Zanima me za što sve, osim u kuhinji možemo koristiti mravinac (origano)?
ODGOVOR
Mravinac ili origano, divlji mažuaran, mekulica, vranilova trava (lat.Origanum vulgare L.), višegodišnja je aromatična biljka, koja naraste 30 do 60 cm visoko. Beru se listovi i vršci s cvjetovima. Bio je cijenjen i u starom Egiptu kao biljka protiv kašlja. Stari Rimljani su ga koristili za tjeranje mrava iz kuće. Pretpostavlja se da je zbog toga i dobio ime mravinac. U srednjem vijeku korišten je kao sredstvo za čuvanje hrane. Paracelzus ga je u 15 st. koristio protiv ljuskavice (psorijaze), povraćanja, žutice i gljivičnih oboljenja.
Biljka sadrži mnogo sastojaka, esencijalna ulja, timol i karvakrol (fenoli), flavonoide (antioksidansi), ružmarinsku kiselinu, vitamine A i C, te brojne minerale. Djelovanje eteričnih ulja je višestruko, no najznačajnije djelovanje je protumikrobno, protugljivično, protuparazitno (Giardia duodenale), protuupalno, antioksidativno, zatim pomaže u regulaciji šećera, smiruje grčeve (spazmolitik), omekšava sluz (mukolitik), pomoć je kod klimakterijskih tegoba, a osobito se preporuča kod upornih infekcija. Čaj ima jako protuupalno, antibakterijsko, antivirusno djelovanje. Olakšava želučane i crijevne tegobe, poboljšava rad jetre i žučnog mjehura, te umiruje živčani sustav koji je često prenadražen upotrebom velike količine kave.
U medicinske svrhe koristi se uglavnom ulje od mravinca koje se dobiva destilacijom cvjetnih vrhova vodenom parom. Ulje mravinca smatra se jednim od najboljih prirodnih sredstava za sprječavanje širenja gljivica u tijelu uključujući Candida i Aspergillus vrste. Učinkovit je u čišćenju limfe te se koristi za ublažavanje tegoba koje prate reumatizam i artritis. Koristi se kod urinarnih infekcija, virusa (HPV) i težih oblika herpes infekcija, akutnih i kroničnih sinusitusa, Helicobacter pylori i drugih infekcija probavnog sustava. Ne preporuča se trudnicama, dojiljama, te osobama preosjetljivim na mravinac.