Koji su žetveni ostaci najbolji za unošenje u tlo i zašto je to dobro?

ODGOVOR

Unošenje žetvenih ostataka u tlo ima ogromne prednosti. Njime se bitno povećava promet organske tvari, što jako povoljno utječe na održavanje fizikalne, kemijske i biološke plodnosti naših tla. Unošenje žetvenih ostataka u tlo u rijetkim slučajevima može pogodovati širenju bolesti i štetnika. Vjerojatno najpoznatije širenje bolesti u našim sustavima ratarske proizvodnje su bolesti koje napadaju podnožje busa pšenice. Time uzrokuju polijeganje usjeva i velike gubitke u prinosu. To je dobro poznato našim poljoprivrednicima koji zbog toga praktički nikada ne uzgajaju pšenicu nakon pšenice.

Nasuprot tome postoje i primjeri pozitivnog učinka u održavanju pedohigijene tla. Tako se primjerice unošenjem kukuruzovine u tlo uništava kukuruzni moljac. Do jakog širenja i napada kukuruznog moljca dolazi u slučajevima kada je kukuruzovina ostala na površini tla do proljeća. Žetveni ostaci također imaju jako različiti kemijski sastav. Intenzitet njihove razgradnje u tlu u najvećoj mjeri je određen sadržajem dušika (N). Količina dušika u biljnoj masi često se stavlja u omjer s ugljikom (C) i tada se govori o tzv. C:N odnosu. Naime, brza razgradnja žetvenih ostataka moguća je samo ako biljni ostaci imaju relativno uzak C:N odnos (<15:1).

Takav uzak C:N odnos karakterizira pojedine leguminoze poput graška, ali i kultura poput uljane repice budući da su njihovi biljni ostatci relativno bogati dušikom. Nasuprot tome, slama strnih žitarica sadrži relativno malo dušika (0,3-0,5%), dok kukuruzovina ima nešto veći sadržaj dušika u suhoj tvari (0,4-0,6%).

Pri unošenju žetvenih ostataka koji sadrže relativno malu količinu dušika u suhoj tvari (slama i kukuruzovina) može nastati tzv „dušična depresija“, odnosno nedostatak dušika za sljedeću uzgajanu kulturu. Do dušične depresije dolazi ako su žetveni ostaci imali C:N omjer veći od 20:1. U tim slučajevima treba primijeniti dodatne količine dušika i to oko 10 kg dušika za svaku tonu zaorane slame ili kukuruzovine. Taj gnojidbom dodatni dušik najčešće se primjenjuje istovremeno sa zaoravanjem. Depresija ostalih hraniva koja može nastati unošenjem žetvenih ostataka u tlo zanemariva je u usporedbi s dušikom. Proces razgradnje biljnih ostataka u tlu je aeroban, pa je potrebno osigurati nesmetano pritjecanje kisika. Stoga se žetveni ostatci na srednje teškom tlu najčešće zaoravaju na dubinu od 10-20 cm. Na lakšem se tlu mogu unositi i dublje.

Žetvene ostatke se tarupira jer se tako lakše unose i bolje homogeniziraju s masom tla. Usitnjavanje (tarupiranje) se pozitivno odražava na brzinu razgradnje žetvenih ostataka u tlu. Ona bi morala bi u potpunosti završiti najkasnije nakon jedne kalendarske godine. Ako i nakon toga uočimo da u tlu još uvijek imamo biljnih ostataka starijih od jedne godine tada moramo pronaći uzroke zbog čega nije završena njihova razgradnja. Glavni uzroci tome u praksi su najčešće širok C:N odnos u biljnim ostacima, anaerobni uvjeti razgradnje i nedovoljno usitnjena biljna masa prije unošenja u tlo.

Prethodni članakMobilni objekt na poljoprivrednom zemljištu
Sljedeći članakOtvaranje OPG-a kao umirovljenik
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.