se javlja u bilo koje doba godine. Mlade biljke uglavnom potpuno propadaju: poprimaju smeđe-sivu boju i nema regeneracije. Istraživanja provedena od strane Hrvatske agencije za poljoprivredu, hranu i selo potvrđuju samo u jednom nalazu pojavu fitoplazmoze lavande (na otoku Hvaru). Također, potvrđeni su i neki drugi uzročnici bolesti koje dovodimo u vezu s naglim i prijevremenim sušenjem biljaka.

To su (pseudo)gljivični patogeni mikroorganizmi koji se održavaju u zemljištu (npr. Phytophthora parasitica, Armillaria mellea), ali nije potvrđen samo jedan uzročnik bolesti koji je “optužen” za propadanje većine nasada lavande (lavandina) u našoj zemlji. Također, klimatski ekstremni uvjeti imaju značajan utjecaj na prijevremeno propadanje lavande (lavandina), pa jasnog odgovora zašto propadaju ovi nasadi na našim otocima (Hvaru) još uvijek nema.

Preporuke

Preporuka: potpuno osušene biljke lavande (lavandina), ružmarina i pitospore preporučujemo izvaditi te uništiti (najbolje spaljivanjem) ili povratnim rezom do zdravog tkiva ukloniti zaražene izdanke. Kod obnove bilja ne preporučuje se unositi strani sadni materijal.

Nije dobro na isto mjesto iz kojeg je izbačena zaražena biljka (ili na mjestima gdje je iskrčena prirodna vegetacija: makija ili šuma) unutar dvije godine ponoviti sadnju hortikulturnim vrstama. Presadnice prije sadnje umočiti u otopinu korisnih mikroorganizama – biološka zaštita te ih nakon sadnje zalijevati istom otopinom. Preporučujemo zalijevanje i prskanje biljaka bez simptoma s neželjenim posljedicama otopinom korisnih mikroorganizama: biološka zaštita (npr. Bacillus subtilis ili Bacillus amyloliquefaciens i/ili Bacillus megaterium i/ili Saccharomyces sp.).

Mogu se nabaviti u pripravcima kao mikrobiološki stimulatori (npr. “Ekstrasol” ili “BioLife” ili “Pro-Bac” ili “Mikroorganizmi” i sl.) ili kao biološki fungicidi (npr. Taegro WP, Serenade ASO SC, Serifel WG ili Fungisei SC). Mikrobiološke stimulatore možete nabaviti bez potvrde za sigurno rukovanje i primjenu sredstva za zaštitu bilja, ali istu morate posjedovati ako kupujete biološke fungicide. Dobro je redovito pratiti pojavu neželjenih organizama životinjskog podrijetla, naročito kukaca koji sišu biljne sokove na osjetljivim hortikulturnim vrstama (npr. lisne i štitaste uši, cikade ili cvrčci, resičari ili tripsi, štitasti moljci i dr.).

Za njihovo suzbijanje možete koristiti kemijski insekticid dopušten za amatersku primjenu: Mospilan SG (0,025-0,05 %). U ekološkom uzgoju se mogu umjesto njega koristiti botanički ili biljni pripravci na osnovi indijskog jorgovana (azadiraktin): npr. Azatin EC (0,1-0,15 %) ili NeemAzal T/S (0,2-0,3 %). Tretiranja ukrasnog bilja svim navedenim (preporučenim) pripravcima treba ponavljati nekoliko puta

Prethodni članakOznačavanje konzumnih jaja
Sljedeći članakZašto je crveni kukuruz bolji od žutoga?
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.