Šuga je zarazna bolest koja se očituje promjenama na koži uške i jakim svrabom. Njenom izbijanju i širenju pogoduje držanje velikog broja životinja na malom, skučenom prostoru, kada je olakšan kontakt između zdravih i oboljelih kunića. Promjene se mogu proširiti i na lice, vrat i prednje noge. Bolest se najčešće unosi novom, zaraženom životinjom. Može se prenositi izravnim dodirom zdravih i oboljelih, ili pak neizravno putem zaraženog pribora. Širenju pogoduju loši uvjeti smještaja.
Liječenje započinjemo skidanjem krasta prethodno omekšanih glicerinom ili tekućim sapunom. Zatim se koristi antiparazitik s akaricidnim djelovanjem u obliku vodenih i uljnih otopina ili spreja. Njima tretiramo kuniće, nastambe i pribor koji je bio u kontaktu s oboljelim životinjama. Može se koristiti i ivermektin, antiparazitik širokog spektra koji se daje potkožno u injekciji pa ga mogu davati samo doktori veterinarske medicine. Uvijek savjetujemo uzgajivačima da upale uha ne liječe na svoju ruku nego da se obrate u najbližu veterinarsku ambulantu. To je važno zato jer kraste mogu biti i zbog drugih uzroka pa je potreban pregled zvukovoda posebnim aparatom, uzimanje uzoraka i mikroskopsko dokazivanje šugaraca. U suprotnom se upala može proširiti i izazvati uginuće kunića.
Nekada se šuga liječila sumporom kako ste vi opisali, ali je to danas napušteno jer postoje relativno jeftini i puno učinkovitiji preparati. U suzbijanju bolesti naglasak trebamo staviti na novonabavljene kuniće kojima treba pažljivo pregledati uši, a svakako ih je poželjno staviti i u karantenu. Dobro je u redovitim vremenskim razmacima pregledavati uši svim kunićima. Ako kod pojedinih životinja utvrdimo šugu, odmah iz izdvajamo i liječimo, a njihove kaveze i opremu očistimo i dezinficiramo. Prostirku iz kaveza i prljavštinu spaljujemo.
