Tayberry je jagodasta voćna vrsta, nastala križanjem kupine i maline. Odlikuje se izrazito velikim plodovima i visokim prinosom. Plodovi su sočni, ugodnog, slatkastog, lagano oporog i aromatičnog okusa. Pogodni su za konzumaciju u svježem stanju ili za preradu u pekmeze i druge proizvode, a moguće ih je i smrzavati. Masa ploda je od 5 g u sušnim godinama pa do 11 g u vlažnijim godinama. Ukupni prinos po biljci može biti i do 3,5 kg (ovisi o razmaku sadnje), tj. 24 t po hektaru.

Plodovi su u skupinama od 5 do 7 plodova. Boja im varira od purpurno crvene do tamnoljubičaste kada prezriju te laganog do visokog sjaja. Srednje su tvrdi, duguljasto-koničnog oblika, što se može zaključiti i po dimenzijama ploda koje iznose od 35 do 50 mm u dužinu te 17 do 23 mm u širinu. Rano počinje dozrijevati (početak srpnja), a berba je višekratna jer plodovi dozrijevaju kroz duže vrijeme, do sredine kolovoza. Zbog otpornosti na bolesti, posebice na kasnu žutu hrđu, a i niskih zahtjeva za brigom tijekom godine, tayberry je vrlo pogodna vrsta za uzgoj na manjim površinama ili u kućnim vrtovima.

Foto: istockphoto.com

Prethodni članakKako uzgojiti steviju?
Sljedeći članakZamjena matica
Goran Fruk, dr.sc.
Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2008. godine, usmjerenje voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Od 2009. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Zavodu za voćarstvo. Znanstveno se usavršavao u Rijeci (Sveučilište u Rijeci Tehnički fakultet) te Sloveniji (Sveučilište u Ljubljani Biotehnički fakultet). Suradnik je na modulima na Voćarstvo, Voćarstvo 1, Suvremene tehnologije čuvanja i pakiranja voća te Specifičnosti tehnologije čuvanja i pakiranja voća. Suradnik je na više domaćih i međunarodnih stručnih i znanstvenih projekata iz područja genetskih resursa u voćarstvu, proizvodnje voćnih vina, čuvanja voća i smanjenja fizioloških poremećaja u plodovima voća tijekom čuvanja. Održao je nekoliko radionica iz rezidbe voćaka u sklopu raznih stručnih projekata. Koautor je 2 knjige, 20-ak znanstvenih radova te je sudjelovao na 15 međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Član je Međunarodnog društava za hortikulturne znanosti (ISHS) od 2010.