Duhan treba obavezno uzgajati u plodoredu. Na istu površinu duhan se može saditi svake 4 godine. Najbolji su predusjevi za duhan strne žitarice. Glavni tip duhana koji se proizvodi u Hrvatskoj je svijetla virginia ili flue-cured duhan. Uglavnom se uzgaja u Podravini i Požeškoj kotlini. U Hrvatskoj se proizvode i manje količine duhana tipa burley. Duhan tipa virginia najbolje uspijeva na pjeskovito-ilovastim tlima koja se lako zagrijavaju i sadrže malo humusa. Duhan tipa burley traži teža i plodnija tla. Optimalni pH tla za duhan je 5,5 – 6. U Podravini je u plodored s duhanom tipa virginia često uključena i kamilica.

Osnovna obrada tla u pravilu se obavlja u jesen oranjem na 30 – 35 cm dubine. U proljeće, čim se tlo dovoljno prosuši, provodi se zatvaranje zimske brazde drljačama ili sjetvospremačem. Kod nas su uobičajena dva načina pripreme tla: za sadnju duhana na ravno pripremljeno tlo i na tlo formirano u gredice. Za postizanje većeg prinosa i kvalitete duhana, osobito na težim tlima, preporučuje se uzgoj na gredicama. Gredice se formiraju gredičarem koji nosi traktor. Uz gredičanje se obavlja i podrivanje na dubinu oko 50 cm. Nakon toga se gredice rotokultivatorom fino obrade. S pripremom za sadnju u tlo se inkorporiraju i herbicidi. Gnojidba duhana vrlo je delikatna jer uz postizanje visokih prinosa treba zadovoljiti i kvalitativne norme.

Gnojidba duhana

Gnojidba se obavlja na osnovi kemijskih analiza tla, tj. potreba biljke za hranivima, predusjevu i prethodnih iskustava u proizvodnji duhana. Za gnojidbu se koriste mineralna gnojiva i to formulacije bez ili s malo dušika, malo fosfora i najviše kalija u sulfatnom obliku (npr. NPK 0:5:30, u količini 500 – 600 kg/ha). Osnovna gnojidba se obavlja u jesen ili u proljeće prije obrade tla. Gnojidba dušikom obavlja se u dva navrata: prije sadnje s oko 150 kg/ha kalcijevog nitrata i u prihrani prilikom kultivacije, najkasnije 10 dana nakon sadnje, s 50 – 100 kg/ha kalcijevog nitrata. U uvjetima navodnjavanja može se obaviti i druga prihrana. Ovisno o temperaturi tla i zraka, optimalno je razdoblje za sadnju duhana od 5. do 15. svibnja.

Sadnja se obavlja poluautomatskim sadilicama. Kod mehanizirane berbe mehaničkim beračem, duhan tipa virginia se obavezno sadi na gredice, razmak između redova je 120 cm i 35 – 40 cm između biljaka u redu. Ako se duhan bere ručno, sadnja se obavlja na razmak između redova od 100 cm i 45 cm unutar reda. Tijekom vegetacije duhana u polju provode se sljedeće mjere njege nasada: ručno podsađivanje biljaka (na mjestu osušenih presadnica); kultiviranje i prihrana dušikom te prema potrebi okopavanje; zalamanje cvata i sprječavanje rasta zaperaka; navodnjavanje; zaštita od bolesti i štetnika.

Prethodni članakObrnuti barni
Sljedeći članakSmanjenje površina pod uljanom repicom – stanje usjeva
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).