Bolesti vinove loze su najčešće crna pjegavost ili (fomopsis), esca ili apopleksija i eutipoza ili sušenje krakova vinove loze. Uočavanje simptoma bolesti važno je da bi se prilikom rezidbe poduzele neke preventivne mjere zaštite, a to je prije svega kompletno uklanjanje takvih zaraženih dijelova vinove loze iz vinograda, čime se smanjuje izvor zaraze i širenja bolesti, te spašava ostatak zdravog dijela trsa od daljnjeg propadanja.

Crna pjegavost – bolesti vinove loze

Pojava ove opasne bolesti može postati jedan od glavnih problema u uzgoju vinove loze, pogotovo kod osjetljivih kultivara (plavac mali, žilavka, kardinal, debit, škrlet, vranac, i dr.). Uzročnik bolesti je gljiva Phomopsis viticola.
Bolest se nekada nazivala eskorioza, iako se pod tim nazivom podrazumijevaju i neke druge bolesti vinove loze. Fomopsis je kao bolest postao problem nakon smanjene upotrebe fungicida na bazi bakra, koji su se prije više koristili, a imali su fungicidno djelovanje i na ovu bolest.

Simptomi bolesti

Simptomi se tijekom vegetacije najbolje uočavaju na mladicama. To na bazalnim internodijima (najčešće drugi i treći internodij), u obliku izduženih i ulegnutih tamnih lezija. One zbog razvoja bolesti pucaju i poprimaju izgled rak ranica. U zimsko vrijeme simptomi se na odrvenjenoj rozgvi očituju izbjeljivanjem vanjskog dijela ili kore rozgve. Iako to ne mora uvijek biti slučaj kod zaražene rozgve. Zato jer simptome izbjeljivanja rozgve mogu uzrokovati i druge fitopatogene gljive kao npr. Botrytis, Botryosphaeria i dr.

Također se na rozgvi dobro uočavaju tamne lezije ili ranice koje su se javile još na mladicama tijekom vegetacije. Iz takve rozgve u rano proljeće izbijaju crna plodna tijela ili piknidi, u kojima nastaju piknospore, koje onda šire zarazu. Također pupovi na zaraženoj rozgvi zaostaju u razvoju i kasnije se otvaraju ili nikako ne polaze. Mladice koje izbiju iz takvih pupova često su zakržljale i zaostale u razvoju.
Ako za rezidbu ostavimo zaraženu rozgvu, pupovi ili ne potjeraju ili potjerale mladice budu jako zakržljale. Zato iduće godine ne mogu poslužiti za daljnu rezidbu.

Bolest stoga iz godine u godinu iscrpljuje biljku, stalno smanjujući urod, a može doći i do sušenja zaraženog dijela čokota. Zaraza piknosporama događa se već rano u proljeće (tijekom travnja), na početku vegetacije, pa je to idealno vrijeme za zaštitu od ove bolesti. Iako prvo tretiranje treba provesti još u razdoblju zimskog mirovanja i početkom vegetacije.

Suzbijanje

Od agrotehničkih preventivnih mjera suzbijanja najbitnije je pripaziti na rezidbu i kompletno iznošenje zaražene rozgve iz vinograda, kao i njeno spaljivanje. Zato jer je takva rozgva stalni izvor zaraze. Pri rezidbi uvijek moramo ostavljati isključivo zdravu rozgvu.
Druga mjera koju treba napraviti u razdoblju mirovanja prije kretanja vegetacije već je spomenuto prskanje fungicidima, i to u koncentracijama koje su do tri puta veće od onih u vegetaciji.

To su uglavnom fungicidi na bazi bakra kao npr.: Nordox 75 WG, Nordox Super 75 WP, Kocide DF, Cupru- blau Z WP, Bakreni Dithane WP i dr. Na početku vegetacije (počevši od faze 9-11 po BBCH skali) treba nastaviti s prskanjem, i to barem dva puta sljedećim fungicidima: Antracol WP 70, Chromoneb S-70, Dithane M-45, Mankozeb WP, Pinozeb M-45 WP, Star 80 WP, Delan 700 WDG, Polyram DF, Quadris KS, Shavit F WP, Dakonil 720 SC, Mikal Flash WG, Rival WP, Winner WP, Alonso WP i dr.

Esca ili apopleksija

Posljednjih godina veliku pažnju vinogradara širom svijeta, pa i kod nas, zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili apopleksija ili apoplektično venuće ili sušenje vinove loze, o kojoj se još ne zna dovoljno, pa se svake godine uvelike mijenjaju pogledi na ovu bolest i njezine uzročnike. Iako eska nije u biti nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze. Ipak je ona danas još prilično nejasna. Unatoč brojnim istraživanjima u svijetu i unatoč tome što je po simptomima poznata još iz drevnih antičkih vremena.

Prethodni članakSorte jabuka za uzgoj na okućnici
Sljedeći članakSuzbijanje bolesti voćaka i vinove loze krajem zime i početkom proljeća
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.